U sklopu našeg novog, tiskanog izdanja časopisa Grazia posvećenog važnosti društvenog angažmana, razgovarali smo s ljudima čiji rad je ponekad nevidljiv, ali čini ogromnu razliku u društvu i kako se mi kao u pojedinci u tom društvu osjećamo. Ispričali su nam svoje priče, inspirirali nas, a nadamo se da će i vas. Među njima su i Sunčica Lazanski i Roko Levar iz Extinction Rebellion Zagreb
Sunčica Lazanski jedna je od članica Extinction Rebellion Zagreb, koji je dio međunarodnog masovnog pokreta klimatskih i okolišnih aktivista i aktivistkinja kojim nastoje osvijestiti širu javnost o hitnosti klimatske krize te potaknuti političko djelovanje za zaštitu života na zemlji. Evo kako je od ljubiteljice u dokumentarce postala okolišna aktivistkinja koja skupa s Rokom Levarom, koji nam je takodjer ispričao svoju priču, ne dozvoljava da žmirimo na klimatsku krizu
Sunčica Lazanski
Sunčicino aktivnije sudjelovanje u društvu započelo je potpuno slučajno 2013. godine, kad je prvi put vidjela letak o Referendumu o definiciji braka, i to u kafiću u kojem je radila kao studentica. “Tada sam se angažirala zajedno s još nekoliko kolegica i kolega u izgradnji antireferendumskog štanda na fakultetu prikupljajući potpise protiv kampanje. To je nažalost završilo kako je završilo, ali nas je mnoge potaknulo na borbu za pravednije i uključivije društvo.” Tri godine kasnije prijavila se na ljetni kamp Zelene akcije na Šolti budući da se dugi niz godina htjela priključiti okolišnom aktivističkom pokretu. “Kroz znanje koje sam dobila, ali ponajviše zajednicu koju sam pronašla, aktivirala sam se u području okolišne problematike i postala članicom aktivističke skupine Zelene akcije, a danas sam jedna od osnivačica Extinction Rebelliona Zagreb (XR-a)”, gdje surađuje i s našim sugovornikom Rokom Levarom.
“Moj se osobni angažman vezan uz klimatske promjene i okolišne teme javio nakon intenzivnog perioda gledanja okolišnih dokumentaraca, a strast prema toma nastavila se i kasnijim aktivističkim angažmanom kada sam više godina sudjelovala u koordinaciji i organizaciji Okolišnog filmskog festivala. Pitanja okolišne pravednosti u srži obuhvaćaju razne aktivističke teme oko kojih se nužno angažirati, poput feminizma, prava marginaliziranih skupina te pitanja klimatskih migracija, sadašnjih i budućih. Oduvijek su me brinule ekološke katastrofe i naprosto mi ni danas kao psihologinji nije posve jasno kako je moguće da žmirimo na tako velike egzistencijalne prijetnje i ponašamo se kao da se ništa ne događa. Podsjeća me na Carevo novo ruho, car je gol, a mi kličemo i radujemo se.”
Vrijeme koje oplemenjuje
Ova psihologinja se okolišnim aktivizmom bavi u slobodno vrijeme, a njezin angažman, objašnjava nam, kao i ostalih članova i članica unutar ove neformalne inicijative ovisi o projektima. “ U prosjeku izdvajam 10-ak sati tjedno, no u tjednima kada sudjelujem samo na redovitom sastanku izdvajam puno manje, a neke tjedne u kojem pripremamo i planiramo mnoge stvari za naredno razdoblje ulažem i puno više. To je vrijeme koje me istinski ispunjava i oplemenjuje te zadovoljava mnoge moje osobne potrebe poput one za druženjem, intelektualnom stimulacijom i znatiželjom pa to svakako doživljavam kao dobiveno, a ne izgubljeno vrijeme.”
“Inicijativa predstavlja skupinu građanki i građana zabrinutih zbog klimatskih promjena i masovnog izumiranja vrsta. Za to su odgovorne fosilna i druge industrije koje nekontrolirano i neodgovorno eksploatiraju resurse zagađujući i uništavajući okoliš”, kaže nam Sunčica.
“Extinction rebellion nastao je u Londonu krajem 2018. kada se skupina aktivista/kinja nakon više godina osobnih i profesionalnih borbi s vjetrenjačama odlučila na niz radikalnijih prosvjeda. Ono što želimo osvijestiti je da ljudi svojim svakodnevnim odlukama imaju mogućnost utjecanja na budućnost planeta, moć da sudjeluju u aktivnoj borbi za klimatska pitanja te ih potaknuti da koriste glas koji imaju. Extinction Rebellion u svom djelovanju ne okrivljava pojedinke/ce već ima za cilj senzibilizirati i osvijestiti javnost o monopolu fosilne industrije i ostalih korporacija koje uništavaju svaku mogućnost za pravedan svijet.”
Nema profita na mrtvom planetu
Spominje nam određene prepreke s kojima se suočava, ali, pozitivna kakva jest, kaže nam, započet će radije s pohvalama. “Svi su ljudi iz svoje inicijative usprkos mnogim preprekama poput COVID-a, potresa i osobnih životnih prevrtanja uspjeli osmisliti i postaviti na noge ovu inicijativu.”
“Što se tiče prepreka, one su najčešće sistemske, prvenstveno manjak interesa vladajućih za goruća pitanja klimatskih promjena, političke stranke koje u svojim programima ne spominju ovu temu čime sustavno ignoriraju pitanje naše bliže i daljnje budućnosti. Tu su i korporacije koje se ponašaju kao da resursi na planetu nisu ograničeni, ne brinu o tome kakvu budućnosti ostavljaju budućim generacijama, već samo o vlastitom profitu.”
“A znamo da nema profita na mrtvom planetu. Od osobnih prepreka često se naravno ispriječe poslovi, obitelji i pitanje slobodnog vremena, ali te su prepreke uz dobru organizaciju i čvrstu volju lako savladive.” Mnogo je ljudi, kaže nam, barem načelno zainteresirano za teme klimatskih promjena jer nas se često uči cijeniti upravo ljepote Hrvatske poput Jadranskog mora i obale, nacionalnih parkova i parkova prirode, pojašnjava nam Sunčica. No ono što često ne slušamo ili odbijamo vidjeti je to da se ti isti resursi nepovratno uništavaju, okoliš se zagađuje, a prirodna bogatstva rasprodaju, često i izvan pogleda javnosti. “Mislim da je hrvatsko društvo nedovoljno senzibilizirano, ali ne svojoj krivnjom već činjenicom da se o toj temi ne govori, ne piše i ne podučava u školama. Isto tako pitanje klimatskih promjena je pitanje koje je zbog više desetljeća lobiranja globalne fosilne industrije marginaliziralo i demantiralo. Danas zbog toga svjedočimo učestalom postavljanju pitanja poput onog jesu li klimatske promjene uopće stvarne, iako kao i u mnogim drugim disciplinama u kojima poštujemo struku imamo stroge znanstvene principe i ljude koji se intenzivno bave izučavanjem tih pojava. Živimo nažalost u poslije činjeničnom vremenu u kojem manipuliranje osobnim uvjerenjima i emocijama više utječe na oblikovanje javnog mnijenja nego objektivne činjenice. Što se tiče naše inicijative postoji veoma dobar odaziv na društvenim mrežama, ljudi nam se aktivno javljaju za članstvo i nastavljamo rasti, ali novi članovi/ice su nam uvijek potrebni i dobrodošli/e su s nama dati svoj doprinos ovoj borbi.”
Osjećaj zajedništva
A na pitanje kako pokrenuti pojedinca na aktivnost, Sunčica nam komentira da je važno osvijestiti kontekst u kojem živimo “i razne razine privilegiranosti i neprivilegiranosti u kojima su ljudi u Hrvatskoj prisiljeni živjeti. Ono što ja vidim jest to da osobe koje imaju veću slobodu aktivističkog djelovanja zbog resursa poput vremena i novca nemaju toliku potrebu društveno se angažirati jer “je njima dobro’’, dok se skupina s većom potrebom za angažmanom (jer će posljedice za njih biti snažnije) često ne angažira zato što su egzistencijalne bitke toliko iscrpljujuće da im ne ostaje vremena ni snage.
“Voljela bih da ljudi na aktivizam pogledaju iz malo drukčije perspektive, a to je perspektiva prijateljstva, zajednice, udruživanja, oplemenjivanja, slobode i osobnog razvoja koji danas u kapitalističkom društvu nisu toliko na cijeni, iako čine osnovnu društvenu nit.”
“Voljela bih da ljudi osvijeste vlastito beznađe i bespomoćnost i aktivno mu se suprotstave te da shvate kako svaka mala promjena čini veliku razliku, jer nas je mnogo i možemo postići puno. Za kraj bih voljela prenijeti jednu psihološku poruku, a to je da za povećanje psihološke dobrobiti osobe moraju biti dio nečeg većeg od sebe, a uključivanje u borbu za klimatsku pravdu jest upravo to.”
Roko Levar
“Moje je aktivnije sudjelovanje u društvu krenulo sasvim neočekivano. Iako me oduvijek smetao bilo kakav oblik nepravde u okolini u kojoj bih se našao, nikada nisam mislio da će to prerasti u aktivizam, zapravo, nisam ni znao da je aktivizam opcija, tad mi je to bila strana stvar. Osoba sam koja se trudi preispitivati sve oko sebe – od trenutačnog stanja do mogućnosti prilikom izabiranja, a s vremenom sam naučio da za poticanje promjene moram reagirati ili će se neometano dogoditi ono što će jako utjecati i na moj život.” S obzirom na to da gaji ljubav prema znanosti, prvenstveno biologiji koju i studira, već postaje jasnije zašto se odlučio angažirati oko problema klimatskih promjena.
“Tijekom školovanja u ovom sustavu znala se provući koja rečenica o štetnom utjecaju čovjeka na okoliš, razaranju staništa, izumiranju vrsta ili posljedicama globalnog zatopljenja. Ostati ravnodušnim na takvo što i prihvatiti takvu informaciju bez reagiranja jednostavno mi je bilo apsurdno, apatično i zapravo – nemoguće. Nakon praćenja pokreta mladih za klimu koji su se tad razvijali u Hrvatskoj počeo sam po društvenim mrežama pratiti i ostala događanja u svijetu dok nisam naišao na Extinction Rebellion (skraćeno XR) i njihov utjecaj po ostalim europskim gradovima. Odmah sam dobio poriv da se pridružim, ali sam se iznenadio kad sam na globalnoj stranici pokreta ustanovio da ne postoji ogranak u Hrvatskoj. Javio sam se međunarodnom timu koji me nekoliko dana kasnije obavijestio da se javila još jedna skupina zainteresiranih ljudi za pokretanje XR-a u Zagrebu, sastali smo se i ubrzo sam dobio priliku zajedno se boriti za opstanak života na Zemlji do kojeg mi je izrazito stalo.”Sudjelovanjem u Extinction Rebellionu bavi se, poput naše sugovornice Sunčice Lazanski, u slobodno vrijeme, ali rado bi izdvojio i više vremena da nije pritisnut konstantnim studentskim obvezama. “Bez obzira na to, smatram da je ova problematika prevažna da bih ju zapostavio zbog pretrpanog rasporeda ili nadolazećeg ispita. Klimatske promjene su problem o kojem sam dugo razmišljao iz dana u dan, a sada napokon mogu aktivno raditi na rješavanju, a ne opterećivanju samog sebe trenutnim i budućim posljedicama klimatske katastrofe. Iz tog razloga, razmjenjivanjem iskustava, kreativnih ideja te svakodnevnim učenjem novih vještina dobivam puno više energije nazad nego što mi je se oduzme. U slučaju i da se dogodi zasićenje, uvijek imam uz sebe izuzetno brižne ljude čija me podrška regenerira i vrati na put.
Suočavanje s istinom
Ova globalna, decentralizirana i nestranačka mreža zabrinutih ljudi koja želi osvijestiti javnost o hitnosti klimatske i ekološke katastrofe te potaknuti vlade da djeluju pravedno po tom pitanju ima, objašnjava nam Roko, direktne i nenasilne taktike. “Trenutačno je pokret aktivan u 72 zemlje u preko 1100 gradova svijeta. Inicijativa ima tri glavna zahtjeva, međutim ogranci su u potpunosti autonomni tako da svaka skupina može prilagođavati zahtjeve lokalnom kontekstu.”
“Ukratko, jedan od zahtjeva je taj da vlada mora djelovati odmah kako bi se zaustavilo smanjenje biološke raznolikosti i emisija stakleničkih plinova na nulu do 2025. godine kako bi se spriječio prelazak u točku s koje nema povrata. Drugi je zahtjev taj da donošenje odluka po pitanju klimatske i ekološke pravde mora biti izvan okvira politike, točnije da mora biti prepušteno građanskim skupštinama.”
“Osim toga, želimo da se vlade suoče s istinom i proglase izvanredno klimatsko stanje te da surađuju sa stručnim institucijama radi rješavanja tog hitnog problema. Jedan od zahtjeva je i pravedna tranzicija radništva iz fosilne industrije na zelena radna mjesta i pravedno postupanje s najranjivijim skupinama ljudi koji se prvi suočavaju s posljedicama krize.” Najveća kočnica i prepreka s kojom se suočavaju jest činjenica da je u sustavu u kojem živimo prioritet profit, a i nedovoljno razumijevanje okoline. “Ljudi obično misle da se stvari njih ne tiču dok nisu suočeni sami s izvanrednom situacijom, uz to još postoji strah od radikalnih promjena koje su jedino rješenje ako želimo osigurati nastavak života na Zemlji u idućih nekoliko desetljeća. Kad je nedovoljno ljudi suočeno s problemom, to se odražava i na nas kao skupinu kojoj je jedna od prepreka da nedovoljno ljudi zna tko smo mi i za što se zalažemo.”
Bunt za bolje sutra
Prema dosadašnjem djelovanju u sklopu XR-a Roko ima dojam da većina hrvatskog društva nije svjesna da se ovaj problem tiče svih ljudi, uključujući i njih same. “Bojim se da se osobe koje jesu osviještene, ne usude učiniti korak dalje i aktivno sudjelovati u rješavanju problema, najčešće zbog skeptičnosti, nedostatka vremena ili pesimističnog pogleda na budućnost. Bez obzira na to, drago mi je vidjeti da sve više osoba postaje svjesno i čini prve promjene na osobnoj razini koje su izrazito pozitivne, iako nije tako lako promijeniti sustav, a ključna je zapravo sustavna promjena i djelovanje na višim razinama. Postoje ljudi kojima je zaista jako stalo. Baš sam ovaj tjedan upoznao djevojku koja nas prati na društvenim mrežama i koja mi je ispričala kako je zaplakala u tramvaju gledajući prijenos uživo s naše prve akcije na glavnom zagrebačkom trgu plešući na stihove pjesme „Stayin’ alive”. Ta je akcija imala snažan i pozitivan utjecaj na ljude što potvrđuje i činjenica da su nam se slučajne osobe koje su prolazile pridružile u plesu, od mlađih do starijih generacija.” Upravo zato, kaže nam, ne postoji jedinstven odgovor na pitanje kako osvijestiti ljude na važnost društvenog angažmana.
“Vrlo je važno potaknuti ljude na razmišljanje, da krenu od sebe i osvijeste/ preispitaju svoj način življenja i njihov utjecaj na okoliš. Već dugo razmišljam o odgovoru na to pitanje i teško mi ga je pronaći pa sam se vratio na početak i zapitao sebe zašto sam postao aktivan. Prije svega, potrebno je naglasiti da aktivizam nije samo ono što se vidi na van. Malo je osoba svjesno koliko aktivizam nauči čovjeka o pogledu na svijet, savladavanju osobnih prepreka, ali i vještinama koje se rijetko mogu naučiti na drugim mjestima. Nakon što sam osvijestio koliko svakodnevnim, a neznatnim promjenama mogu smanjiti svoj štetan utjecaj, i dalje sam imao dojam da radim puno, a ne postižem dovoljno. To me dovelo do nezadovoljstva i u tim sam trenucima tražio različita rješenja. Jedna od opcija koja mi se istaknula bila je čak i potpuna izolacija u prirodi od suvremenog društva, življenje prema svojim načelima s minimalnim utjecajem na planet, radeći stvari koje me ispunjavaju, zaboravljajući na realnost. Iz toga se izrodio neki bunt u trenutku kad sam shvatio da će i tada tuđe odluke imati utjecaj na mene i stvari koje volim te da nije rješenje u potiskivanju negativnog dok živim na planetu s drugima. Shvativši da nisam i ne mogu biti izoliran ako živim na Zemlji, jedino što mi je preostalo je upravo suprotno, biti aktivan i boriti se za prirodu i pravednost. Sad razumijem da je moja, ali i kolektivna odgovornost iza sebe ostaviti bolje mjesto za život za nadolazeće generacije, bolje od ovog koje je ostavljeno nama danas.”
flash!
Njihov rad možete pratiti na Facebook i Instagram profilu.
Fotografije: Filip Koludrović
Make-up: Mirta Pejić
Frizure: Sara Rabotski za Salon Glamour
Produkcija: Andreja Pančur i Petar Trbović
Asistent stilista: Laura Bošnjak
