Kao netko tko je pobožno pratio sve epizode TV serije “Line of Duty” i bila duboko pogođena sirovom iskrenošću “Adolescence”, serije koja je ove godine pomakla granice televizije, s nestrpljenjem sam iščekivala “Unforgivable”, novu seriju Jimmyja McGoverna koja je sinoć, 24. srpnja, stigla na male ekrane. I moram priznati, ono što sam pogledala sve je samo ne očekivano ili uobičajeno
“Unforgivable”
Smještena u sumoran, ali autentičan Liverpool, ova serija uvlači nas u jezivu i potresnu priču obitelji Mitchell, čiji se svijet ruši pod teretom seksualnog zlostavljanja. McGovern, poznat po svom neustrašivom suočavanju s teškim društvenim temama, ovoga puta uranja u dubine koje se malo tko usuđuje istražiti. I čini to beskompromisnom iskrenošću koja probija do kosti.
U središtu radnje je Joe Mitchell (Bobby Schofield), muškarac koji izlazi iz zatvora nakon što je zlostavljao svog mladog nećaka, Toma (Austin Haynes). Tom je sada nijem, povučen i istraumatiziran, dok se njegova majka i Joeova sestra, Anna (Anna Friel), bore s bijesom, očajem i slomljenim sustavom koji nudi malo (ili nimalo) utjehe žrtvama. Friel je apsolutno briljantna u ulozi Anne. Njezina je izvedba sirova, snažna i nevjerojatno uvjerljiva. Upravo njezina borba za sinovo mentalno zdravlje, dok istovremeno pokušava zadržati posao i zaštititi drugog sina, držala me za ekran.
Serija postavlja niz nelagodnih, ali ključnih pitanja. Treba li Joeu dopustiti prisustvovanje sprovodu svoje majke? Kako se nositi s činjenicom da je on imao pristup terapiji u zatvoru, dok Tom, žrtva, čeka mjesecima na pomoć? Anna Maxwell Martin kao bivša časna sestra Katherine, koja vodi rehabilitacijski centar za bivše prijestupnike, u cijelu priču unosi sloj moralne kompleksnosti i dovodi u pitanje naše predrasude o oprostu i rehabilitaciji
“Unforgivable”, “Line of Duty” i “Adolescence”
Kao i “Line of Duty”, serija se ne libi istražiti složene etičke dileme i disfunkcionalnost sustava. Iako nije policijska procedura, istražuje kako se pravda (ili njezina odsutnost) manifestira izvan sudnice i unutar obiteljskih zidova. Osjećaj nepravde i borba protiv neučinkovitih institucija su itekako prisutni, tjerajući nas na to da preispitujemo vlastite stavove o krivnji i kazni.
S druge strane, sirova emocija i fokus na unutarnji svijet likova podsjećaju na “Adolescence”. McGovern se ne boji prikazati mračnu stranu ljudske prirode, ali istovremeno pruža nijansiranu sliku, izbjegavajući jednostavne odgovore. Kad saznamo da je i Joe bio zlostavljan u istoj dobi kao i Tom, to nije pokušaj manipulacije našim emocijama, već poticaj na dublje razmišljanje. Postavlja se pitanje: čini li ga to manje krivim? Ili – još više osuđuje jer je i sâm znao kakav utjecaj takav čin ima na život? Serija nam ne daje jednostavne, izravne odgovore, već nas tjera na to da se sami suočimo s tim nelagodnim pitanjima makar na njih nikad ne imali odgovore.
Glumačka postava je fenomenalna. Od već spomenutih Anne Friel i Bobbyja Schofielda do Davida Threlfalla kao Briana, Joeovog oca koji se bori s odlukom hoće li se odreći sina. Svaki glumac donosi složenost i dubinu svojim likovima, čineći njihove patnje i dileme opipljivima.
“Unforgivable” je serija koja vas neće ostaviti ravnodušnima. To je stvarno brutalna televizija, ali istovremeno nevjerojatno važna. McGovern je stvorio djelo koje je istovremeno mučno i prosvjetljujuće, prikazujući uništenje koje zlostavljanje ostavlja za sobom, ali i pokušaje da se pronađe nekakva, pa makar i teška, nada. Priča je potresna, nije lako gledati je. Ostavlja gorak okus u ustima, osjećaj duboke tuge, ali i spoznaju da na neka pitanja nema (jednostavnih) odgovora. I to je njezina najveća snaga.
Fotografije: BBC
