Znate li što je zajedničko imenima kao što su Alexander Wang, Marc Jacobs, Donna Karan ili Tom Ford? Svi su oni nekoć sjedali u iste klupe – one ugledne Parsons škole dizajna, koja slovi za središnjicu umjetnosti, dizajna i businessa. Imali smo čast porazgovarati s dr. Rachel Schreiber, novoizabranom izvršnom dekanicom The New School’s Parsons of Design, koja je na ovo mjesto zasjela od rujna, nakon više od 22 godine u rukovodećim i nastavničkim ulogama na brojnim američkim fakultetima. Kako se boriti s brzorastućom tehnologijom i koliko klimatske promjene utječu na dizajn i modu, ali i na koji se način uhvatiti ukoštac s promjenama u obrazovnom sustavu?
Dizajnerica ste, umjetnica, rodna povjesničarka. Vaši interesi sežu od fotografije do povijesti o radničkim pokretima i aktivizmu. Podučavali ste o dizajnu, umjetnosti, interdisciplinarnoj humanističkoj znanosti na svim razinama, a Vaši vizualni radovi prikazani su i izloženi u inozemstvu. Kako ste se susreli s visokim obrazovanjem, jeste li oduvijek mislili da ćete postati predavačica, odnosno dekanica?
Svoje interese kao dizajnerice, fotografkinje i rodne povjesničarke vidim kao iznimno povezane međusobno s obzirom na to da svako područje uzima u obzir značenje, i konkretnije rečeno, kako vizualna kultura producira značenje u svijetu. Počela sam predavati čak i prije završetka fakulteta i zaljubila se u podučavanje, što je dovelo moju karijeru do visokog obrazovanja. Ubrzo me počela privlačiti forma i organizacija akademskih programa – odnosno kako ih “dizajnirati”, da tako kažem.
Što mislite, što će biti najveći izazov u prvoj godini Vašeg mandata kao izvršne dekanice Parsons škole dizajna?
Oduševljava me učiti o svemu što se događa na Parsonsu, toliko se toga događa i iznimno je uzbudljivo. Fakultet s kojim radim je toliko predan praktičnoj nastavi i učenju, a studenti su toliko nevjerojatno pametni i snalažljivi – čast mi je raditi uz toliko kreativnih individua. U Parsonsu, izazov nam je fokusiranje na tri ovogodišnje “teme”: prva je održivost, koja je već dugo godina jedna od naših snažnih točaka. Druga je wellness, s obzirom na to da nam je cilj dizajn namijenjen starenju, kreiranju zdravih materijala (koje su povezane i s održivošću), dizajniranje odjeće za širok spektar oblika tijela, i tako dalje. Treća tema je dostupnost: kako osigurati da ova premijerna edukacija umjetnosti i dizajna bude dostupna svim studentima, neovisno o njihovoj pozadini i odgoju.
Brojni ljudi, pa čak i dizajneri i umjetnici, tvrde da nije sve moguće naučiti u školi. Neki čak smatraju kako obrazovanje nije potrebno da bi netko uspio u industriji dizajna. No, što točno fakultet, pogotovo ovako utjecajan kao što je Parsons School of Design, nudi svojim studentima, pogotovo ako znamo da su Parsons pohađala brojna poznata i ugledna imena dizajnera modne industrije?
Izvanredna prilika za studente Parsonsa jest učenje od najcjenjenijih dizajnera, umjetnika i učenjaka koji u naše gradove u New Yorku i Parizu dolaze iz cijelog svijeta kako bi podijelili svoju mudrost i životna iskustva te bili dio nastavne i obrazovne zajednice, za razliku od bilo koje druge druge. Svakog dana me inspiriraju naši studenti, nastavnici i zaposlenici koji koriste svoju kreativnost da bi svijet učinili boljim mjestom. Parsons nudi edukativnu priliku koja odražava promjenjivi svijet koji nas okružuje, kao i potrebe i težnje učenika koji žele promijeniti i biti vođe te promjene. Uz to, mnogi naši fakulteti povezani su sa svojim industrijama ovdje u New Yorku i Parizu, pružajući studentima mogućnosti umrežavanja za poslove i stažiranje u nekima od najprestižnijih i najinovativnijih tvrtki na svijetu. Istodobno, studiranje u Parsonsu nudi našim studentima zajednicu vršnjaka koji mogu olakšati nove načine razmišljanja, što često dovodi do profesionalnih partnerstava nakon diplome.
Što mislite, što je dobar dizajn?
Dobar dizajn je dizajn za dobro. Dobar dizajn rješava probleme, a pritom je i osjetljiv na činjenicu da živimo u vizualnom svijetu. Naši objekti i okruženja mogu vam biti zadovoljstvo kad su estetski ugodni, a to često znači i da su funkcionalniji. Studenti Parsonsa nauče koristiti kreativno rješavanje problema i kritičko razmišljanje za rješavanje važnih društvenih i kulturnih potreba. Dosadašnji projekti uključivali su redizajn bolničkih haljina radi poboljšanja iskustva s pacijentima, ili izgradnju paviljona za stanovnike Margaretville, smještenog u Catskills, New Yorku, kako bi obnovili prostor za okupljanje zajednice.
Što biste rekli da je granica između utjecaja i kopiranja? Velik dio naše povijesti sastoji se od utjecaja iz prethodnog razdoblja, posebno renesanse, grčke mitologije, a danas imamo povratak 90-ih. Kako u naše vrijeme biti inovativan?
Postmodernizam nas je naučio da je “originalnost” mit. Uvijek crpimo slike i ideje koje smo vidjeli u životu i iz prošlih razdoblja u povijesti. Naravno, postoje etičke odgovornosti kad se provlače tuđe ideje, a poučavanje o toj temi definitivno uključujemo u svoj kurikulum. Inovativnost je kad si kreativan u pristupu prema aktualnim problemima s kojima se danas suočavamo. Ponekad to zapravo zahtijeva gledanje u prošlost. U našem nastavnom planu i programu modnog dizajna BFA učenici dobivaju izazov sudjelovati u različitim dizajnerskim praksama, kao i koristiti suvremene i drevne strategije iz različitih tradicija i kultura. Na primjer, studenti rade na visokotehnološkim strategijama poput algoritama teselacije uzoraka i programiranja CNC (računalno-numerički upravljanih) strojeva, kao i to da ručno uključuju drevne egipatske tehnike rezanja uzoraka, što osnažuje naše učenike na to da preispitaju budućnost mode i zero-waste koncept, visokopromišljene proizvodnje odjevnih predmeta. Naš obrazovni pristup omogućuje studentima da dekonstruiraju mitove, poput shvaćanja da je održivost nova stvar, ili da inovacija u dizajnu može potjecati samo iz budućnosti ili neke posebne kulture ili mjesta.
Instagram platforme kao što je “Diet Prada” pokazuju da mnoga velika imena u industriji “kradu” ideje otkrivanjem copycatova, ali i pokazuju kako moda može biti izrazito politička (oni često prozivaju dizajnere zbog kulturne aproprijacije, seksizma, rasizma itd.) – čak su uspjeli zaustaviti modnu reviju brenda Dolce & Gabbana u Kini, i doveli do toga da je Kim Kardashian promijenila naziv svoje modne linije iz problematičnog Kimono. Mislite li da društveni mediji danas oblikuju trendove više od samih dizajnera?
Svakako smo bili svjedoci porasta važnosti i pouzdanosti društvenih mreža za dizajnere. Budući da dizajneri crtaju na svijetu kojih ih okružuje, naravno da postoji ciklus u kojem ono što se vidi na društvenim medijima utječe na dizajnere, a dizajneri zauzvrat koriste društvene medije za širenje svojih ideja. Na Parsonsu učimo naše studente da je način na koji se predstavljaju u svijetu jedan od ključeva uspjeha, bilo da je riječ o Instagramu, Twitteru ili drugim platformama društvenih medija. Studenti uče digitalno pripovijedanje, fotografiju i pisanje. Sve su ove vještine ključne za uspjeh dizajnera danas. Budući da je moda dio svijeta, ona suštinski doprinosi dijalozima koji su društveni i politički. Dizajneri moraju biti pažljivi i odgovorni za poruke koje njihov rad stvara. Morate biti svjesni značenja svog rada i donositi etičke odluke o tome kako to značenje postaviti u svijet. Vizualni oblici nose povijesno i kulturno značenje, pa bi proizvođač takvih oblika trebao biti svjestan toga i mudro odabrati hoće li ih uključiti u djelo gdje god se ono pojavilo.
Kako mislite da nove tehnologije (poput 3D printa) i društvene promjene utječu na nova dizajnerska rješenja? Je li danas teže uključivati nova znanja u školska predavanja, jer napredak raste i mijenja se puno brže u posljednjih 10 godina?
Jedan od suvremenih izazova za nastavu i pedagogiju jest ostajanje u toku, što zahtijeva veći stupanj fleksibilnosti nego u prošlosti. Studenti su danas duboko povezani s tehnologijom i njezinim višestrukim primjenama. Uloga instruktora jest olakšati učenje i unutar učionice i izvan nje. Sretni smo što imamo toliko fakulteta koji su duboko ugrađeni u svoju industriju i praksu, što je još jedan način na koji smo u stanju ostati aktualni.
Jedna od Parsonsovih nekadašnjih studenata, Lucy Jones, pokrenula je kolekciju proizvoda za osobe s invaliditetom FFORA. To je lijep projekt koji mijenja život nabolje, ali također pokazuje da brojne velike modne linije još uvijek ne razmišljaju o raznolikosti svojih kupaca i njihovim potrebama. Mislite li da je moda danas manje diskriminirajuća nego što je to bila prije?
Iznimno smo ponosni na Lucy (koja je diplomirala modni dizajn 2015. godine) te na njezine dostupne dizajne i načine na koji njezin rad gura granice modne industrije na nove i važne načine. U našem nastavnom planu i programu modnog dizajna BFA podučavamo studente da razmišljaju o modi izvan piste i o modi kroz četiri faze: modni proizvod, kolekcija, materijalnost te sustavi i društvo. Ovi putevi omogućavaju našim studentima da razmotre svaki aspekt mode i kako ona utječe na svakodnevni život, od razvoja novog, održivog tekstila do preispitivanja globalnog lanca nabave. Čak i naslovi koje smo odabrali za naše akademske programe naglašavaju naše uvjerenje da moda igra veću ulogu u svijetu, poput one s diplomom MFA Fashion Design and Society, gdje studenti proučavaju modnu teoriju zajedno sa svojim vršnjacima izvan Škole mode. Svaki dan naši dizajneri izazivaju konvencionalno razmišljanje kako bi pomogli da svijet kroz svoje prakse postane bolje mjesto.
Koji su bili najveći problemi s kojima ste se suočavali dok ste bili studentica, i još uvijek su isti oni s kojima se studenti danas suočavaju?
Upravljanje vremenom – pred naše su studente postavljeni brojni zahtjevi, a njihov je kurikulum postao samo složeniji. Studentima je teško uravnotežiti svoje guste, bogate studije zajedno s odličnim događajima koji se održavaju u (i izvan) kampusa, kao i životom u New Yorku. Naš je posao pomoći učenicima da odrede prioritete i usredotoče se kako bi mogli utjecati na svijet svojim jedinstvenim talentom i vizijom.
Što biste rekli da će biti budućnost dizajna? Imamo održive brendove i ljudi više razgovaraju o upcyclingu. Što vidite kao najvažnije modne događaje danas? Utječu li već klimatske promjene na nove ideje i pristup dizajnu? Mislite li da ćemo napustiti fast fashion koncept?
Ono što vidimo jest to da potrošači – ljudi koji kupuju i nose odjeću – sve više paze na izvor materijala i načine izrade odjeće. To vrijedi ne samo za modu nego i za cijeli spektar – za ostale dizajnirane predmete, pa čak i za hranu koju jedemo. Što se tiče mladih ljudi, vidim kako se naši učenici sve više zanimaju za kupnju rabljene odjeće ili za preradu odjeće u novu. Potražnja za održivim i etički dostupnim materijalima, kao i zahtjev da se prema ljudima čija radna snaga izrađuje te proizvode dobro postupa, bit će pokretač promjena.
OVAJ INTERVJU OBJAVLJEN JE U TISKANOM IZDANJU ČASOPISA GRAZIA NO. 244.
