Danas velik dio stvarnosti doživljavamo kroz ekran. Informacije, vijesti, trendovi i tuđi životi stalno su nam dostupni, a osjećaj da moramo biti online kako bismo držali korak postao je dio svakodnevice. A biti prisutan u digitalnom prostoru više nije samo navika, nego društveno očekivanje, svojevrsni znak da smo informirani, uključeni i u toku.
Ipak, pritisak da budemo stalno dostupni i prisutni ne proizlazi isključivo iz tehnologije; on postoji i izvan nje, u društvenim odnosima, poslovnim prilikama i osjećaju da se važne stvari uvijek događaju negdje drugdje Iz tog šireg pritiska razvio se FOMO, a to je strah od propuštanja koji oblikuje naše ponašanje više nego što smo spremni priznati.
FOMO nas potiče na stalno provjeravanje obavijesti, impulzivno otvaranje aplikacija i skrolanje bez jasne namjere, ali i na potrebu da budemo svugdje, sve vidimo i u svemu sudjelujemo. Često ne tražimo konkretan sadržaj ili iskustvo, već potvrdu da nismo ispali iz toka. Paradoks je jasan: što više toga pratimo, to smo umorniji, raspršeniji i manje prisutni u vlastitom životu. Umjesto osjećaja informiranosti, ostaje mentalna zasićenost i dojam da stalno kasnimo za nečim neodređenim.
View this post on Instagram
Kao odgovor na stalni pritisak da budemo prisutni svugdje i u svakom trenutku, pojavio se JOMO – joy of missing out, odnosno radost propuštanja. JOMO predstavlja ideju da je u redu ne sudjelovati u svemu i da svjesno odustajanje od određenih sadržaja, događaja ili online interakcija može donijeti osjećaj rasterećenja. U praksi se najčešće manifestira kao kratki predah: vikend bez društvenih mreža, privremeno gašenje notifikacija ili digitalni detoks. Ipak, iako JOMO može imati pozitivan učinak, on često ostaje površan i privremen. Umjesto da mijenja naš temeljni odnos prema digitalnom svijetu, JOMO se svodi na kratke pauze nakon kojih se vraćamo istim obrascima ponašanja.
View this post on Instagram
Upravo u toj točki pojavljuje se ROMO, relief of missing out, odnosno olakšanje zbog propuštanja. Za razliku od FOMO-a, koji se temelji na strahu da ćemo nešto izgubiti, i JOMO-a, koji nudi kratkotrajno olakšanje, ROMO podrazumijeva svjesnu i dugoročnu promjenu perspektive. Ne radi se o potpunom isključivanju iz digitalnog svijeta, nego o prihvaćanju činjenice da ne moramo znati sve, vidjeti sve niti reagirati na sve.
Što je ROMO u svojoj srži?
ROMO podrazumijeva selektivnu konzumaciju sadržaja. Umjesto automatskog reagiranja na svaku obavijest, riječ je o odluci da biramo informacije koje imaju vrijednost za nas. To znači manje impulzivnog skrolanja, manje uspoređivanja i više namjernog odnosa prema onome što čitamo, gledamo i dijelimo. Informacije se više ne konzumiraju zato što su dostupne, nego zato što obogaćuju naše razumijevanje, znanje ili svakodnevicu.
Ovaj koncept posebno je važan u kontekstu mlađih generacija koje odrastaju u uvjetima konstantnog informacijskog preopterećenja. Jer u svijetu u kojem svako stanje ima svoj akronim, a svaka emocija svoj emoji, sposobnost filtriranja postaje ključna vještina. U tom kontekstu, ROMO potiče razvoj kritičkog mišljenja i zdravijeg odnosa prema tehnologiji; ne kao neprijatelju, nego kao alatu koji treba koristiti svjesno.
Foto: Instagram/@hannaschonberg
