Pametna, zabavna, sirova, napeta, topla, emotivna, ali nikako sentimentalna, “The Bear” je serija koja me pomela s nogu. U povijesti mog gledanja tv serija (a gutam ih bez prestanka i sve!) ovo je ona zbog koje sam se nakon gledanja cijele sezone, vraćala na određene dijelove kako bi ih opet, i opet, i opet pogledala jer su odlično napisani, snimljeni, glumljeni, režirani, a i glazba u seriji je odlična.
No, krenimo redom. Prijateljica mi je skrenula pozornost na seriju u jednoj grupi, na društvenim mrežama, i odmah je privukla moju pažnju jer su u glavnim ulogama Jeremy Allen White i Ebon Moss-Bachrach, Lip iz “Shameless” i Desi iz “Girls”; dva upečatljiva lika – prvi neodoljivi, a drugi krajnje iritantan (da sam ga poželjela lupiti svaki put kada bi se pojavio u kadru epizode). Kako god, svaki je izazivao snažne osjećaje i reakcije tako da mi je taj spoj glumaca bio jako intrigantan. I seriju sam krenula gledati zbog njih. Možemo reći da sam prvu epizodu pogledala zbog njih, no ostalih sedam sam pogledala zbog svega drugoga!
Serija donosi priču o restoranu i njegovim zaposlenicima; toliko je napeta da sam ju doživjela kao uključeni, prenatrpani ekspres lonac. Autor serije je Christopher Storer, a uz Jeremyja Allena Whitea koji glumi Carmyja i Ebona Moss-Bachracha koji glumi Richieja, u seriji gledamo još odlične Ayo Edebiri kao Sydney Adamu, Lionela Boycea kao Marcusa,
Lizu Colón-Zayas kao Tinu, Edwin Lee Gibson kao Ebraheima, Abby Elliott kao Natalie “Sugar” Berzatto, a pojavljuju se još u manjim, ali zamijećenim ulogama Oliver Platt kao ujak Jimmy i Jon Bernthal kao Michael Berzatto.
Christopher Storer nas upoznaje s Carmyjem, vrhunskim kuharom koji je naslijedio lokal svog pokojnog brata Michaela; The Original Beef of Chicagoland. Dok Carmy radi kako bi održao The Beef na površini, on se sukobljava s drugim članovima osoblja, poput svog talentiranog sous chefa Sydneyja i bratovog najboljeg prijatelja Richieja, koji često ispada… pa, nema boljeg načina da ga se opiše, nego da je š*pak. Ebonu Moss-Bachrachu jednostavno leže takve uloge, sjetimo se (opet!) samo Desija u “Girls”.
Svi njihovi konflikti, ili bolje rečeno, skoro svi konflikti, dešavaju se u kuhinji, najnapetijem mjestu gdje lete noževi, suklja para i temperature su jedva izdržive. Sve to i pomalo nervozno, živčano kretanje kamere čine dojam serije jako, jako napet. Napetost dostiže svoju kulminaciju u sedmoj epizodi. Ne, neću spojlati i otkriti što se tada dešava, samo bih istaknula da se radi o jednoj od najnapetijih epizoda televizije posljednjih godina! Serija ima osam epizoda, niti premalo, niti previše. Točno koliko ih u sezoni treba biti, barem za ovakvu priču. Iako priča donosi ekstremne situacije, tvorci te ekstremne situacije toliko dobro drže u ravnoteži da na kraju, kada se sve makne, mi zapravo gledamo studiju karaktera likova na rubu propasti ili nadomak trijumfa. I jedno i drugo je jednako izgledno, i kako god bilo, dobro je.
Osim kamere, efekata, glume, režije, sjajnog scenarija, hrana u seriji je također jedan od aduta. Prizor češnjaka u maslinovom ulju nikada nije bilo televizičniji i privlačniji! Čokoladna torta, rižoto, talijanski sendviči… sve, ali sve prikazano je autentično, stvarno i – u nedostatku hrvatske riječi poslužit ću se onom koju u mnogim kulinarskih showovima upotrebljavaju, a ja sam ju do sada uspješno izbjegavala – mouthwatering!
U seriji je sve: ovisnost, obiteljske traume, izazovi mentalnih bolesti i pokušaja sačuvanja mentalnog zdravlja, gentrifikacija, hrana, ljubav, odnosi, mnogo, mnogo popkulturalnih referenci, Chicago… I iako se čini puno i previše, sve je u savršenoj mjeri. Čak i u zadnjoj epizodi kada se stvari izmaknu kontroli.
Fotografije: Bear
