Umjetnost je fundamentalni dio povijesti čovječanstva. Kroz slikanje, glazbu, modeliranje, ples, pisanje… istraživali smo svoj unutarnji i vanjski svijet te na taj način utrli korake emotivnog i mentalnog razvoja čovječanstva
Zato ne čudi da sve veću pažnju dobiva psihoterapija koja obuhvaća uporabu različitih elemenata umjetnosti kako bi unaprijedila psihofizičko zdravlje pojedinca. Stoga smo zamolili Taru Beatu Racz, magistru psihologije i magistru slikarstva, praktičarku kliničke ekspresivne art terapije da nam približi ovaj noviji tip psihoterapije, populariziran sredinom 20. stoljeća.
O utjecaju umjetnosti i kreativnog stvaranja na psiho(fizičko) zdravlje
U 2010. godini izašlo je pregledno istraživanje autora Stuckeyja i Noblea, koji su u svome radu napravili presjek stotinjak istraživanja koja se bave utjecajem umjetnosti na ljudsko zdravlje te su došli do zaključka kako umjetnost i kreativnost imaju snažan pozitivni utjecaj na zdravlje i opću dobrobit različitih populacija pacijenata. Većina tih istraživanja pokazala je da bavljenje umjetnošću smanjuje anksioznost i stres, kao i depresivne simptome, te utječe na povećanje ugodnih emocija. U nekoliko slučajeva došlo je do poboljšanja u funkcioniranju imuniteta.
Također, bavljenje umjetnošću tijekom života odgađa pad kognitivnih sposobnosti u starosti. Čak i pasivno konzumiranje umjetnosti kao što je gledanje umjetničkih djela u muzeju ili slušanje glazbe može pozitivno utjecati na naše zdravlje, no učinci su još veći, dokazali su u svojoj studiji iz 2014. Bolwerk i suradnici, ako smo aktivno uključeni te i sami stvaramo i kreiramo.
Naime, kad se bavimo umjetničkim aktivnostima, postoji mogućnost da uđemo u flow. Sâm pojam osmislio je i istraživao psiholog Mihaly Csikszentmihalyi. Flow (u prijevodu s engl.: teći, tijek, tok) je stanje potpune uronjenosti u neku aktivnost, stanje zanesenosti kad kao da gubimo pojam o vremenu. Osoba u tom stanju ujedno je suočena s izazovima na gornjoj granici onoga što može savladati; u stanju je visoke koncentracije, jasno definira svoje ciljeve te usmjerava svoje ponašanje u skladu s povratnim informacijama o svom napretku. Stanje flowa je ugodno te je osoba motivirana baviti se određenom aktivnošću zbog uživanja u samoj aktivnosti, a ne zbog neke vanjske nagrade. Istraživanja pokazuju da se tijekom flowa u našem mozgu počinje lučiti dopamin, serotonin i endorfin, poznati još kao i hormoni sreće.
Danas se sve više primjenjuje i terapija umjetnošću. Ona je ljekovita jer potiče izražavanje crtežom, slikom ili drugim umjetničkim medijem onih iskustava koja su previše bolna ili neprihvatljiva da bi se izrazila riječima. Kroz umjetničko izražavanje možemo istovremeno izraziti brojne kompleksnosti, dvosmislenosti i kontradiktorne sadržaje te posljedično integrirati te konfliktne osjećaje i iskustvo u svoj svakodnevni život. Zato se terapija umjetnošću pokazala kao uspješna u radu s osobama koje pate od raznih traumatskih iskustava. Proces umjetničkog izražavanja ponajprije je senzorno praktično iskustvo koje uključuje niz taktilnih iskustava poput konstruiranja, aranžiranja, miješanja, dodirivanja, modeliranja, lijepljenja, crtanja, slikanja, pokreta, glasa i plesa. Kroz te senzorne kvalitete procesa puno jednostavnije možemo doći u kontakt sa svojim emocijama te ih izraziti i otpustiti. Također, ponavljajuće i umirujuće radnje umjetničkog procesa mogu inducirati relaksacijski odgovor, tj. smanjenje srčane frekvencije i usporavanje disanja, što se povezuje sa smanjenjem stresa.
O tome kako izgleda art terapija…
U praksi se art terapija može provoditi individualno ili u grupi. Bez obzira na to radi li se s pojedincem ili u grupi, tijekom rada uvijek postoje dva puta stvaranja. Prvi je proces kojim se dolazi iz nesvjesnog u svjesno, a drugi je obrnut, dakle, ide se iz svjesnog u nesvjesno. Postoji niz tehnika kojima je moguće voditi klijenta kroz ta dva puta stvaranja. Pojedine tehnike su općenitije i uključene su u svaki terapijski proces, dok su druge specifičnije i primjenjujem ih ovisno o problemu.
Na primjer, kad želim krenuti iz nesvjesnog u svjesno, najprije klijenta uvodim u stvaralački proces tehnikom vođene meditacije ili procesom aktivne vizualizacije. Krećemo s opuštanjem tijela, zatim razvijanjem svjesnosti o svojim mislim i emocijama, kao i o senzacijama u tijelu. Jedna od tehnika je i da se emocije lociraju u tijelu te vizualiziraju, odnosno da im se podari određeni oblik.
Zatim tražimo od klijenta da izrazi te emocije u obliku neke umjetničke aktivnosti. Budući da sam uz psihologiju završila i slikarstvo, najčešće ih tražim da vizualno prikažu svoje emocije kroz sliku. No može se raditi o bilo kakvoj aktivnosti kao što su gluma, ples ili glazba. Ono što je specifično za terapiju umjetnošću je to da u dijalog između terapeuta i klijenta uvodimo umjetnički predmet kao trećeg sugovornika. Kroz uživljavanje klijenta u likovni proces i naknadno poistovjećivanje s umjetničkim predmetom osobi je omogućeno da eksternalizira, ponovno proživi i riješi suprotstavljene osjećaje.
S druge strane, kad krećem putem stvaranja od svjesnog u nesvjesno, na početku kroz razgovor s klijentom nastojim definirati koji je problem s kojim dolazi i na čemu želi dalje raditi. Zatim je klijentov zadatak na umjetnički način prikazati svoj problem i potom se ulazi u dijalog s umjetničkim predmetom. Za vrijeme tog procesa moguće su još brojne kreativne intervencije – poput prelaska iz jednog modaliteta u drugi, primjerice, na temelju slike koje je naslikao klijent treba otplesati ples, napisati priču, otpjevati pjesmu ili nešto slično. Mogućnosti su stvarno brojne.
O područjima na kojima se može primjeniti…
Osobe koje se uključuju u terapiju umjetnošću mogu imati spektar dijagnoza koje uključuju emocionalne, bihevioralne ili psihičke smetnje, poteškoće s učenjem ili fizički nedostatak, ozljede mozga ili druge neurološke bolesti te somatske bolesti koje umanjuju kvalitetu života. Za pohađanje seansi terapije umjetnošću nije potrebno prethodno iskustvo u umjetničkom izražavanju ili stručnost u određenoj umjetnosti.
Terapija umjetnošću primjenjiva je kod svih dobnih skupina, a posebno se pokazala uspješnom u radu s djecom i adolescentima s emocionalnim, razvojnim i problemima u ponašanju. Kao što sam već navela, često se primjenjuje kod osoba koje su doživjele neki oblik traumatskog iskustva, pa se tako koristi pri radu s djecom koja su proživjela fizičko ili seksualno zlostavljanje. Verbalizacija tih iskustava teška je za dijete iz više razloga – s jedne strane, moguće je da nema razvijen vokabular za ono što spada u iskustveni svijet odraslih. Također, moguće je da se zlostavljanje dogodilo u preverbalnoj fazi razvoja ili se pak djetetu prijetilo od strane počinitelja ako progovori o zlostavljanju. U tom slučaju djetetu je lakše neverbalno se izraziti i na taj način osloboditi se potisnutih i konfliktnih misli i emocija koje veže uz traumu te integrirati traumatsko iskustvo.
O samostalnom prakticiranju…
Bavljenje terapijom umjetnošću preporučuje se raditi s licenciranom stručnom osobom, stoga ne bih savjetovala da je prakticirate sami kod kuće. S druge strane, samo bavljenje umjetnošću pokazalo se kao ljekovito i važno za našu osobnu dobrobit. Stoga vam svakako savjetujem da obogatite svoj život odlascima u kina, muzeje i kazališta. Također, uvijek je dobro vrijeme za uvesti u svoj život neki kreativan hobi poput crtanja, slikanja, plesa, glume, pisanja ili sviranja nekog instrumenta.
Jedna od zgodnih kreativnih aktivnosti koje možete raditi i sami kod kuće jest izrada kolaža. Za to su vam potrebni razni stari časopisi, škare i ljepilo. Za početak odaberite par časopisa koji vas na neki način zovu ili privlače. Zatim ih krenite listati i promatrajte slike u njima. Obratite pažnju na misli, osjećaje i senzacije koje se u vama bude.
Kad ugledate sliku koja vas na poseban način zove ili privlači, istrgnite je ili izrežite iz časopisa te stavite sa strane. Nastavite listati časopis i ponovite isti postupak – svaki put kad vidite zanimljivu sliku, izrežite je i stavite sa strane. Tako ćete postupno stvoriti vlastiti arhiv ili kolekciju slika koje će vam poslužiti za izradu kolaža. Slažite kolaž osluškujući vlastitu intuiciju, slušajte svoj unutarnji glas kako vam govori koje slike želi i gdje ih želi postaviti. Slika je gotova kad osjetite da više ništa na njoj ne želite dodati ili oduzeti. Nakon što ste napravili kolaž, preporučujem vam da napišete kratku priču inspiriranu na temelju izrađenog kolaža. Uvjerena sam da ćete se kroz taj proces dobro zabaviti, ali i naučiti nešto novo o sebi, svojim mislima i osjećajima.
Fotografije: Kristina Vrdoljak, osobni radovi, Ahmed Raza
Ovaj članak objavljen je u tiskanom izdanju časopisa Grazia, no. 257.
