Odgovarajući na to pitanje, možemo za primjer uzeti francuske i austrijske gradove koji usvajaju rodno usmjerene proračune, osmišljene tako da se sredstva jednako troše na usluge i prostore koje koriste muškarci i žene
Grad bi trebao biti za sve. Dobro osvijetljen, dovoljno širokih ulica, sa semaforima za one koji ne mogu praktički pretrčati cestu, za osobe s biciklima, kolicima, za osobe kojima svakodnevne kratke rute neće biti frustrirajuće, i za prostor za slobodno vrijeme i namijenjeno raznolikim sportovima.
Lyon je u ožujku postao najveći grad u Francuskoj koji je primijenio rodno osjetljiv proračun, koji se bavi upravo ovakvim planiranjima. Što to znači? Ukratko, Lyon će, kak prenosi Bloomberg, ubuduće svoj godišnji proračun od 615 milijuna eura prilagođavati s ciljem da su javne investicije pravično raspoređene između muškaraca i žena, koji drukčije koriste ono što im nudi grad. Takav proračun uključuje sveobuhvatnu i kontinuiranu analizu rashoda i prihoda s ciljem postizanja veće rodne jednakosti u društvu. Takav proračun uzima u obzir i neplaćeni rad te neproporcionalnu raspodjelu proračuna kad je riječ o određenim uslugama i prostorima.
Gradske vlasti vide upravo takav, rodno usmjereni proračun kao moćno novo oružje za borbu protiv ukorijenjenih društvenih nejednakosti, jaz koji je tijekom pandemije postao još ekstremniji. Takve rodno usmjerene proračune već su usvojile neke manje francuske općine, uključujući Grenoble, Rennes, Bordeaux i Brest; a i glavni grad Pariz bi se također mogao pridružiti.
Cijeli koncept seže još iz 80-ih
Ovakav tip rodno usmjerenog proračuna nije nov, niti smo za njega prvi puta čuli tijekom hrvatskih lokalnih izbora. Još 1984. godine Australija je postala prva zemlja na svijetu koja je eksperimentirala s Izjavom o proračunu žena, zahtijevajući da vladina ministarstva izrađuju godišnja izvješća kako bi se proračunske odluke donosile “s punim znanjem o njihovom utjecaju na žene”.
Nešto manje od deset godina kasnije, 1995. godine, UN-ov entitet UN Women preporučio je tu mjeru kao dio „rodno osviještene politike“, a Europski parlament donio je rezoluciju kojom države članice pozivaju na usvajanje rodnog proračuna 2003. godine.
Otad do danas je 17 zemalja članica, uključujući Island, Japan i Meksiko već uvelo neki oblik takvog proračuna, a u SAD-u je San Francisco donio rodno osjetljiv proračunski pravilnik.
Takvim se proračunima utvrđuje koliko i koje prostore pretežito koriste muškarci, koje žene, koji prostori nedostaju, a koji se trebaju dodatno prilagoditi. Marie-Pierre Badré, predsjednica francuskog Centra Hubertine Auclert, istraživačkog instituta koji je objavio izvješće o rodno usmjerenim proračunima u 2019. godini, tvrdi kako je ključna razlika u tome da se određeni objekti, poput stadiona, skate parkova i kuglana, koje koriste muškarci, često javno financiraju, dok se primjerice konjički centri koje koristi više žena, rijetko financiraju.
Izvješće ovog Centra otkrilo je da u jednom gradu francuskog jugozapadnog departmana Haute-Garonne muškarci predstavljaju 60 % članova sportskih klubova i imaju koristi od 73 % subvencija povezanih sa sportom; općina troši 22,70 eura po muškarcu registriranom u sportskom savezu u odnosu na 12,90 po ženi.
“Ova nejednaka raspodjela novca i dalje je raširena”, kaže Badré. I upravo se takva neravnomjerna raspodjela utvrđuje kroz nekoliko kategorija, s ciljem da se odrede financije za kulturne institucije, sportske objekte, raznu opremu, centre i urbano planiranje.
Od osvijetljenih ulica do drukčije organizacije prijevoza
Takve evaluacije dovele su u Lyonu do povećanja financiranja gradske ženske nogometne reprezentacije na istu razinu kao i njihovih muških kolega. U Rennesu, općina kreira rodno neutralna školska dvorišta koja uključuju više zelenila i bez „dominirajućih“ prostora, poput nogometnog igrališta, za promicanje inkluzivnosti. U Bordeauxu su pak odlučili u gradsko proračunsko planiranje uvesti besplatne sanitarne proizvode u školama ili pak bazene za djevojčice.
Druge promjene usredotočene su na poboljšanja prijevoza i javne sigurnosti, pa je u Brestu to riješeno tako da se u noćnim autobusima uveo sustav “zaustavljanja na zahtjev”, koji ženama omogućuje silazak što bliže odredištu kako ne bi dugo hodale same, a Nantes je postavio dobro osvijetljene pješačke staze.
No slične se aktivnosti događaju i u Austriji i zamislite, imaju veze sa semaforima, no ne na onaj način o kojem se raspravlja između stranaka Možemo i Domovinskog pokreta. Naime, Zlatko Hasanbegović iz Domovinskog pokreta optužio je stranku Možemo da žele “podvaliti rodno ispravne semafore” i umjesto siluete muškaraca, postaviti siluetu žene. Takvih prijedloga u programu zeleno-lijeve stranke nema. Ali, Beč, koji već dugo uključuje načela rodne ravnopravnosti u svojim odlukama, usmjerava se na na restrukturiranje prometa za koji se smatra da je svih ovih godina naklonjen automobilima. Tamo su promijenili sustav semafora u blizini parkova, kako bi obitelji s djecom imali više vremena za prijelaz. U parkovima i na igralištima postavljene su klupe, a uklonjene su i barijere za pločnike kako bi ih starije osobe, korisnici invalidskih kolica i roditelji mogli prilagoditi kolicima i drugim pomagalima za hodanje.
Koraci su tu, no ne bez prepreka
Iako to sve zvuči vrlo dobro, vlasti se suočavaju s brojnim izazovima u provedbi ovakvih dugoročnih napora, uključujući nedostatak istraživanja koji bi im mogli pomoći u planiranju zbog čega ih je potrebno raditi, a i troškovi su poveći. Primjerice, samo obnova tri igrališta (od 54) u Montreuilu košta više od 100 tisuća eura. Uz to, neki kritičari smatraju da ovakvi koraci naprosto nisu dovoljni i da ne gledaju dovoljno daleko.
Smatraju, primjerice, da bi osim ovakvih rješenja, trebalo restrukturirati i razna lokalna planiranja, poput onih gospodarenja otpadom. Prema nekim statistikama, žene zauzimaju proaktivniji pristup recikliranju i smanjenju otpada od muškaraca. Uzimanje u obzir rodne perspektive može dovesti do promjena u načinu dizajniranja usluga gospodarenja otpadom i pomoći približavanju gradova njihovim ekološkim ciljevima.
Iako zasigurno postoji još puno koraka, sasvim je sigurno da se određeni obrazac ne može primijeniti na baš svaki grad, jer je dosadašnje urbano planiranje specifično, kao i potrebe građana u njemu. Sve u svemu, čini se da sve više gradova ima rodnu osjetljivost na umu kad sastavljaju proračun, a budućnost je stvaranje inkluzivnog grada ugodnijeg za sve, a ne podjela.
Foto: Unsplash
