Ilustratorica Alja Horvat nedavno je lansirala etičnu liniju odjeće, a mi smo je pitali sve o procesu pokretanja slow fashion brenda
Alja Horvat, umjetnica koja je postala prepoznatljiva po svojim ugodnim oku i pomalo nostalgičnim prikazima svakodnevice, nedavno je lansirala etičnu liniju odjeće čije bismo komade rado voljeli vidjeti u svome ormaru. U ovu smo ilustratoricu zaljubljeni već godinama, tako da nam nije trebalo dugo da joj se javimo nakon što je plasirala svoj fashion brend, By Alja Horvat, koji je poseban po tome što je sve rađeno na slow fashion principu i u domaćoj proizvodnji. Osim što je sama Alja u cijeli proces uključena sto posto, njezini pratitelji i pratiteljice mogli su vidjeti kako napreduje lansiranje brenda te zašto je odabrala koji materijal i kreirala vizual, a mogli su i odlučiti koji im se uzorak najviše sviđa.
Osim što nosi epitete inkluzivnosti i etičnosti, evociraju i duh 60-ih i 70-ih, zbog čega se fantastično uklopila i u vizual naše teme broja posljednjeg tiskanog izdanja Grazije, a kako smo u časopisu obećali, slijedi razgovor s Aljom o njezinoj motivaciji te cijelom procesu zbog kojeg ima pohvalnu politiku brenda da uzima u obzir procese i resurse potrebne za izradu odjeće, te da se zalaže za kupnju kvalitetne odjeće koja će trajati duže, a usput cijeni pošten odnos prema ljudima, životinjama i planeti.
Kada se pojavila ideja o modnoj liniji? Što se dogodilo da je odjednom “kliknulo”?
Želja za stvaranjem vlastite modne linije potječe još iz mlađih dana. Čak sam i sama dizajnirala svoju maturalnu haljinu, mama ju je sašila i sjećam se da sam imala toliko skica haljina u tom periodu svoga života. Čak sam se željela prijaviti u modnu školu, ali na kraju sam se odlučila na grafički dizajn, jer sam išla u srednju školu za grafički dizajn.
Kad sam počela dizajnirati grafike za razne tvrtke i proizvode, shvatila sam da bi to moglo biti nešto posebno, ako dizajniram kolekciju sa svojim grafikama i dizajnom odjeće. Ali stvaranje etične i održive modne kolekcije može biti vrlo skupo, a do prošle godine nisam imala dovoljno resursa. Osim toga, jedan od razloga zašto sam htjela kreirati vlastitu kolekciju je taj što volim 60-e i 70-e i želim vratiti duh ova dva desetljeća u život, ali s modernim twistom.
View this post on Instagram
Djeluje kao jako iscrpan proces. Kako je sve izgledalo?
Prvo sam kreirala moodboard za dizajn odjeće i odlučila što želim imati u svojoj kolekciji. Odlučila sam ići s odgovarajućim kompletom hlača i košulje i kratkom haljinom za ljeto. Također sam planirala kreirati bodi i dužu haljinu, ali oni će biti dostupni u drugoj kolekciji, kasnije ove godine.
Nakon toga sam kreirala skice za odjeću i od njih smo uspjeli stvoriti tehničke uzorke za šivanje. Obrasci za šivanje prepušteni su vanjskim suradnicima, a ja sam tada počela raditi grafike za kolekciju i imala sam preko 5 varijacija boja za svaki otisak. Morala sam onda suziti svaki otisak na jednu varijaciju boje, što je bila izuzetno teška odluka.
Kad sam odabrala grafike, krenuli smo u tisak, a otprilike 2-3 tjedna kasnije, tiskane su tkanine i bili smo spremni za proizvodnju! U međuvremenu sam dobila dva ili tri različita uzorka odjeće, a nakon što je odobrena konačna verzija, krenuli smo u konačnu proizvodnju.
Kao umjetnica želim biti 100 % uključena u sve što radim. Mislim na to da, ako stvaram modnu kolekciju, ne želim dizajnirati samo odjeću, već želim dizajnirati i printove za odjeću, tako da je kolekcija 100 % moja. Grafike za odjeću / druge proizvode obično izrađuju vlastiti dizajneri tekstila, prenose ih preko slobodnih dizajnera ili kupuju u tiskarskim studijima. Vlasnici modnih marki obično ne stvaraju vlastite grafike, a to je ono što moju kolekciju čini posebnom.
View this post on Instagram
Kako ste se odlučili za tkanine, koje biste komade odjeće uključili? U početku sam mislila da će to biti samo haljine!
Odlučiti se za tkaninu bilo je strašno teško! Željela sam da haljine izgledaju ležerno, pa sam odlučila ići sa stopostotnim pamukom, sa satenskom završnom obradom. Željela sam da tkanina izgleda ležerno, nalik košulji, ali da ipak ima pomalo “sjajni” završetak.
U početku sam birala između bambusove tkanine i druge tkanine, koja je bila nešto sjajnija. Odlučila sam se za bambusovu tkaninu, jer ima antibakterijska svojstva, otporna je na gužvanje i može se nositi u bilo koje godišnje doba. Zimi će vas grijati, a ljeti hladiti. Odlučila sam dodati i podudarajuće setove, jer sam uvijek željela povremeni podudarni set sa šarenim printom, koji također mogu nositi odvojeno.
Vaša modna linija By Alja Horvat je etična i slow fashion, što to točno znači u kontekstu vašeg brenda?
Naša odjeća proizvodi se u maloj obiteljskoj tvornici u Sloveniji. Jako mi je važno da su svi u proizvodnom lancu plaćeni i da se prema njima postupa pošteno, a to sam shvatila vrlo ozbiljno. Svi se komadi također proizvode u vrlo malim količinama, a nakon što se određeni komad rasproda, prihvatit ćemo predbilježbe, kako bismo smanjili potencijalni otpad neprodanom zalihom.
Sve tkanine tiskane su digitalno. Tvrtka koja se bavi mojim tiskom koristi se tehnologijom koja je energetski učinkovita i omogućuje im ispis na zahtjev, ne ostavljajući nusproizvode ili otpad. Za tisak na pamuk i druge prirodne materijale koriste velike tintne pisače s biorazgradivom tintom.
Oni također nastoje raditi s prirodnim materijalima koji se od lokalnih proizvođača nabavljaju poštenom trgovinom. Svi otisci izrađeni su od ekoloških boja na bazi vode i biorazgradive tinte. Uz to, sve tkanine koje koristim u kolekciji imaju OEKO-Tex Standard, što znači da je tekstil testiran na štetne tvari.
Mislite li da je teško i skupo da velike modne linije promijene način rada?
Jedinog razloga, kojeg se mogu sjetiti, zašto velike modne tvrtke nisu promijenile način rada je zbog novca. Jednostavno bi izgubili previše novca. Nije teško promijeniti način rada. Mogli bi početi s plaćanjem poštene plaće radnicima i prestati podržavati užasne radne uvjete u kojima ti radnici rade. Cijena za koju prodaju odjeću nevjerojatno je niska. Ne mogu proizvesti ni komad odjeće za taj iznos, a oni ga prodaju konačnim kupcima po toj cijeni. Ogroman je jaz između vlasnika i radnika, a ja ne želim ni započeti razgovor o tome koliko su fast fashion modne marke loše za naš planet.
Kako ste se uhvatili u koštac s pandemijom? Jeste li morali napraviti neke kratkoročne ili dugoročne promjene?
Da budem potpuno iskrena, pandemija nije toliko promijenila moj rad. Prije sam imala studio u Ljubljani, ali kad smo imali ograničenja putovanja u druge gradove, prestala sam ga unajmljivati. Osim toga, posao je bio uobičajen. 2020. i 2021. očito su sporije godine, što se tiče prodaje. Na primjer, 2020. bila je sjajna godina za internetsku prodaju, ali ove godine, kad se sve opet otvorilo, mislim da sve više i više ljudi ponovno kupuje u trgovinama uživo. Ali mislim da se uvelike prilagođavam promjenama i vidjet ćemo što nam donosi budućnost.
Ako nam možete reći, kakva je budućnost vaše marke?
Željela bih se više usredotočiti na svoju modnu kolekciju i proizvesti još više stilova i printova. Naručila sam jako malu količinu odjeće za ovu modnu kolekciju i ako se ova dobro proda, moći ću sljedeći put naručiti više i tako smanjiti troškove proizvodnje. Ako uspijem smanjiti troškove proizvodnje, moći ću prodavati i odjeću po nižoj cijeni, tako da će više ljudi imati pristup kupnji etične odjeće.
Foto: By Alja Horvat
