Treće Bijenale industrijske umjetnosti Ride Into the Sun – Ravno u Sunce, manifestacija suvremenih umjetničkih praksi koju je osnovao umjetnički kolektiv Labin Art Express XXI, održat će se od 10. listopada do 21. studenog ove godine te će na dvodnevnom otvorenju predstaviti radove 66 domaćih i međunarodnih umjetnik/ca i umjetničkih kolektiva
Ovogodišnje izdanje tematski je podnaslovljeno Ride Into the Sun – Ravno u Sunce. Naslov je preuzet od istoimene pjesme legendarnih njujorških glazbenika Velvet Underground, te po riječima kustosa “utjelovljuje imanentnu težnju za boljim svijetom i životom koja se može završiti ugodnim snom o suncem obasjanoj Arkadiji, miroljubivom i prosperitetnom društvu idiličnog života ili noćnom morom paklenog svijeta prepunog ljudskih i prirodnih katastrofa. U ovom trenutku velike društvene regresije koja obilježava europski i širi internacionalni kontekst, 3. Bijenale industrijske umjetnosti otvara pozicije promišljanja novih horizonata koji će nadrasti atmosferu fragmentacije i osjećaj gubitka nade.”
Izložbeno će manifestacija zauzeti tri geografski odvojene, ali tematski međusobno povezane cjeline: Labin s DKC Lamparnom i susjednom, rudarskom Rašom funkcionirat će kao polazišna točka i svojevrsno središte Bijenala iz kojeg se razvija u druge gradove – Opatiju, Pulu, Rijeku i Vodnjan.
Zbog velikog broja izložbenih lokacija, njih čak 14 u 6 gradova, otvorenje 3. Bijenala industrijske umjetnosti trajat će 2 dana, 9. i 10. listopada.
Izložbe u Labinu (DKC Lamparna, Gradska knjižnica, Narodni muzej Labin, Teatrino) i Raši (crkva sv. Barbare, bivša rudarska menza i bivša tvornica 25. Maj) bavit će se mogućnostima materijalizacije utopije Podzemnog grada kao prostora potencijala u doba snažnog utjecaja deindustrijalizacije.
Izložbe u Puli (Augustov hram, Galerija Amfiteatar, Povijesni i pomorski muzej Istre), bavit će se odnosom politike i estetike, antičkim naslijeđem grada i turizmom, položajem filmske industrije kao aparatusa moći, kao i deindustrijalizacijom u vidu propale brodograđevne industrije.
Izložba u Umjetničkom paviljonu Juraj Šporer u Opatiji bavit će se raznim aspektima odnosa turističke industrije i suvremene kulture, a uključivat će i projekcije arhivskih filmova o počecima i razvoju hrvatskog turizma.
Jednodnevnim izložbeno-glazbenim programom u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti Rijeka, 10. listopada 2020., želi se upozoriti na još uvijek neriješeno pitanje pristupačnosti kako tom tako i većini drugih muzejskih prostora osobama s invaliditeom i smanjene pokretljivosti. Dvije izložbe Bijenala biti će postavljene i u riječkom tunelu te u Prostoru za suvremenu umjetnost Apoteka, Vodnjan.
Značajan broj umjetničkih radova produciran je posebno za 3. Bijenale industrijske umjetnosti tijekom umjetničkih rezidencija autor/ica 2019 i 2020. godine, a svi će radovi zajedno činiti kompleksnu konstelaciju koja se bavi propitivanjem odnosa između umjetnosti i društva, s naglaskom na povijesnoj, kulturnoj, društvenoj i političkoj specifičnosti gradova u kojima će se odvijati. U Labinskoj DKC Lamparni su tako svoje nove radove razvijali umjetnici: Hana Miletić, Theo Prodromidis, Tina Gverović, Ben Cain, Claudia Larcher, Paul Albert Leitner, Ana Kuzmanić, Nikolas Ventourakis, Dragana Sapanjoš i Stefania Strouza.
Ben Cain, britanski umjetnik koji živi i radi u Londonu i Zagrebu, predstavlja se site-specific skulpturom The New World of Work (feet, body, extra limbs) koja tematizira sjecište rada i slobodnog vremena, unovčavanje i estetiziranje postindustrijskog okruženja i potencijal postindustrijskih prostora da pronađu načine postojanja koji će pružati otpor i biti kritični prema suvremenim modelima rada.
Hana Miletić, zagrebačka umjetnica koja živi u Bruxellesu, u svom se radu bavi pitanjima reprezentacije i društvene reprodukcije povezujući medije fotografije i tkanja. Za 3. BIU producirala je rad većeg formata u tehnici tekstila Materials (Arena, Pula) koji se temelji na fotografiji trenutnog popravka prozora bivše zgrade Modne trikotaže Arena u Puli koji je Miletić dokumentirala tijekom posjeta bivšoj tvornici u ljeto 2019. godine.
Istu tehniku i format koristila je umjetnica Tina Gverović, čiji je rad 2017. izlagan u hrvatskom paviljonu na 57. venecijanskom Bijenalu, u svom novom radu Studije za bolje novosti – u pokretu za koji ističe kako se ne radi o studijama o činjenicama i aktualnostima već o odnosima među materijalima, među ljudima i njihovim okruženjima, i o konstrukciji naše percepcije tih odnosa.
Austrijski fotograf Paul Albert Leitner u svom se fotografskom radu I see Always Strange Things as a Stranger u potpunosti produciranom u Istri, bavi utjecajem turizma na svakodnevni život ljudi i promjene njihovog životnog stila, kao i njegove društvene i političke posljedice, što je tema kojom se u svom radu bavi i austrijska umjetnica Claudia Larcher.
Grčki umjetnik Theo Prodromidis predstavit će se video radom Children of the Sun u kojem postavlja dijalektički prostor između povijesne i suvremene paradigme radničkih borbi i urgentnosti zelenog aktivizma kroz pitanje: “Mogu li radnik i aktivist zauzeti isto tijelo?”. Svoje je istraživanje temeljio na labinskom štrajku rudara u ožujku i travnju 1921. godine, koji je ubrzo prerastao u, smatra se, prvu antifašističku pobunu na svijetu te je povijesno povezao s borbama suvremenih društvenih pokreta protiv eksploatacije okoliša u područjima poput Epira i Skouriesa u Grčkoj i Canakkaleau Turskoj.
Filmski redatelj Elvis Lenić, u svom video radu Brod bavi se sudbinom teške industrije u tranzicijskim uvjetima kroz temu propalog pulskog brodogradilišta Uljanik koji je poslužio kao postapokaliptični filmski set.
Uljanikom se bavi i umjetnica Marina Orlić u tekstilnim kolažima Untitled/Uljanik koji nastaju od odbačenih dijelova odjeće, krojačkih ostataka i drugih tekstilnih fragmenata, a nadahnuti su narodnom tradicijom, srednjovjekovnim tapiserijama, indijskim i japanskim tehnikama veza, kao i minulim ili postojećim vantekstilnim estetikama poput minojskih freski, rimskih mozaika i kuhinjskih zidnjaka iz 19. stoljeća.
Albanski umjetnik Helidon Gjergji u svom participativnom radu My Letter to the Mayor surađuje s Pulskom zajednicom slabovidnih te putem pisama koje će članovi uputiti gradonačelniku Pule o svojim potrebama, zabrinutostima i osobnim iskustvima želi javnoj sferi prikazati njihove političke vizije, učiniti da se njihov glas čuje te im dati priliku da se stupi u dijalog sa širom javnošću.
U opatijskom umjetničkom paviljonu Juraj Šporer postavit će se monumentalna instalacija austrijskog umjetnika Marka Lulića Hard and Soft No. 1, ujedno i rekonstrukcija bazena hotelskog kompleksa Haludovo na otoku Krku iz 1970-ih.
Izgradio ga je arhitekt Boris Magaš, a s 45 milijuna američkih dolara financijski ga je podržao Bob Guccione, američki fotograf i osnivač časopisa Penthouse. Primjer je stranih i kapitalističkih ulaganja u komunističku Jugoslaviju tijekom doba hladnog rata. Instalacija diskretno služi kao pozornica za film Dejana Karaklajića i Jovana Aćina Ne prodajemo Hollywood (1973) koji dokumentira večer otvorenja hotela Haludovo.
Predstavit će se i cijenjeni suvremeni umjetnici i umjetnice: Agnieszka Polska sa zvučnom instalacijom The Happiest Thought, Erwin Wurm s apstraktnim skulpturama Untitled, Alban Muja s instalacijom Hotel, Jasmina Cibic s video radom State of Illusion, Lina Lapelytė, Vaiva Grainytė, Rugilė Barzdžiukaitė predstavit će se s diskurzivnim izvedbenim razgovorom o njihovom radu Sun & Sea (Marina), dobitniku Zlatnog lava s prošlogodišnjeg venecijanskog bijenala.
Značajan broj filmskih projekcija predvode epski eksperimentalni film Matthewa Barneya River of Fundament, uprizorenje netradicionalne opere izvedene u nekoliko činova diljem američkih krajolika inspirirano romanom Normana Mailera Drevne večeri te opservacijski dokumentarni film Zemlja Nikolausa Geyrhaltera u kojem promatra ljude u rudnicima, kamenolomima, velikim gradilištima u stalnoj borbi za prisvajanje planeta.
IZLOŽBENE LOKACIJE:
LABIN: DKC Lamparna, Gradska knjižnica, Narodni muzej Labin, Teatrino ● OPATIJA: Umjetnički paviljon Juraj Šporer ● PULA: Augustov hram, Galerija Amfiteatar, Povijesni i pomorski muzej Istre, Dom hrvatskih branitelja ● RAŠA: Crkva sv. Barbare, bivša rudarska menza, bivša tvornica 25. Maj ● RIJEKA: Muzej moderne i suvremene umjetnosti ● VODNJAN: Apoteka – prostor za suvremenu umjetnost
