Umjetnička scena Strouda u Gloucestershireu prije nekoliko je godina urodila ženskom skupinom tradicionalnog engleskog plesa Morris. Danas ova neobična i zanimljiva grupa promiče narodni ples, a mi smo dobili priliku razgovarati s njima
Možete li zamisliti korčulansku morešku ili kumpaniju, slavonske kraljice, tanac ili pak ličko, vrličko i slavonsko kolo kako uz zvukove tambure, gajde, mandoline ili šargije, pomiješane s pokojim urbanim zvukom, dominiraju pozornicom, primjerice, INmusic festivala ili Sea Stara? Vjerujemo da ne možete, jednako kao što niste mogli zamisliti da u tinejdžerskim godinama uslišate želju svoje mame i učlanite se u folklorno društvo jer “oni putuju po svijetu“. Nekadašnji folklorni plesovi, svojevrsni plesni obredi kojima su se tjerale zime, dozivale bogate žetve, proljeće ili zdravlje, i kojih je na području malene Hrvatske toliko puno da ih je teško i izbrojati, danas su rezervirani za tu i tamo koju pozornicu javne ceremonije ili pak za turiste. Narodni plesovi više nemaju odgojnu funkciju i njima se više ne pokazuje položaj u društvu, niti se slavi određeni blagdan i lijepa vijest, a mlađe generacije poznaju ih eventualno iz “emisija koje djed gleda nedjeljom na televiziji“. No da ovaj kolektivni zaborav bogate kulture i tradicije nije slučaj svuda dokazuje skupina žena okupljenih pod nazivom Boss Morris.
U svojim eklektičnim, ručno rađenim kostimima, od 2015. godine kad su se okupile u Gloucestershireu pa sve do danas, skupina Boss Morris nastupala je na poznatim glazbenim festivalima poput Glastonburyja, u videospotovima glazbenika, na koncertima i promocijama albuma te na mnogim eventima koji se na prvi pogled ne povezuju s folklornom skupinom. “U Engleskoj postoji vrlo zdrava folklorna plesna i glazbena scena i jako smo ponosne što smo dio nje. Doduše, ples Morris nije nešto što ćete vidjeti u mainstream kulturi mladih i mnoge iznenadi kad im kažemo čime se bavimo. Same se često čudimo na kakvim smo sve događajima nastupale. Iako to nismo svjesno planirale, uzbudljivo je predstavljati Morris ljudima koji ga nisu nužno prije vidjeli“, ispričale su nam članice skupine Boss Morris.
Ples Morris je oblik engleskog narodnog plesa koji se temelji na ritmičkom koračanju i figurama koje izvodi skupina plesača, a može uključivati i dodatke poput marama, mačeva ili štapova. Prvi zapisi o plesu Morris zabilježeni su u 15. stoljeću, no točne informacije o njegovom začeću do danas ostale su misterij. Postoji puno stilova plesa Morris, kao i mnoge skupine koje ga danas izvode, no članice Boss Morris uspjele su ovaj tradicionalni ples osuvremeniti, što kostimima, što izvedbom, a što glazbom. “Naši su kostimi vjerojatno najznačajnija razlika u odnosu na ostale skupine. Sve dolazimo iz kreativnih krugova, pa nam je jako važno bilo izgraditi snažan vizualni identitet, a kostimima pridajemo jednaku važnost kao i našem plesu. Tijekom godina napravile smo široku paletu kostima prigodnih za različite događaje i to je bio sjajan outlet za naše kolektivne kreativne vještine“, objašnjavaju nam djevojke te naglašavaju kako je njihov osnovni plesni stil “Cotswold Morris“, no ne boje se povući inspiraciju iz drugih tipova plesa, novih i starih. “Istraživale smo plesanje na različitu vrstu glazbe (često prilagođenu lokacijama događanja, dobu dana ili publici), a naši su nam elektronski miksevi tradicionalnih pjesama otvorili vrata novim publikama. Iz naše perspektive, samo zato što je nešto tradicionalno ne znači da treba biti povijesna repriza. Na naše izvedbe gledamo kao progresivne dok istovremeno ostajemo svjesne toga da ne mijenjamo srž plesa. Svoj ples doživljavamo ozbiljno – oslanjamo se na povijest i originalne plesove, no u duhu održavanja tradicije živom i relevantnom razvijamo naše rutine i nijanse.“
Skupinu Boss Morris danas čini 12 plesačica oko kojih se okupljaju i glazbenici te skupina “čarobnih zvjerki“. Naime, Boss Morris ćete prepoznati i po magičnim stvorenjima, odnosno jedinstvenim maskama koje same izrađuju, a koje nazivaju “zvijeri“. “Naše su maske, odnosno zvijeri, inspirirane vrlo starim dijelom tradicije Morrisa. Štoviše, narodne zvijeri i divovi u Engleskoj potječu iz vremena prije plesa Morris. Svaka zvijer ima svoju jedinstvenu priču i jako su nam bitne. Ovca Ewegenie je, primjerice, favorit skupine, a čini se da je i naša publika voli. Dvije nove predivne zvijeri koje su se nedavno priključile grupi su Hooty the Owl i Aello – mitska harpija koja je pola žena, a pola orao.“
Morris nije u sustavu engleskog obrazovanja i ne postoje plesne akademije za ovu vrstu tradicionalnog plesa, a mnogi čak ni ne znaju da on postoji, što dosta podsjeća i na današnje stanje hrvatskih narodnih plesova, koji svoje djelovanje zahvaljuju nekolicini strastvenih zaljubljenika koji svoje znanje pokušavaju prenositi na mlađe generacije. No upravo zbog ovoga, kao i pomalo “autsajderskog“ osjećaja te dostpunosti ovog plesa svima, Boss Morris djevojke ga obožavaju, a u svoju su plesnu praksu uvele i moment spiritualnosti. “Instinktivno smo počele obilježavati datume poput zimskog i ljetnog solsticija jer nam to daje osjećaj ritma godine i povezuje nas s lokalnim krajolikom te promjenom godišnjih doba. Slavlja ovih datuma često su rezervirana samo za nas, a ne za veliku publiku – kreiramo vlastite tradicije i mitologiju koja je nama bitna. No, najviše od svega, uz pomoć plesa osjećamo da možemo napustiti svakodnevni život i okupirati imaginarno mjesto gdje smo povezane s nečim drevnim, elementarnim i divljim.“
Svaka vrsta plesa, bio on tradicionalan ili suvremen, ima svoj životni ciklus na kojem neminovno dosegne točku zamora, a možebitno i zaborava. Taj zamor i zaborav pak traju do trenutka u kojem netko ponovno ne otkrije njegovu ljepotu i ne doda mu neke nove elemente, udahne novu energiju. Upravo to su za ples Morris učinile Boss Morris, a tko će tako nešto učiniti s nekim od genijalnih hrvatskih narodnih plesova, jedva čekamo vidjeti.
Fotografije: Gareth Iwan Jones, Jonathan Cherry, Becky Morris Knight
Ovaj članak objavljen je u tiskanom izdanju časopisa Grazia, broj 256.
