Nakon što je pristigla vijest da će Francuska udvostručiti roditeljski dopust za očeve na 28 dana, od čega će sedam biti obavezno, malo smo se raspitali kakva je situacija kod nas
Predsjednik Macron je krajem 2019. godine sastavio tim koji je proučavao prvih 1000 dana života djeteta te se na temelju toga predložio roditeljski dopust za očeve u trajanju od devet tjedana, dok je vlada, računajući da čini velik korak prema naprijed, odlučila odobriti četiri tjedna. Nova mjera koja stupa na snagu u srpnju ove godine odgovor je na to što čak 80 posto Francuza i Francuskinja smatra kako je dosadašnje trajanje dopusta za očeve bilo prekratko, a poslodavci koji očevima odbiju omogućiti obavezni dio dopusta bit će kažnjeni s do 7500 eura. Portugal, na primjer, ima 25 dana uz punu plaću, Italija sedam, a Španjolska čak 12 tjedana uz punu plaću. Švedska dozvoljava 60 dana dopusta za očeve uz 80 posto plaće, a Finska daje 54 dana uz 70 posto.
Kod nas je, prema posljednjim promjenama, za vrijeme korištenja prava na roditeljski dopust koji koristi zaposleni ili samozaposleni roditelj naknada plaće za prvih šest mjeseci ako to pravo koristi jedan roditelj, ili prvih osam mjeseci ako to pravo koriste oba roditelja, iznosi 100 posto osnovice za naknadu plaće. U Hrvatskoj, roditeljski dopust mogu na četiri mjeseca koristiti i otac i majka, s tim da otac može koristiti i rodiljni dopust nakon proteka 70 dana od dana rođenja djeteta.
No, jedno je teorija, a drugo praksa, pa smo upitali Jasenu Knez Radolović, koordinatoricu programa “Podržavajuće roditeljstvo“ i voditeljicu projekta “Budi tata“, koliko hrvatski očevi koriste roditeljski dopust: “Iz statističkih podataka za 2018. i 2019. godinu vidljivo je da je roditeljski dopust tijekom 2019. koristilo nešto više očeva u odnosu na 2018. – sa 7,55 posto korisnika broj je porastao na 8,71 posto očeva. Tome je mogao biti razlog to što je prošle godine povećana naknada za korištenje roditeljskog dopusta. Koliko je novo povećanje naknade za korištenje roditeljskog dopusta, koje je stupilo na snagu 1. travnja, utjecalo na povećanje broja očeva koji ga koriste, tek ćemo vidjeti. Naime, ta je promjena donijela povećanje gornjeg limita potpore na 5654 kune, odnosno 170 proračunske osnovice i dolazi u, po svemu, vrlo netipičnoj godini. No zasad podaci potvrđuju situaciju da je Hrvatska među državama članicama Europske unije u kojoj očevi najmanje koriste rodiljne i roditeljske potpore.” Razlozi za to su raznovrsni, kako nam objašnjava Jasena. “Jedan od njih je visina naknade koja je često bitno niža od plaće koju inače imaju, strah da će nakon korištenja dopusta doživjeti diskriminaciju na radnome mjestu, u smislu izostavljanja od napredovanja ili propuštanja izazovnih zadataka (tj. ono što ženske kolegice koje su majke često doživljavaju) – i to većinom visokoobrazovani muškarci, a koče ih i predrasude, duboko ukorijenjene u našem, pretežito patrijarhalnom društvu. Roditelje koji žele ravnopravno dijeliti obiteljske obveze treba zaštititi i od, ovoj ravnopravnosti još uvijek nenaklonjenih, poslodavaca.“ Je li potrebno educirati i tvrtke u tom pogledu te ako da, na koji bi se to način izvelo i postoji li takva praksa na razini EU-a, Jasena tvrdi da je ključ u sustavnoj edukaciji koja dugoročno dovodi do promjene stavova dijela poslodavaca.
“Promjene stavova dugotrajan su proces i podršku ravnopravnom roditeljstvu trebala bi dati i država, koja će kreirati poticajne politike i zakone kojima bi poslodavci bili motivirani poticati zaposlene roditelje na ravnopravno dijeljenje obiteljskih obveza i postizanje ravnoteže poslovnog i privatnog života, a roditelje zaštititi u slučaju kad svoja prava žele iskoristiti.”
“Postojeći pravni okvir na razini EU-a i na razini država članica sadrži ograničene odredbe kojima bi se potaknulo muškarce da preuzmu teret obveza skrbi jednak teretu žena. Osim u slučaju više sile, trenutačno ne postoji propis EU-a u kojem se propisuje očev dopust ili dopust za skrb o bolesnim ili funkcionalno ovisnim članovima obitelji. S otporom poslodavaca susreću se i zemlje u kojima je ravnopravnost dijeljenja obiteljskih obveza i korištenje roditeljskog dopusta na bitno višoj razini nego u Hrvatskoj, a neke od njih uvode ili razmatraju uvođenje obaveznog roditeljskog dopusta za očeve, kao i očevog dopusta. Uvođenjem zakonske obveze, očevi bi bili zaštićeniji od diskriminacije na poslu i žene bi bile u ravnopravnijem položaju na tržištu rada.“ Beneficiji, osim aktivnijeg uključenja u odgoj djeteta, dalekosežni su. “Očevi koji koriste roditeljski dopust kasnije su skloniji ravnopravnije dijeliti brigu o djeci i obitelji.
Time se stvara dublji i snažniji odnos i između oca i partnerice. Otac je općenito dugoročno angažiraniji, što dovodi i do brojnih emocionalnih i kognitivnih dobrobiti za dijete. Uključivanje očeva u ranu brigu o djetetu donosi i ravnopravniju podjelu kućanskih poslova i skrbi o djetetu kasnije, a djeca koja odrastaju uz ravnopravne roditelje takva će ponašanja preuzeti i u odrasloj dobi.“ Neupitno je da će se, neovisno o tome kad će se u Hrvatskoj promijeniti svijest o ovoj temi, ravnoteža između poslovnog i privatnog života ravnopravnije podijeliti, a najviše će koristi na koncu od svega imati – djeca. Kako nam kaže Jasena, “koji god da su razlozi korištenja roditeljskog dopusta, jedno je sigurno – djeca će profitirati prilikom da se primarno tata brine o njima barem jedan kraći period.” Nadamo se, uskoro.
Fotografije: Devon Divine, Getty Images
Ovaj članak objavljen je u tiskanom izdanju časopisa Grazia no. 256
