Da se na zagrebačkom Ribnjaku dešavaju sjajne stvari vidjeli smo s pokretanjem rezidencije #opasnoodlično u sklopu koje je nastala i predstava “Španjolski komad” FAKin Teatra. “Španjolski komad” spisateljice, autorice Yasmine Reza donosi jednu zabavnu, toplu… genijalnu priču.
Televisa presenta – Španjolski komad
Naime, da nastavimo u duhu predstave trebali bismo reći da “Televisa FAKin presenta…” priču gdje je majka Pilar stup obitelji koju čine dvije kćeri Nuria i Aurelia, obje glumice. Treća kći živi u drugom gradu, no znamo za nju, slušamo o njoj. Odnos između majke i kćeri je dinamičan, no koji nije? Međutim jedna naoko jednostavna radnja pomiče stvari, a i našu pažnju u drugom smjeru. Nakon što Pilar zapne potpeticom za tepih i podere ga, zaljubi se u Fernana, udovca kućepazitelja rafiniranih manira koji se nakon procjene veličine rupe na tepihu zaljubi u Pilar svom silinom, dok se istovremeno muči s pravnim odnosima kućepaziteljskog poziva.
Prava drama nastaje kad Pilar poželi upoznati Fernana s kćerima i zetom Marianom koji predaje matematiku u osnovnoj školi, pije i brine se zbog susjeda Goytisola i Pepinolea koji su u svađi oko bršljana koji raste na zajedničkom zidu dvorišta. Slavna glumica Nuria ima velikih problema oko izbora toalete za dodjelu filmske nagrade te ismijava majku Pilar jer Fernana naziva zaručnikom, dok Aurelia, trudna i ogorčena na muža i cijeli svijet pokušava odglumiti profesoricu klavira u kazalištu na rubu grada igrajući komad o tišini i Mendelssohnu. U 364. epizodi, Pilar se udaje za svoga zeta Mariana, a Fernan shvati da cijelo vrijeme nije imao lijevu nogu… Predstavu je režirao Dražen Krešić, dramaturgiju potpisuje Kristina Kegljen, kostimografiju Matea Japec, scenografiju Petra Poslek i svjetlo Martin Šatović. Ekipa predstave kreirala je dinamičnu, pametnu i zabavnu predstavu u predstavi, s telenovela predznakom.
Glumice Sara Stanić i Ana Vučak Veljača igraju sestre zanimljive sestrinske dinamike; odnos koji je mnogim sestrama i obiteljima poznat. Posebnost, specifičnost Španjolskog komada je u tome što gledamo predstavu o glumcima koji rade na predstavi (između ostalog). Koliko je toga što vidimo – istinito? Muče li te iste dvojbe i problemi koje muče glumice u predstavi i glumice u stvarnom životu, točnije – njih dvije? “Autorica je glumica i spisateljica odrasla u glumačkoj/umjetničkoj obitelji. Svaka riječ je istinita, i one predivne i one gadljive stvari. Mada mislim da je tako u svakom zanimanju – postoji šund i kunst.” – kazala je Sara, dok Ana vidi “Glumce koji u predstavi glume da postavljaju Španjolski komad kao ljude od krvi i mesa, vrlo bliski svakodnevnici koja nas okružuje, i imam neko osjećaj da će se gledatelji moći pronaći u njima. Vrlo je zanimljivo što se se ne događa nikakva pretjerana drama, već slika nekog stvarnog života koji može biti za sudionike izuzetno emocionalno nabijen.” Ana igra Nuriu, filmsku zvijezdu, koja na van ima sve, a zapravo je usamljena i nesretna, bez obzira na sve reflektore uperene u nju ona ima osjećaj da je najbliži ne vide. – “Nije mi bio problem shvatiti i ući u njen problem, jer nerijetko sam imala priliku gledati oko sebe ljude koji su u svojim poslovima jalo uspješni, a privatno im nešto šteka i trebaju podršku, a to okolina često ne može primjetiti i razumjeti zbog površnog gledanja na stvari. To je svakako žena od krvi i mesa koju možemo sresti i na ulici, ako izuzmemo ovaj moment filmske dive.” Sara osjeća da svaki lik koji igra nastoji u potpunosti braniti, čak kada se i osobno ne slaže s izborima koje lik radi. – “U tome je čar glume. Sa Aurelijom je bilo posebno divno ući u taj postupak jer je u tom svom jadu duhovita , a i u ranjivosti otrovna.”
Obzirom na “televisa presenta…” trenutka predstave zanimalo me kako je izgledao proces pripreme kreiranja likova? Oni su u zamršenim obiteljskim odnosima, istovremeno disfunkcionalnim, no punim ljubavi i brige. Jesu dio svojih emotivnih stanja unijele u njih? Koliko će se žene s njima moći poistovjetiti? “Jedna riječ: žene na Balkanu. U redu, nije jedna riječ, ali mislim da će se upravo žene na Balkanu lako poistovjetiti sa ženama ovdje prikazanim. Svaka ili ima ludu mater ili ludu svekrvu ili ludu sestru ili prijateljicu koja ima sve navedeno. Ovdje su likovi prilagođeni, uvećani za kazalište ali to ne znači da nisu istiniti. Njihovi ispadi podsjećaju me na ručkove kojima sam u životu prisustvovala.” – Jasna je i direktna Sara, pravo balkanski. A Ana ju nadopunjuje s univerzalnijom porukom koju ćemo svi razumijeti. Možda je upravo zato i predstava “bliska” publici; “Proces rada je bio jako ugodan, dugi period posvetili smo se čitanju samoga teksta, analiziranju tako da je bilo lako postaviti likove na noge.U fokusu su obiteljski odnosi, pogotovo odnos mame i dvije kćeri, super životno napisan odnos koji se igra s lakoćom jer je jako prepoznatljiv. Pozvala bih mame i kćeri da dođu zajedno na predstavu jer će se dobro nasmijati. Mislim da će se publika lako prepoznati u nekom od likova, u ovoj predstavi naizgled običan obiteljski ručak prerasta u pravi emotivni rolerkoster, a nekako mi se čini da svi imamo iskustva tih ponekad “zabavanih” obiteljskih ručkova.”
Španjolski komad je djelo finog, pametnog humora. Komedija tematiku i likove uzima iz svakodnevnog života. Koliko je to zahtjevno, izazovno, posebno u usporedbi s drugim žanrovima? “Nas dvije glumimo sestre…” – ističe Ana – “…pri tome sestre glumice, što je jedna divotica, generacijski smo tu, privatno se znamo pola života, uz to smo studirale na istoj klasi glumu na zagrebačkoj akademiji, a od završetka akademije nismo dijelile scenu evo do ovog momenta. Pravi je užitak. Bilo je jako normalno i prirodno ući u sestrinski odnos.” Isto osjeća i Sara, i to se zapravo vidi na pozornici; “Mi spadamo u onaj odnos koji može po mjesec dva bez poziva, bez viđanja a onda da nastavimo gdje smo stale. Teško je bilo kreirati mržnju i zavist, ali obje smo se profi uhvatile tih sitničavih zlobnih sestara, jer obje znamo i cijenimo izazov.”
Glumice scenu dijele još s Almom Pricom, Sretenom Mokrovićem i Matijom Čigirom koji glume njihove roditelje i supruga jedne sestre, obitelj. Koliko je bitno stvoriti “osjećaj” obitelji međusobno kao glumci kako bi istu mogli glumiti? “Scenu dijelimo s fantastičnim kolegama Almom Pricom i Sretenom Mokrovićem i Matijom Čigirom. Proces rada s njima bio je divan, na probama i izvan scene uživali smo jedni s drugima u radu i druženju, tako da je s obzirom na to i izlazak sada na scenu tim ljepši, ugodniji i sigurniji. Neka lijepa energija se dogodila među nama, što mi se čini da i publika osjetiti.” – istaknula je Ana, a Sara nadopunjuje; “Nije toliko bitno koliko je rijetko i blagoslov. Razinu povjerenja koju osjećam na sceni u ljude i izvođače koji me okružuju treba tražiti povećalom i treba joj biti zahvalan kad se “posreći”. Štipam se svaki put kad ih vidim vesele na probi, da prvjerim je li za stvarno.”
Obje su pozvale publiku na gledanje predstave, a nakon odgledane premijere mogu samo reći da se slažem s njima, posebno jer ove glumce nećete često imati priliku vidjeti ovako, u divljini nezavisne scene!
Ulaznice možete kupiti na linku.
Fotografije: Edita Sentić
