U nedavnom izdanju Grazia newslettera predstavili smo pojedince koji stvaraju vlastite svjetove u zbilji koju živimo, a pritom poboljšavaju i obogaćuju našu svakodnevicu. Među njima su se pronašle i Petra Salarić i Anamarija Tkalčec, zahvaljujući revolucionarnom istraživanju o utjecaju menstruacije i menopauze na poslovni život žena. Upravo smo se kroz tu priču upoznali s Petrom i otkrili da njezin rad seže još dalje – ova nagrađivana dizajnerica, aktivistica i istraživačica ujedno je osnivačica pstabooa, a trenutno gradi projekt #taboomic koji izvrsno nadopunjuje sve čime se već bavi.

U srcu samog intimnog storytelling događanja je otvaranje tabu tema kroz iskustva četiri govornika. Unatoč tome što informacije danas kolaju slobodnije i brže no ikad, nerijetko se čini kao da određeni tabui ne jenjavaju. Štoviše, postaju predmetom ideoloških prepucavanja ili pak predmet kompletne šutnje uslijed osuda. Kreirati događaj u čijem su središtu upravo te teme – one koje duboko utječu na živote, ne samo pojedinaca, već cijelog kolektiva – ambiciozna je ideja iza #taboomica.

Dosad su se održale četiri edicije – dvije otvorenog tipa na kojima se govorilo o temama poput nacionalnosti, IVF-a, borbe s rakom i anoreksijom i drugim tabu temama, te dvije tematske. Jedna je bila posvećena ženskom zdravlju i uključivala teme poput menstruacije i pobačaja, a druga internacionalnosti, pripadanja i iskustvima migranata. Novi #taboomic stiže 2. prosinca u prostor Studiogalerije KLET, ponajviše posvećen razgovoru o mentalnom zdravlju ususret božićnoj sezoni koja je za mnoge najteži dio godine.

Kako bismo dobili dojam o snazi otvorenog razgovora o tabuima i moći projekata poput #taboomica, odlučili smo razgovarati s Ivanom Žigić, Zvjezdanom Nađ Dujmović i Mateom Diković, ženama koje su sudjelovale kao govornice na prethodnim izdanjima. Baš iz tog sudjelovanja za svaku se od njih zakotrljalo nešto još veće.

“Dok s jedne strane na vijestima gledamo prizore svjetskih tragedija, s druge smo na društvenim mrežama izloženi isključivo uljepšanim verzijama života.”

“Živimo u vremenu u kojem strah diktira mnogo toga. Dok s jedne strane na vijestima gledamo prizore svjetskih tragedija, s druge smo na društvenim mrežama izloženi isključivo uljepšanim verzijama života. Uhvaćeni smo između ta dva ekstrema, u gotovo crno-bijelom svijetu, i čini mi se da se pritom zaboravlja koliko je život zapravo šaren i pun nijansi”, govori nam Matea, koja je nakon sudjelovanja na svom prvom #taboomicu odlučila motivirati svoju firmu da sponzorira ovaj event, a nedugo je zatim sa prijateljicom pokrenula podcast na temu majčinstva.

Upravo je na tom izdanju #taboomica govorila i Zvjezdana, psihologinja i certificirana IPS stručnjakinja, koja živi s endometriozom posljednjih 20 godina: “Kad sam vidjela da postoji mogućnost prijaviti se kao govornica, nešto u meni je reklo: “ajde, budi hrabra, ispričaj svoju priču”. Ako govorimo o tabuima, otvaramo priliku da objasnimo, da se bolje razumijemo, pa se vrlo lako može dogoditi da netko tko možda nema isti problem ipak prepozna neki djelić sebe u tuđoj priči.”


“Ako govorimo o tabuima, otvaramo priliku da netko prepozna djelić sebe u tuđoj priči.”

Sve tri su dijelile osjećaj ogoljenosti i straha pred samo izlaganje na #taboomicu, no uslijedilo je nešto sasvim suprotno.

“Osjećaj kada sam ispričala svoju priču bio je neopisiv – kao da je netko skinuo 30 godina tereta s mojih leđa i prvi put sam se osjetila slobodno”, ispričala nam je Ivana koja je govorila o svojoj nacionalnosti. “Nakon #taboomica dobila sam drukčiji pogled na sebe, unutarnji mir i snagu”, dodaje. Upravo taj osjećaj opisuje i Zvjezdana koja nam ispričala da ju je iskustvo radikalno promijenilo i “pokazalo da mogu pričati o svemu tome hrabro, artikulirano, bez da se emocionalno raspadnem.”

Ivana je bila prva ikad govornica na #taboomicu, a otvoreno je govorila o temi nacionalnosti iz svog iskustva. Kao Bosanka koja se tijekom života mnogo selila, podijelila je kako faktor nacionalnosti utječe na odnose i osjećaj pripadanja.

“U posljednje vrijeme sve više pojedinaca izražava svoju netrpeljivost prema drugim nacionalnostima, što nije ugodno ako pripadaš nekoj drugoj nacionalnoj skupini. Ako pogledamo kroz povijest, pa i danas, ljudi diljem svijeta umiru zato što su određene nacionalnosti, rase ili seksualnosti i logično je da se u određenim sredinama javlja strah od otvorenog istupanja”, govori nam i ističe strah kao osnovnu prepreku o razgovoru o ovoj temi.

“Često sam slušala od bliskih ljudi pogrdne priče o drugim nacionalnostima, a kada bih spomenula da sam ja dio te iste skupine, dobila bih odgovor: „Ali ti si drugačija.” Nema tu „drugačija” – bitno je samo jesi li čovjek ili nisi. Dok se ne upoznamo, imat ćemo stereotipe, a upoznati se ne možemo ako ne razgovaramo”, dodaje, što zapravo obuhvaća cijelu poantu #taboomica – povezati se kroz različita ljudska iskustva.

O svom je iskustvu govorila i Zvjezdana, koja je upravo kroz #taboomic odlučila da želi što aktivnije pružati podršku ženama koje prolaze endometriozu.

“Teme ženskog zdravlja obrađuju se kad su neki specifični dani koje treba obilježiti, na vrlo konvencionalan, upakiran i uljepšan način i to je uglavnom to. Nema sustavnog razgovora ni prostora koji je dostupan i otvoren za nas”, objasnila nam je.

Činjenica da i sama živi ovu bolest pomaže joj da se iskreno poveže s osobama koje podršku trebaju. “Kad dijelimo zajedničko iskustvo, lakše je naći dodirne točke, bolje se razumijemo, često i u potpunosti zapravo, jer su to bolesti koje na sličan način svima nama dirigiraju životom. Znaju da u razgovoru sa mnom nema osuđivanja, nema preispitivanja, nema sumnje u ono što mi govore. Znaju da razumijem. Sve mi žene koje to prolazimo imamo potrebu da nas se čuje i razumije, i iskustvo #taboomic-a me zato i potaknulo da završim edukaciju iz peer supporta i budem taj prostor koji ženama treba.”

“Ljudi ne vole čitati o neugodnome, ne vole razmišljati o teškim stvarima, izazivaju im nelagodu i ako nisu imali prilike naučiti nositi se s time, izbjegavat će te teme u širokom luku.”

Na pitanje zašto je žensko zdravlje ili kronične bolesti tabu, odgovara nam: “Menstruacija. Grčevi. Krv. Ugrušci. Maternica. Jajnici. Jajovodi. Rektum. Operacija. Stolica. Mokrenje. Šavovi. Dren. – Jesu li ovo riječi koje su ugodne za pročitati? Izazivaju li pozitivne asocijacije? A ove riječi su, btw, dio mojeg puta. Ljudi ne vole čitati o neugodnome, ne vole razmišljati o teškim stvarima, izazivaju im nelagodu i ako nisu imali prilike naučiti nositi se s time, izbjegavat će te teme u širokom luku.” Upravo iz tog razloga potrebno je davati više prostora razgovoru – kad god i gdje god možemo.

Dijeljenje vlastitog iskustva i otvoreni razgovor o tabuima ne pridonosi samo kolektivu, već i na individualnoj razini. Matea je još jedan primjer kako razgovorom s drugima istražujemo sebe. #taboomic je bio jedan od prijelomnih trenutaka u kojem je odlučila pokrenuti vlastiti podcast.

“#taboomic mi je dao vjetar u leđa da dublje istražim sebe, svoje vrijednosti i ono što me istinski pokreće. Iako sam i prije osjećala želju da stvaram prostore za otvorene razgovore, tek sam kroz #taboomic shvatila koliko je to zapravo potrebno, i meni i drugima. Prijelomni trenutak bio je zapravo vrlo suptilan, trenutak kad sam prvi put na #taboomic-u osjetila da je moja priča imala smisla nekome tko ju je čuo.”

Upravo zato svima koji se boje otvorenog razgovora o osjećajima nepripadanja, ali i drugim tabuiziranim iskustvima, poručila je “da je najhrabriji čin dopustiti sebi da te drugi vide. Ne savršenu verziju tebe, nego pravu. Grupni rad poput onoga u #taboomic-u omogućuje upravo to: reparativna iskustva koja mogu promijeniti način na koji doživljavamo sebe i svijet. I zato, ako osjetiš pa i malu iskru znatiželje ili potrebe, dopusti si da zakoračiš. Ne moraš odmah puno. Dovoljno je malo, ali istinito.”

Foto: Luka Lajić, Karlo Pavlić