Iako smo negdje prilično brzo preskočili stepenicu od ne idite nigdje, granice su zatvorene pa do možete, u redu je, samo pazite, zanimalo me kako su globalnu epidemiju i sve njezine mjere podnijele putničke agencije, jesu li preživjele i kako posluju sada, obzirom da putovanja i dalje nisu preporučljiva
Prije 14 godina okupila se grupica entuzijasta, zaljubljenika u putovanja koji su već dobro proučili svaki kutak svijeta. Željeli su proširiti svoje putujuće pleme i odlučili baviti se onime što najbolje poznaju – putovanjima. Imali su viziju približiti ljudima daleke i egzotične destinacije kako bi ih mogli doživjeti onako kako ih i oni sami najdraže doživljavaju – kroz kulturu, druženje s lokalcima, avanturu, s puno smijeha. I imali su ludu želju da putovanja budu dostupna svima, i onima s plićim džepovima. Znali su da nema boljeg osjećaja od ushita otkrivanja novih mjesta i željeli su da ga osjete baš svi! Tako su osnovali putničku agenciju Jungle Tribe i krenuli ostvarivati svoje snove.
Danas, 14 godine kasnije, ovo pleme broji 6 poslovnica u 5 zemalja, tisuće veselih putnika i nebrojene prijeđene kilometre uzduž i poprijeko planete. Tijekom godina nema što nismo posjetili zajedno; od ispijanja mohita u Kubi, pustinje u Boliviji, tanga u Argentini, preko plaža na Zanzibaru, safarija u Keniji sve do Transsibirske željeznice, Himalaje u Nepalu, vlakova u Japanu i druženja s ljudožderima u Papui! Kreirajući stalno nove proizvode, nova putovanja, čak i ture po Zagrebu, uključujući prvu Street art turu u Zagrebu, agencija je ulagala u razvoj, u svoj tim i u svoje putnike. Tisuće putnika odbrojavalo je dane do svojih polazaka u daleke dijelove svijeta, s putovnicom u džepu, kada smo odjednom svi bili prisiljeni stati. Prestati putovati, prestati raditi. Dogodio se ožujak 2020. koji je sa sobom donio epidemiju koronavirusa, govore mi “Jungleovci” koji su, kao i mnoge druge agencije, zapeli u teškoj poslovnoj situaciji.
Vladala je neizvjesnost. Valja uzeti u obzir da u početku nitko nije mogao ništa sa sigurnošću reći o ovom virusu. U tom periodu bilo je veoma stresno i teško raditi; nitko nije imao nikakve konkretne informacije, nitko nije mogao po nekom ranijem iskustvu predvidjeti kako će se razvijati situacija, vladao je strah zbog neznanja, a ipak niti jedna zemlja nije proglasila izvanredno stanje i u svaku se moglo normalno putovati. Svi troškovi aranžmana već su bili plaćeni partnerima, a niti jedna proglašena izvanredna situacija nije davala odgovor o zabrani putovanja i povrata sredstava od partnera. Malo po malo mijenjale su se preporuke, zatvarala se zemlja po zemlja i u jednom danu donešena je odluka o otkazivanju svih aranžmana u naredna 2 i pol mjeseca. U jednom danu otkazano je tisuće aranžmana, sredstva su ostala zarobljena kod partnera diljem svijeta, na putovanje se nije moglo zbog više sile. Došlo je do situacije u kojem se čak ni u zakonu nije mogao pronaći odgovor kako postupiti i što dalje. Nije nam preostalo drugo nego prilagođavati se iz dana u dan svakoj novoj odluci, mjeri, promjeni, prenositi informacije putnicima, boriti se i zalagati za njih, kao i za naše radnike, očuvati poslovanje u vremenima kada je cijeli svijet stao.
K svemu tome, dogodio se i potres u Zagrebu u kojemu je stradao i njihov ured u Ilici. Čak ni tada, tri mjeseca bez prihoda, nisu gubili nadu. A već je bilo jasno da je turizam najteže epidemijom pogođena grana.
Dok su mjere lagano popuštale, otvarale se trgovine, kafići, restorani, saloni, punili se stolovi i narudžbe za tretmane, turizam je i dalje stajao zavezanih ruku. Dopustili su nam da ponovo otvorimo agenciju, ali za koga? Većina letova bila je i dalje otkazana, avioni su prizemljeni, neke granice zatvorene. Ipak, to nas nije spriječilo da sjedimo i čekamo da se nešto pokrene, već smo odlučili stvari pokrenuti mi. Shvatili smo da ovakav scenarij očekuje još mnoge firme i pojedince – ako turistička sezona u Hrvatskoj jako podbaci posljedice ujesen trpe svi. Da bismo ublažili taj pad, moramo uskočiti mi, domaći turisti, i pokrpati rupe nastale izostankom stranih gostiju, koliko god je to moguće. Odmah smo zasukali rukave i krenuli raditi, tražili smo po svim regijama Hrvatske sve poslovne subjekte, male i velike, iznajmljivače, hotelijere, prijevoznike, restorane koji su bili ugroženi, kako bismo se svi udružili i spasili što se spasiti da, pričaju mi entuzijastično kako ih je zapravo nezgodna situacija dovela do zgodnih tura pod imenom “Otkrij Hrvatsku”. Jasno je na čemu je naglasak, i pri tome su osmislili izlete na koje možete ići solo, a ne čekati da se netko odluči ići s vama.
Složili smo avanturističke ture koje uključuju kajaking, zip line, canyoning; all inclusive gastro ture koje uključuju fino papanje cijeli vikend u najfinijim gastro regijama; jednodnevna i vikend planinarenja po našim divnim planinama; obilazak svih nacionalnih parkova, u sve to smo naravno ubacili kupanje i sunčanje, a organizirali smo i jedrenje s polaskom svaki tjedan uz mogućnost odabira dvije rute. Prednost je što ljudi mogu putovati sami, ne moraju čekati da skupe ekipu za cijelu jedrilicu, za cimera u sobi ili za pun auto zbog manjih troškova – za sve to se brinemo mi. Zatim naravno iskusni vodiči, nerijetko ture vode vodiči koji su do sada radili po cijelom svijetu, a sada pokazuju ono gdje su odrasli i što najbolje poznaju. Troškovi su također manji kada se dijele na cijelu grupu pa je recimo puno povoljnije doći do nekih teže dostupnih otoka ili planina dokle ne postoje redovne linije. I naravno, vesela ekipa, pozitivna atmosfera, odlična energija putovanja je uvijek zagarantirana, s osmijehom mi objašnjavaju.
A kakav je odaziv?
U vrlo kratkom vremenu smo napunili autobus za Mljet i evo upravo se vratili s produženog vikenda ili Mljetovanja. Atmosfera je bila uistinu odlična, bili smo prva grupa na otoku i svi su nam se nevjerojatno veselili i predivno nas ugostili, a mi smo imali osjećaj da je otok naš. Vozili smo se kajacima i uz nas su tada plivali delfini, posjetili smo NP po sniženim cijenama gdje smo se penjali do najvišeg vrha odakle se pruža pogled na Mljet, Korčulu, Lastovo i Pelješac, vozili se brodićem, kupali, sunčali, plivali u špilji, skakali sa stijena, ispijali koktele na pješčanim plažama i uživali u svježoj ribi i domaćem vinu. Idući termini za Mljetovanje se također već pune, a vrlo su popularne i planinarske ture na Risnjak, Klek, Velebit… Ovog vikenda ćemo posjetiti vještičju planinu Klek i rodni grad Ivane Brlić Mažuranić – Ogulin, jedna grupa kreće na sedmodnevno jedrenje po južnim otocima, dok je za idući vikend već pun autobus za obilazak Zelenog vira i Vražjeg prolaza, uz kupanje na Kupi.
Govore mi i kako Granice dalekih destinacija polako otvaraju svoja vrata; Zanzibar, Meksiko, Vijetnam već spremno primaju putnike, a vjerujemo da će do jeseni sve zemlje otvoriti svoja vrata i da će se svijet putovanja vratiti na staro. Do tada, zašto ne bismo iskoristili vrijeme da otkrijemo ljepote Hrvatske, kojih ovoj zemlji definitivno ne nedostaje, i na taj način donijeli svoj mali doprinos hrvatskom turizmu i pružili podršku domaćim prijevoznicima, iznajmljivačima, ugostiteljima? Za kraj moramo reći kako smo toliko zadovoljni novim turama da vjerujemo da ćemo ih zadržati u ponudi i kada ćemo ponovno krenuti putovati po cijelome svijetu.
I imaju potpuno pravo. Dok čekamo da otkrijemo svijet, ajmo prvo dobro istražiti Hrvatsku. I doma nam može biti jako lijepo. Čak i najljepše.
