Kaotični, pršteći, neponovljivi i interaktivni epiteti su koji nam padaju na pamet pri samom pogledu na ovaj kreativni projekt, koji polako, ali sigurno osvaja svijet. Vince Kadlubek, osnivač i CEO ovog multimedijalnog čuda ispričao nam je sve o evoluciji ovog veličanstvenog putovanja
Tko god da je ljubitelj priče “Alisa u Zemlji Čudesa” ili “Charlie i tvornica čokolade”, zasigurno je barem jednom poželio iskusiti osjećaj neočekivanosti kad bi, primjerice, otvorio hladnjak. Umjesto mlijeka i ostataka hrane od jučerašnjeg ručka, otvorili biste potpuno novi svijet, svoju Narniju. Upravo je takav osjećaj onih koji iskuse što sve skriva Meow Wolf , veličanstveni projekt čije već fotografije, koje otkrivaju tek djelić multimedijalne eksplozije kreativnosti, pozivaju na još. Umjetnički kolektiv Meow Wolf iz Santa Fea započeo je svoje kreativno putovanje 2008. godine, kad su kao mala grupa strastvenih kreativaca, koji su se željeli vratiti svojoj zajednici, imali želju za mjestom na kojem se istražuju dosezi njihove kreativnosti, kroz priču i istraživanja.
Osam godina kasnije, uz podršku najkreativnijeg živućeg pisca Georgea R. R. Martina, ovaj kolektiv pokrenuo je svoju prvu stalnu instalaciju, zvanu House of Eternal Return, a danas se njihov tim sastoji od 200 stalno zaposlenih i 1000 (nije tipfeler!) suradnika koji dijele istu viziju – stvaranje interaktivnog, imerzivnog iskustva za publiku svih dobnih skupina, stvaranjem umjetnosti u raznim medijima, uključujući arhitekturu, skulpturu, slikarstvo, fotografiju, videoprodukciju, cross-reality (AR / VR / MR), glazbu, audio-inženjering, pisanje pripovijesti, kostimiranje, izvedbe i još puno toga. Rezultat? Obuzimajuća umjetnička iskustva koja prenose publiku u fantastična područja. No nije se uvijek nalazilo mjesta za stotinu umjetnika i 1858 četvornih metara koje nudi House of Eternal Return. Kao što nam kaže Vince Kadlubek, lokalni kreativci teško su pronalazili svoje mjesto pod suncem Santa Fea, pa je kolektiv neobičnog imena bilo svojevrsno “siroče” koje je tražilo vlastiti dom:
“Santa Feu nedostajao je mlađi duh, mladenačka vibracija. U to je vrijeme Santa Fe pomalo gubio kreativnost, bio je previše siguran i kontroliran. Na umjetničkoj sceni “živjelo” je puno galerija, ali rijetko su bili predstavljeni lokalni umjetnici. Sve je bilo vrlo turistički.”
Ubrzo se hrpa mladih umjetnika, koji su se međusobno podržavali odlascima na izložbe, okupili i volonterski osmislili impresivne, no tada skulpture manjeg opsega. Na početku su to bili grafiti u napuštenim zgradama, bez nekog pretjeranog cilja, da bi kasnije postali kreiran višekatni brod ispunjen ludim krajolicima.
Ubrzo im je, kako nam kaže Vince, volontiranje uz stalne poslove postalo nedovoljno. “Tvrtka smo postali 2015. nakon što smo sedam godina djelovali kao DIY kolektiv. Učinili smo to jer smo bili iscrpljeni stalnim prikupljanjem sredstava, pisanjem bespovratnih sredstava i stvaranjem nevjerojatnog posla s vrlo malo financija. Osjećali smo kao da moramo promijeniti svoj model kako bi Meow Wolf mogao preživjeti, a kamoli napredovati.” S obzirom na to da se često misli kako DIY kolektivi ne mogu zadržati istu količinu slobode i kreativnosti ako trebaju slijediti stroge poslovne modele koje od njih traži tvrtka, pitali smo Vincea znači li to da se jako razlikuju razina kreativnosti i odluka koje moraju donijeti u odnosu na “nesputane” početke, no Kadlubek nas spremno razuvjerava: “Da budem iskren, imamo puno više umjetničke slobode kao uspješno poslovanje nego što smo to imali kao DIY kolektiv s obzirom na to da resursi i procesi, talent i oprema pružaju nevjerojatnu kreativnu slobodu. Počelo je s prostorom, čiji nam parametri omogućuju kreativnost. Unutar tog prostora sve je bilo moguće, ali istovremeno, tada smo imali kratkoročne procese i vrlo malo promišljanja.
Danas nam sve ima proces. Sve je obrazloženo. Sada postoji svrha i namjera, a da ne dodajemo u to još i proračune, rokove i građevinski kôd. No, iako je “mašinerija” drukčija, mi smo i dalje gomila umjetnika koji se trude na sve načine stvoriti zapanjujuće radove.” Da novac uistinu čini razliku svjedoči i multimedijalnost koja im je danas na raspolaganju. Za razliku od sprejeva, kantica boje i odbačenih stvari koje bi pronašli, danas razmišljaju o novim tehnologijama.
Na pitanje koju bi tehnologiju voljeli uključiti u svoj projekt, Vince spremno odgovara: “Proširena stvarnost temeljena na slušalicama, bez sumnje. To je pravi objektiv za budućnost mašte. Prostorno računanje transformirat će naše svjetove.”
Godine 2012. pojavila se želja i za novim, stalnim prostorom, koja se manifestirala u obliku stare nefunkcionalne lokalne kuglane, koja je tada bila zatvorena već sedam godina i bila djelomično uništena. Još su tada svi radili svoje poslove, a među njima je bio jedan pomalo sudbonosni – upravo je naš sugovornik Vince nekad radio u kinodvorani u vlasništvu autora “Igre prijestolja” i pitao ga za suradnju. Iako je George R. R. Martin isprva odbio, ubrzo je taj prostor kupio i iznajmio im ga. “U početku je bio sumnjičav prema toj ideji, ali dao sam mu svoju riječ – i iznova to ponavljao – rekao sam mu da mi može vjerovati i da ćemo sve dogovoreno ispuniti. Gledati nekoga u oči, pokazivati predanost, biti partner – od toga se sastoji posao. Od odnosa, a s Georgeom sam izgradio čvrst odnos”, kaže nam Vince. Šesnaest mjeseci kasnije – izgrađen je House of Eternal Return , prekrasan stalni postav koji ih je postavio na stabilnije noge – njih šestero, koji se danas nazivaju osnivačima, zaposlili su se u Meow Wolfu na puno radno vrijeme i niske plaće, s poslovnim planom od pet stranica. Ovo, kako kažu, zbunjujuće, interaktivno i istraživačko umjetničko iskustvo nije bilo namijenjeno samo umjetnicima ili high-class ljubiteljima umjetnina, nego, kako kaže Vince, baš svima:
“Ako ste znanstvenik, umjetnik, mislilac, dah, iskusnik, čovjek – onda je Meow Wolf za vas. Vjerujemo da mašta može preobraziti život ljudi, i to svih ljudi. Stoga, naravno, želimo apelirati na čudake i autsajdere i ljude koji već imaju snažne veze s maštom, ali posebno želimo doći do ljudi koji nemaju pristup mašti ili koji nisu potaknuti na razmišljanje izvan okvira. To je publika do koje nam je jako stalo.”
Budući da je ovaj projekt izuzetno interaktivan i kreativan, vjerojatno bi mnogi htjeli istog trena započeti i podijeliti svoju umjetnost i vrijeme upravo s njima, no pitamo se je li teško istovremeno biti inkluzivna zajednica čije se vrijednosti dijele s DIY kolektivom s njihovih početaka, ili inkluzivnost koju oni pružaju svojim promišljenim modelom dobro funkcionira i u ovom poslovnom modelu? Vince nam odgovara: “Inkluzivnost je sastavni dio uspješnog kapitalizma. Tvrtke koje sadrže raznolike i lokalizirane talente stvaraju briljantniji rad i bolje su pozicionirane za potrebe kupaca 21. stoljeća. Stoga vjerujem da je inkluzivnost najvažnija za uspješno poslovanje.
Apsolutno surađujemo s lokalnim umjetnicima, stotinama lokalnih umjetnika po gradu u koji odlazimo. Imamo prilično složen outreach proces u kojem prednjačimo, to je aspekt Meow Wolfa koji nas doista čini puno zanimljivijim pothvatom”. A ta suradnja je sve samo ne deklarativna – pružaju financijsku pomoć, stručnost i druge oblike podrške umjetničkim i društveno odgovornim projektima upravo zato što znaju i sami kako su počeli. A što dalje? Meow Wolf uskoro otvara trajnije instalacije u Denveru i Las Vegasu s planovima da na kraju svoja očaravajuća iskustva pokažu i u Washingtonu te Phoenixu. Ovi kreativci sigurno pojma nisu imali na koliko će mjesta vidjeti te dvije riječi, “meow” i “wolf” kad su ih prije toliko godina izvukli iz – šešira. “Ne znači ništa, ali, ipak je to i dualnost svega – sve i ništa” , kaže nam Vince. Svašta uvijek izlazi iz naših “životnih šešira”, no važno je što se s time izgradi – a mogućnosti su, živi su nam svjedok ovi kreativci – iznad svake granice.
