Tatiane se vrlo vjerojatno sjećate iz nekih od najpoznatijih domaćih kampanji. Hrvatska Kate Moss, kako smo je zvali, vrlo brzo je krenula graditi karijeru van naših granica, ponajviše u Londonu. Međutim, na tom putu, ipak se odlučila na bivanja iza, a ne ispred objektiva
Koliko sam bila fan nje kao modela, toliko sam, a još i više moram priznati, fan nje kao fotografkinje. Kao dokaz njezinog talenta, prilažem informaciju da je isti vrlo brzo prepoznat. I to, ni više ni manje, od strane jednog od najpoznatijih britanskih fotografa, Rankina, ispred čijeg su se objektiva našle zvijezde poput Davida Bowieja, Madonne pa i grupe Queen (!). Kod njega je provela asistirajući više od 3 godine bruseći oko te prikupljajući fotografsko znanje od nekih od najvećih u poslu. I tako svoj talent sad pretvorila u vještinu zavidne razine.
Vratiš li se na same početke svoje karijere, kako i kada te je zainteresirala fotografija?
Oduvijek sam imala interes prema fotografiji, od različitih teen magazina, Cosma i onda Voguea, iz kojeg sam uzimala stranice, lijepila po zidu i zapravo, učila crtati uz pomoć modnih kampanja. Mislim da je fotografija najveći i najkreativniji razlog zašto sam postala model, ali defitivno najdraži dio posla.
Što bi definirala kao svoju najveću inspiraciju? Koga ili što najviše voliš vidjeti ispred svog objektiva?
Najveća inspiracija su mi ljudi koji su sami po sebi inspirativni. Volim modele, dizajn i “klasičnu ljepotu”, ali karakter i jaka, izražajna lica su mi najveći užitak. Ljudi koji su sami po sebi dovoljni za dobru fotku, bez mode i pretjeranog stiliziranja. To sam shvatila još na počecima asistiranja Rankinu, kada sam slikala Goldiea koji je skakao i vrištao u objektiv sa svojim zlatnim zubima, pun nakita i tetovaža. Čak mislim da su mi to i dalje naj rockstar fotke do sada.
Po čemu odlična fotografija odskače od prosječne fotografije i što uopće smatraš kvalitetnom fotografijom koja je u stanju i tebi samoj upasti u oko?
Mislim da odlična fotografija nosi neku emociju i da je timeless, to jest bezvremenska. Kada prođu fotografski trendovi hoće li biti jedanko dobra i za 10 – 50 godina?
Što je po tebi glavna uloga ili poanta fotografije?
Za mene je glavna uloga fotografije dokumentarna, informativna, prozor u neki drugi svijet. Ne kaže se bez razloga “A picture is worth a thousand words”. Tek iza toga spadaju sve druge kategorije kao art i advertising.
Kako društvene mreže danas utječu na umijeće fotografije?
Društvene mreže daju platformu i priliku svim mladim fotografima da budu otkriveni , inspirirani, nauče nesto, povežu se sa stilistima i modelima lakše nego ikada do sada. Mislim da su društvene mreže i veliki razlog booma fotografije još od Myspace dana. I dolaska fotića na mobitelima.
Fotografije u boji ili crno-bijele. Što voliš kod jednog, a što kod drugog i je li proces fotografiranja drugačiji?
Za mene crno bijela fotografija! Pratim Magnum photos, veliki sam fan crno-bijelog stripa, uvijek sam crtala olovkom i kemijskom, nikada bojama. No ne postoji neki poseban razlog, samo mislim da sve već može biti rečeno na fotografiji i bez boje. Boja samo dodaje neki dodatni mood, ljepotu i raskoš.
Koji fotografi/fotografkinje su najviše utjecali na tebe i tvoj rad?
Iako stilski volim jako puno raznih fotografa ipak sam naučila sve o fotografiji radeći uz Rankina i njegov team. Annie Leibovitz mi je isto veliki uzor. Moram spomenuti i Mare Miin, koja mi je velika ljubav. Još od početka moje modeling karijere.
Imaš li svoj omiljeni rad? Ako da, koji i zašto?
Nemam omiljeni rad, jer često zaboravim fotografije čim su objavljene, dostavljene klijentu (smijeh). Samo gledam što cu dalje fotografirati i kako će mi ispasti neke ideje koje sam zamislila. Imam par fotografija koje su mi drage jer su mi ljudi na njima dragi i koje čekaju svoje mjesto na zidu, kada ću imati malo više mjesta.
