Javnozdravstveni sustav u Hrvatskoj “šepa” na puno razina, a jedna od njih jest briga o trudnicama, porođaju i svemu ostalome što pripada tom jedinstvenom, a tako uobičajenom događaju u ljudskom životu koji bi prije svega trebao biti na radost svima uključenima – mami i bebi

No život, kao niti sustav, nije savršen pa tako postoje žene koje su tom problemu odlučile doskočiti na način koji je prije svega poznat, vrlo, vrlo star i uobičajen te podržavajuć. Riječ je o doulama, ženama koje pružaju holističku nemedicinsku podršku majkama i njihovim obiteljima u trudnoći, pri porodu i babinju. I prije nego što odlučite preskočiti iduće retke o doulama, dopustite da vam objasnimo kako to nije ništa novo. 

Vjerojatno je i vaša prabaka imala doulu na porođaju, odnosno “seosku babicu”, iskusnu ženu koja je vodila buduće majke kroz trudnoću i porođaj. Današnje doule čine isto, na suvremeniji način, ali tako to ide, s novim problemima, rađaju se i nova rješenja. Pa tako kad je sustav uobičajeno okrutan i hladan, brz i učinkovit za vlastiti račun, tu uskače doula. Zagovara majčina prava, podržava ju i prati na najvećem putovanju njezinog života. Naše sugovornice, koje ćemo predstaviti u idućim recima, govore o njima kao o najboljim prijateljicama žena tijekom trudnoće i porođaja. 

Zajedno prolaze kroz vrlo emotivne trenutke tog vrlo važnog događaja za jednu ženu, povezuju se na jednoj novoj razini, a istodobno doule služe kao sidro, one koje ostaju maksimalno prizemljene kada treba voditi. Tako nam je objasnila Anita Budak, predsjednica Hrvatske udruge doula, jedine u Hrvatskoj koja obrazuje žene za taj jedinstven posao. I ne rade samo to – ljudska prava na porođaju, tehnike rađanja i disanja, emocionalna potpora i navigacija kroz zdravstveni sustav, sve im je to u opisu posla. No neka Anita pojasni. 

“Doule pružaju holističku nemedicinsku podršku majkama i njihovim obiteljima u trudnoći, porodu i babinjama. Tri su aspekta podrške doule: 

• Emocionalna podrška gdje doula pruža stalnu i umirujuću prisutnost, nudeći ohrabrenje i empatiju tijekom emotivno intenzivnih trenutaka prelaska iz žene u majku. 
• Fizička podrška gdje doula pomoću mjera udobnosti poput pozicioniranja, masaže, tehnika disanja i drugih nefarmakoloških metoda olakšava porođajne bolove te koregulira majčin živčani sustav dodirom. 
• Informativna podrška gdje doula pruža informacije utemeljene na dokazima kako bi majkama olakšale da donesu informirane odluke o svojoj skrbi i planovima porođaja, majčinstva, kao i informacije praktičnog karaktera te prosljeđuje informacije gdje potražiti stručnu pomoć kod svih situacija u kojima doule nisu kompetentne”, rekla nam je Anita. 

No što to podrazumijeva u praksi? Taj dio objašnjava Katarina Jelić, zagrebačka majka koja je prije dvije godine iskoristila mogućnost besplatne podrške doule koju je omogućila Hrvatska udruga doula. 

“Pri svom porodu odlučila sam se za doulu jer mi je bila potrebna podrška i vođenje kad se nađem pod erupcijom emocija u tako važnom i velikom događa ju kao što je porod, s kojim sam se susretala po prvi put. Poznavajući sebe, koja voli sve što je moguće imati pod kontrolom, unaprijed isplanirano u par opcija i situacija, znajući da je porod nešto nekontrolirano i individualno kod svake žene, nisam se željela naći u situaciji da ne znam što je u određenom trenutku najbolje za mene i bebu koja dolazi. Imala sam snažnu potrebu i želju za osobom od povjerenja koja je stručna kod poroda, iskusna i spremna pružiti mi emocionalnu podršku i pomoći u rješavanju velikog broja pitanja koja su se javljala”, ispričala nam je Katarina. 

Pravo na informaciju 

Ističe da je na njezin izbor najviše utjecalo upravo ono što mnogim pacijentima i rodiljama danas najviše nedostaje, što je kontradiktorno u vremenu interneta, a to su informacije. Upravo tu uskaču doule! Anita Budak iz Hrvatske udruge doula napominje da su one i izvor informacija, ali i ono što se zove “neosuđujuća podrška”. Nešto kao empatija. 

“Doule su uvijek u službi majke. Ne vidimo se kao da smo protiv sustava, no ponekad je sustav taj koji je protiv majke. Kad je sustav krut i nepošten te nepodržavajuć prema ljudima koji rade u tom sustavu, majke ne uspiju u potpunosti dobiti ono što im treba. Kontinuitet pružanja podrške od trudnoće, preko poroda, pa kroz rano majčinstvo (a za neke i dugo u majčinstvo) nešto je što naš zdravstveni sustav ne pruža rodiljama. Pružanje skrbi tijekom porođajne godine je rascjepkano, a isključivo se medicinski stručnjaci bave samo zdravstvenim stanjem rodilje i bebe. Zanemarena je briga o emotivnom, društvenom i duhovnom stanju majke. Ima puno stručnjaka koji se bave fizičkim aspektom zdravlja majke i bebe, bez kontinuiteta i bez strukturirane brige o emotivnom stanju žene dok ona prolazi kroz najveće životne promjene. Tu “rupu” u pružanju kontinuirane, ponajprije, emocionalne podrške popunjavaju doule.”

Dobra suradnja zlata vrijedna 

Upravo su najveće životne promjene one koje nam se događaju u bolnici i ne samo kod poroda. Svaki odlazak u bolnicu, nažalost, mijenja naš život, i liječnicima i pacijentima. Ponekad se često zaboravlja da jedni nasuprot drugih stoje ljudi, a ne roboti. No Anita ističe da imaju odličnu komunikaciju s liječnicima, upravo zbog – komunikacije. 

“U rodilištima gdje dugo djelujemo suradnja sa zdravstvenim djelatnicima je vrlo uspješna. Kad se liječnici i primalje uvjere da mi ne remetimo medicinski dio, već da pomažemo ženi bolje se nositi s emocijama i boli, nema razloga da se ne slažemo. Iz svog osobnog radnog iskustva osjećam da su obostrano poštovanje i zajednički cilj – sretna mama i beba – ono što nas nosi kroz dobru suradnju. U rodilištima gdje doule još nisu toliko prisutne osjeti se nepovjerenje i nerazumijevanje prema onome što doula radi, no tome samo treba dati vremena i imati strpljenja.”

Da smo ju prije možda deset godina pitali isto, odgovor ne bi bio takav, ali danas – jest. Napretka ima, a kako ga Anita ocjenjuje? “Krenula sam raditi kao doula prije deset godina i promjene su zbilja velike. Od komunikacije, preko omekšavanja krutih i nebitnih praksi pa do općenitog pristupa usmjerenijeg na iskustvo majke napravljeni su veliki koraci prema naprijed. Ima još mjesta za rad, a ja bih rekla da se ponajprije sustav mora bolje pobrinuti za svoje radnike. Ne možemo očekivati više od ovoga trenutačnog stanja ako ne ulažemo u te ljude koji nose cijeli sustav. Veliki korak naprijed napravio bi se autonomijom primalja. Također, briga o zdravstvenim djelatnicima u sferi sindroma sagorijevanja trebala bi biti prioritet.”

Majka u središtu priče

Katarina ističe da ono što najviše nedostaje u zdravstvenom sustavu, što je iskusila na svojoj koži, jest – napredak. “Trebalo bi mijenjati ograničavajuća uvjerenja i pružiti si priliku za napre dak u svim periodima ovozemaljskog života. Osobno smatram da je poželjno dijeliti dobra i pozitivna iskustva te promicati ono dobro kako bi se što više ženama pomoglo na putu ka stvaranju novog života. Doula bi trebala biti dostupna i omogućena svakome tko je otvoren za pomoć, savjete i podršku. Smatram da doula nije biti lako jer te žene moraju biti psihički i emocionalno jake da bi svaki porod prolazile ispočetka. To je događaj pun emocija, suza, sreće, smijeha, plača i ne bih se mogla zamisliti kao doulu da to prolazim svakodnevno ispočetka sa ženama kroz njihove porode.”

I upravo to, uključujući podršku i emocionalnu i zdravstvenu, jest ono što domaćem zdravstvenom sustavu kronično nedostaje. Ali, eto, nađu se neke tamo žene, i s jedne i druge strane, koje si pruže ruku podrške. One čije ste retke upravo čitali i koje svojim ponašanjem pomiču granice – osobne. A zar nije da se tako i mijenja pomalo društvo? 

“Doula mi je neizmjerno puno pomogla jer je ona za mene prijateljica i majka u jednom. Osoba upućena u situaciju, koja svojim nemedicinskim i nefarmakološkim metodama uspijeva napraviti toliko važan posao, čini mi se jednostavno kao neizostavna karika svakog poroda. Doulu bih preporučila svakoj ženi jer je emotivna, informativna i fizička potpora svima dobrodošla”, naglašava Katarina. Ono što još radi Hrvatska udruga doula jest i upoznavanje budućih rodilja s njihovim pravima na besplatnom tečaju Ljudska prava u trudnoći. “Većinom polaznici komentiraju da na radionici dobiju informacije koje su im zbilja korisne od toga kako koristiti svoja prava na porodu te kako uopće odlučiti unutar poroda što im je važno, a što nije. S radionice trudnice i njihovi partneri izađu s razumijevanjem prava, ali i odgovornosti svih uključenih u porod, ponajviše s razumijevanjem vlastite odgovornosti u sustavu rađanja”, govori Anita. 

Možda je upravo to ono što bi nam svima trebalo. S ove i one strane stola, katedre, pulta – razumijevanje vlastite odgovornosti. Nije roditi samo roditi, to je cijeli jedan novi svijet koji dobiva svoj smisao. Svi će oni jednog dana sjediti s ove ili one strane stola. S manje ili više odgovornosti.

 

Foto: Studio Devine, Studio Soo, sergiu, Unsplash