Treći studijski album grupe RØLØ Ponte Rosso je vani pa smo članove zamolili da nam kažu nešto više o svom procesu rada na njemu, a podijelili su s nama i što slušaju ovih dana
Pjesme koje se nalaze na najnovijem albumu ovog splitskog tročlanog vokalno instrumentalnog sastava nastale su u pandemijsko doba, a opet se, kako objašnjavaju, radi o žanrovski šarenoj glazbi koja je kao mixtape (zato smo ih zamolili da nam slože još jedan!) na kojem ima za svakoga ponešto. Taj se princip povezuje i sa samim naslovom albuma koji je dobio ime po mostu pored nekad najpoznatije, istoimene tržnice u Trstu, koja je tada spajala dva svijeta. Kako su nam rekli tijekom intervjua, upravo su taj most i taj trg razlog povremenog osjećaja nostalgije u nekim pjesmama.
Članovi benda, Mišo Komenda, Karlo Kazinoti i Joško Žižić, kojem je ovo prvi studijski album s ovim bendom, dolaze iz različitih glazbenih pozadina (Leut Magnetik, Wizard Of Stone Mountain, Tihi sadist), a zvukom koji su stvorili kao RØLØ malo koga ne natjeraju na ples. Bend je redovito nastupao diljem Hrvatske na brojnim festivalima i manifestacijama poput Zagreb Beer Festa, Brucošijada FER-a, Šakan fest, Indirekt, Zagreb Design Week, Tam Tam, Let’s Rock…
Kako smo u doba kad se moglo opušteno posjećivati koncerte RØLØ znali uloviti uživo, jedva smo dočekali čuti nešto novo od njih pa smo ih zamolili za par minuta vremena i pitali ih kako je izgledalo stvaranje novog albuma, što misle o prvim kritikama te koji je plan s promocijom Ponte Rossa.
Čestitke na novom albumu! Koliko ste dugo radili na njemu, i koliko se, po vašem mišljenju, razlikovao proces rada na drugom u odnosu na prva dva? Čini mi se da se na ovom albumu najviše poigravate sa svojim zvukom, je li dugo trajalo stvaranje pjesama pa je to razlog ili je nešto drugo u pitanju?
Hvala na čestitkama, zbilja se osjećamo kao da smo dobili još jedno dijete u našoj RØLØ obitelji. Prije svega uvijek smo bili više live act i mislimo da se naša muzika tako najbolje konzumira. Zato su prva dva albuma snimana što se kaže na ”jen’ dva tri”, kao live svirka. Prvi je doslovno snimljen iz jednog take-a, dok je drugi iz dva do tri. Nismo toliko marili da svi detalji budu “ispeglani“ već smo albume doživljavali kao dokumente našeg postojanja na ovom planetu.
Treći album je zbog korone i naše znatiželje pa i zbog nabavke nove opreme, dopustio da malo više vremena provedemo stvarajući ga u svom prostoru, a onda kasnije i studiju. Kako nam se u tom trenutku priključio naš sadašnji basist Joško Žižić, što je dosta utjecalo na naš zvuk i svirku, polako smo gradili pjesme uz međusobno upoznavanje i isprobavanje novonastalog materijala na povremenim svirkama. Još uvijek smo ostali vjerni svom live pristupu stvaranju glazbe kroz jam sessione, ali na albumu smo dopustili sebi da dodamo nove zvukovne slojeve u svojim aranžmanima.
Pojedine kritike sugeriraju da još niste pronašli svoj zvuk, kako to komentirate? Što po vama jest vaš zvuk?
Pročitali smo tu kritiku sa Ziher portala, ako na nju misliš, čak smo je i shaerali na svom Facebooku jer poštujemo kad netko odvoji svoje vrijeme da bi poslušao i napisao nešto o našem radu. RØLØ nikad nije bio žanrovski bend i takvo kalupljenje nastojimo izbjeći na svim albumima. Volimo i slušamo razne glazbene pravce, što se može skužiti po našoj playlisti. Na isti način u stvaranju dopuštamo sebi da koketiramo s raznim stilovima i idejama, a sve skupa povezujemo plesnim ritmom. Razumijemo da takav pristup neiskusnom glazbenom novinaru može biti zbunjujući, pa smo obzirom na to u svom press materijalu sami za sebe napisali da je treći album koncipiran kao mixtape i zove se po famoznoj tržnici gdje svatko može za sebe pronaći ponešto.
Kako biste opisali ovaj album nekome tko ga još nije čuo? Koju vam je pjesmu bilo najteže dovršiti?
Ponte Rosso je album koji na duhoviti način kombinira razne stilove i pokušava kroz svoju kratku i pitku formu slušateljima približiti djelić eksperimentalnog koji može probuditi znatiželju za glazbenim istraživanjem. Najviše smo se namučili s pjesmom To Ne To Da. Minimalizam koliko god na oko ili uho zvuči “lagan“ za realizirati, najčešće traži najviše angažmana, vremena i vaganja odluka.
Kad ste se počeli baviti glazbom, jeste li imali percepciju kakav je položaj underground scene u Hrvatskoj, i je li vas nešto iznenadilo “na putu”?
Već dugo se sva trojica bavimo underground scenom, i odavno samo svjesni da tu ne treba ništa očekivati ni kalkulirati, prepuštamo se guštu stvaranja i sviranja. Pozdravljamo s „Dobar dan“ sva iznenađenja koja nam dolaze ili samo prolaze mimo nas.
Često se komentira da ako treba uspjeti, valja otići u Zagreb, istovremeno, nama se u Zagrebu čini da je splitska scena neodoljiva i raznolika. Kako vi vidite splitsku scenu?
Mislimo da nema pravog recepta za uspjeh, već odavno nije važno gdje se nalaziš. Važna je kvalitetna ideja, volja i guštanje u procesu. Splitska scena je puna nebrušenih dijamanata, često je neopterećena bilo kakvom ambicijom, što je uzrok njene slabe vidljivosti, ali uvijek je nekako spremna da te nasmije.
Koliko je glazba dio vaših života i kad niste RØLØ? Čime se bavite “od 9 do 5”?
Naši primarni poslovi dizajnera i programera nam omogućavaju da prilikom rada na računalu svakodnevno slušamo glazbu. Ne bismo mogli niti zamisliti jedan radni rad bez nekoliko dobrih albuma, osim nedjeljom, taj dan iskoristimo isključivo za kulinarstvo i knjige koje zahtijevaju tišinu i koncentraciju.
Budući planovi, koncerti i projekti? Gdje se sve može poslušati i kupiti album?
U ovo doba je teško išta planirati bar što se koncerta tiče, živimo i radimo iz dana u dan, također, pratimo statistiku gdje se album najviše sluša kako bi poduzeli određene organizacijske mjere kojima ćemo utržiti što veći novac od naše glazbe… Album se može naći na svim platformama i besplatan je.
Za sve novosti, RØLØ možete pratiti i na Facebooku, Instagramu te Bandcampu, a nakon preslušavanja njihovog albuma, poslušajte i ovu playlistu koju su složili samo za nas!
Foto: Promo, Valerio Baranović
