Postoji nešto neodoljivo u mirisu i osjećaju ljeta. Miris soli u zraku, užareni beton pod nogama, zvuk cvrčaka koji najavljuju sumrak. Upravo tada, kad se sunce spusti, a ljetna noć tek počinje, shvaćam da je ljetovanje više od odmora – to je stanje uma.
Ljetovanje je – stanje uma
I dok su jadranske uvale i skrovite plaže savršene kulise za vlastite filmske priče, prava magija se krije u onim trenucima kada tu ljetnu čaroliju prenesemo na ekran. Ne govorim o klasičnim kinima. Govorim o onom “uradi sam” kinu koje možemo stvoriti s malo dobre volje. Zamišljam savršenu scenu: bijelo platno razapeto između dva stabla, projektor lagano zuji, a u ruci čaša omiljenog koktela. Oko nas samo zvijezde, tišina i obećanje noći. Ako se pak nađete na talijanskoj ili francuskoj obali, tim bolje!
Upravo za takve noći, za maratone koji traju do zore, pripremila sam izbor filmova koji su više od priča. Oni su doživljaj. Oni su magija. Odaberite bilo koji od ovih naslova i obećavam vam da nećete požaliti. Samo će vam noći postati – još magičnije.
Francuska melankolija i tajanstvena privlačnost
Filmovi francuskog novog vala savršeno hvataju taj osjećaj ljetne letargije i introspekcije. Éric Rohmer je majstor takve atmosfere, a njegovi filmovi su moj siguran izbor kad god osjetim melankoliju. Pogledati “Le rayon vert” iz 1986. godine, to je kao da proživljavam upravo to ljeto s glavnom junakinjom Delphine. Nakon prekida, ona luta kroz ljeto bez ikakvog cilja, tražeći društvo i smisao, a cijeli film je posvećen tom osjećaju usamljenosti i nade. Njezin trud da ugleda tu rijetku zelenu zraku pri zalasku sunca, koja navodno daje uvid u vlastite misli, je metafora za potragu za smislom u životu. Upravo se u tim sitnicama krije ljepota.
S druge strane, tu je “La Collectionneuse”, film koji me podsjeća na sporost i senzualnost ljeta. Jean-Claude Brialy, s naočalama za sunce i savršeno ležernim stavom, priča o kolekcionarskom karakteru žena i o tome kako on i njegov prijatelj pokušavaju izbjeći tu sudbinu. No, ne uspijevaju, a film se fokusira na tu igru zavođenja i pasivne agresije. Svaki kadar je kao razglednica, a u zraku se osjeća napetost koja je neodoljiva. Još jedna Rohmerova čarolija, “Le genou de Claire”, vodi nas u priču o neodoljivoj privlačnosti. Nije to strastvena ljubavna priča, već fascinacija, fiksacija. “Želim dotaknuti Claireino koljeno”, izgovara glavni lik, a ja se ježim od same pomisli na tu intimnu, a istovremeno platonsku želju. Takav ljetni film može te uvući u psihologiju likova na nevjerojatno osoban način.
A onda dolazi vječni klasik, film koji nikada ne smijemo zaobići, koliko god ga puta gledali, “La Piscine” Jacquesa Derayja. To je film koji me uvjerio da ljeto u Saint-Tropezu može biti opasno, ali i nevjerojatno privlačno. Romy Schneider i Alain Delon su par iz snova, ali ljubomora koja se krije iza tih savršeno preplanulih tijela u bazenu je toliko intenzivna da se osjećaš kao da i sam osjećaš tu vrelinu i opasnost. To nije bezbrižno ljeto, već ljeto s misterijom i dramom. Gledajući ih kako se svađaju, gledam ih kako se vole, a sve to s mirisom klora i zelenilom u pozadini.
Talijanski bijeg i La Dolce Vita
S druge strane – Bella Italija! Talijanski filmovi donose tu dobru, bezbrižnu energiju, tu dolce vita atmosferu koja je neponovljiva. “Il Sorpasso” Dina Risija je moj omiljeni road movie. Vittorio Gassman kao Bruno je utjelovljenje bezbrižnog duha. On doslovno uvuče sramežljivog studenta u svoj auto, a nas s njim na putovanje kroz Italiju, na Ferragosto. To je savršena slika Italije 60-ih, s automobilima, bikini kupaćim kostimima i osjećajem beskrajne slobode. Nije to samo film, to je eskapizam u svom najboljem obliku, bijeg od svakodnevice na cesti koja vodi prema moru.
“Swept Away by an Unusual Fate in the Blue August Sea” je remek-djelo Line Wertmüller, koje te doslovno prebaci na pusti otok. Nije li to san svakog ljetovanja? Mariangela Melato kao bogatašica i Giancarlo Giannini kao mornar, sukob dvaju svjetova koji se na tom otoku pretvara u sirovu, strastvenu ljubavnu priču. Nema glamura, samo sirova strast i preživljavanje. To je ljeto koje želiš doživjeti, a film ti daje osjećaj da si tamo, sa stijenama i plavim morem koje te okružuje.
“August Vacation” Paola Virzija je film koji na ironičan način prikazuje talijansko društvo na ljetovanju. Dva potpuno suprotna tima ljudi na malom otoku Ventotene, intelektualci i glasni desničari, sukobljavaju se, ali na kraju pronalaze put jedni do drugih. Upravo u toj nesavršenosti i sukobu se krije ljepota. To je pravi prikaz talijanskog (glasnog) ljetovanja i svih njegovih čari. Za kraj – “Rose Island” je film o sanjaru koji je doslovno stvorio svoju državu na platformi usred mora. To je film o slobodi, o tome kako se `68. sanjalo o bijegu od pravila i o tome da se napravi nešto novo, nešto svoje. Svaki put kada ga pogledam, a gledala sam ga xy puta, poželim otići na takvo mjesto.
Ovi filmovi su više od same zabave. Oni su pozivnica na putovanje, na osjećaj. A ja, dok gledam te kadrove, osjećam se kao da sam dio te priče, dio tog ljeta, te strasti i te melankolije. Jer, na kraju krajeva, ljeto nije samo godišnje doba. Ljeto je stanje duha.
