U rubrici Scroll-break svaki tjedan izdvajamo pet stvari koje možete konzumirati umjesto beskonačnog bauljanja društvenim mrežama
Biramo eseje, kratke priče, video-eseje, podcaste, članke i slične formate u bespućima interneta koji će vam, za razliku od doomscrollanja, otvoriti neke nove teme, vrijedne promišljanja i dijeljenja s drugima.
Pogledajte sadržaje koje smo vam preporučili prošli tjedan, a u nastavku otkrijte pet stvari koje možete čitati, gledati ili slušati odmah.
Why Being Seen Feels Like Hell
Kreatorica Cinzia, koja stoji iza kanala Lady of the Library, bavi se pisanjem eseja koji istražuju vezu između knjiga, suvremenog načina života, filozofije i umjetnosti. U videoeseju Why Being Seen Feels Like Hell govori o univerzalnom osjećaju, odnosno egzistencijalnom strahu od toga da budemo viđeni. Esej se oslanja na dramu Jean-Paula Sartrea No Exit, iz koje Cinzia izvlači poznatu rečenicu: “Pakao su drugi ljudi” i objašnjava kako to ne znači da su ljudi iskonski loši, već da je neizbježna činjenica da svi promatramo i procjenjujemo okolinu i ljude koji nas okružuju, što je normalan uzrok nelagode. Prema Sartreu, mi smo objekt u tuđem svijetu – nismo samo subjekt vlastite priče, već postajemo ono što se o nama misli. Cinzia se nadovezuje na fenomen srama i samosvijesti te ih povezuje sa socijalnom anksioznošću i društvenim mrežama, postavljajući pitanje: je li naš identitet ono što drugi misle o nama ili ono što mi sami mislimo? Videoesej poslušajte ovdje.
The Hidden Cost of Letting AI Make Your Life Easier
Priče o AI-ju mnogima su već dosadile, a zapravo nismo ni krenuli. Istodobno se osjećamo kao da smo dotaknuli vrhunac i kao da stojimo na rubu litice. Svi se slažemo da je AI odličan alat, poglavito kad je riječ o primjeni u znanosti ili na operativnoj razini, kao pomoć u zadacima za koje smo dosad trošili mentalni napor, iako to nije bilo nužno. Istodobno se slažemo i da ga u većini slučajeva pogrešno shvaćamo i koristimo.
Shai Tubali osvrće se na stav filozofa Svena Nyholma prema kojem, iako AI olakšava svakodnevne zadatke, ostaje pitanje što to znači za naše sposobnosti i osjećaj postignuća. Nyholm ističe da, što god AI radio za nas, činjenica je da to radi umjesto nas. To znači da mi ne sudjelujemo u procesu učenja, pogreške, ponovnog pokušaja i paralelnog razvoja određene vještine. A upravo je taj osjećaj – trenutak kada naposljetku dođemo do rješenja – ono što nam daje osjećaj smisla i vrijednosti postignuća. Istodobno, zato što stvara dojam da smo nešto izvršili, AI može proizvesti i lažno razumijevanje. Doima se da nešto razumijemo, iako do tog razumijevanja nismo došli kritičkim razmišljanjem, naporom ili učenjem, što potencijalno potkopava našu sposobnost samostalne prosudbe. Fokus se s procesa pomaknuo isključivo na rezultat, što je suprotno načinu na koji smo cijeli život učili. AI trenutačno stvara krajnji rezultat, ali ne može zamijeniti ljudski razvoj koji se događa u samom procesu i u suočavanju s poteškoćama. Esej ne tvrdi da je AI inherentno loš ili dobar, nego upozorava da ne dolazi bez cijene. Pročitajte ga ovdje.
Book of Extraordinary Tragedies
Glazbeni kritičar i novinar Joe Meno autor je knjige Book of Extraordinary Tragedies iz koje dolazi ulomak objavljen na LitHubu. Meno piše o životu jedne obitelji u Chicagu kroz prizmu mladića Aleksa koji je, spletom okolnosti, osoba koja brine o egzistenciji svoje obitelji.
Aleks i njegova sestra Isobel bili su glazbeni talenti u djetinjstvu. Njihov je put mogao voditi velikim postignućima, no ambicije su zauvijek ostavili po strani zbog tragičnih događaja koji su promijenili smjer ove obitelji. Roman, pa tako i ulomak iz knjige, prikazuje dinamiku obitelji koja se nosi sa siromaštvom i borbom za preživljavanje, ali ih to ne definira u potpunosti. Oni se i dalje prisjećaju svojih uspomena, osobito onih glazbenih, još uvijek žive tragično-komične situacije, još uvijek traže smisao unatoč teškoćama i još uvijek ne odustaju. Ulomak pronađite ovdje.
You’re Wrong About
View this post on Instagram
Podcast sasvim okrenut prošlosti – ili barem onome što smo iz nje krivo shvatili. Novinari Sarah Marshall i Michael Hobbes opsjednuti su prošlošću i svakog tjedna bave se određenim fenomenom, događajem ili osobom o kojoj kao javnost imamo uvriježeno razmišljanje, potencijalno utemeljeno na sasvim krivim pretpostavkama.
Kroz razgovore sa stručnjacima ili detaljno istraživanje razotkrivaju povijesni kontekst i mitove u našem razumijevanju, ali u pitkom formatu, kroz spontani razgovor. Pokušavaju proniknuti u razloge zašto kao društvo mislimo o nekom fenomenu na određeni način i ponuditi novi kontekst koji razbija uobičajeno poimanje. Podcast slušajte ovdje.
The Director’s Cut podcast
Ne manjka nam podcasta o filmovima i recenzija, posebno danas kada je TikTok postao mjesto novih content kreatora fokusiranih na film. Primjerice, Kit Lazer jedan je od najuspješnijih TikTokera čije recenzije dosežu stotine tisuća ljudi. No drukčije je kada o filmu razgovaraju jedan na jedan upravo ljudi koji su taj film radili.
The Director’s Cut je podcast u formi intervjua koji objavljuje američka organizacija Directors Guild of America. Svaka epizoda donosi razgovor filmskog redatelja s kolegom iz industrije ili drugim redateljem, a u fokusu je uvijek neki aktualni filmski naslov. Od procesa stvaranja, preko izazova u snimanju pa sve do tehničkih i umjetničkih odluka u režiji, castingu i produkciji – The Director’s Cut pruža jedan od najkompletnijih uvida u proces stvaranja filma. Slušajte ga ovdje.
Foto: Pexels, Instagram
