Dobitnik Srca Sarajeva za najbolji dokumentarni film, Muzej revolucije Srđana Keče, obišao je kina diljem Hrvatske, a još je preostala projekcija u splitskom centru za kulturu Zlatna vrata, 25. listopada, koju nemojte propustiti.
Prije više od pola stoljeća jedan od najavangardnijih i najcjenjenijih jugoslavenskih arhitekata Vjenceslav Richter predložio je odvažnu viziju za izgradnju budućeg muzeja posvećenog povijesti socijalističke revolucije čija bi svrha postojanja bila “čuvanje istine o nama”. Međutim, plan nikad nije otišao dalje od izgradnje podruma, a zapušteni prostor danas priča sasvim drugačiju priču od one zamišljene. Šezdeset godina od rađanja arhitektonske vizije, danas u tom prostoru, mračnom i vlažnom podrumu, žive ljudi s margine društva, izopćenici i gubitnici postjugoslavenske tranzicije.
Autora Srđana Keču, koji je film režirao, snimio te za njega napisao scenarij, u podrum Muzeja revolucije, nije vraćala prošlost prostora, već upravo sadašnjost ljudi koji u njemu žive. Film se tako fokusira na romsku djevojčicu koja s majkom preživljava čisteći prozore automobila na beogradskim križanjima i njezinu blisku prijateljicu, staricu susjedu u “podrumu revolucije“. Na rubu grada koji se transformira, tri žene nalaze utočište jedna u drugoj dok na ostacima jednog utopijskog projekta nastaje jedno neobično prijateljstvo.
Nagrađivani Muzej revolucije, netom je proglašen najboljim dokumentarnim filmom na Sarajevo Film Festivalu. Film prati život djevojčice Milice, njene majke i jedne bake na ruševinama nikad izgrađenog muzeja koji je osmislio veliki hrvatski arhitekt Vjenceslav Richter (projektirao je u Osijeku tvornicu Saponia, u Zagrebu Vilu Zagorje tzv ‘predsjedničke dvore’, nebodere na Zelenom trgu tzv ‘Rakete’, a u Krapini se trebao nalaziti još jedan njegov nikad realizirani projekt – Muzej evolucije).
“Kao i sa samim muzejom, koji tako jasno simbolizira čitav niz prekinutih snova i projekata jednog društva, ne radi se tu o neizgrađenosti života junakinja, već o nizu prekinutih snova i ideja, što je osnovna odlika prekarnog života, ‘izgrađenog’ tako da se nosi s gotovo svakodnevnim prekidima”, rekao je o filmu redatelj Srđan Keča.
Foto: HAVC
