Brend RDcode nastao je 2010. godine kao konceptualna modna priča koju je osmislila novinarka Renata Debeljak. Tri godine kasnije Renata je svoj dugogodišnji hobi pretvorila u poslovnu priču i pokrenula tvrtku RDcode koja je godinama bila usmjerena uglavnom na dizajn i izradu unikatnih torbi i ruksaka od veganskih materijala u limitiranim primjercima.
Godine 2016. brend RDcode osmislio je modnu priču “Doors & Bags”, nastalu kao simbolična
poveznica između torbi i vrata. Kao dio te priče nastale su edicije torbi i ruksaka inspiriranih
zanimljivim vratima iz raznih gradova i zemalja, poput Dubrovnika, Osla, Rima, Londona,
Ostunija, Hamburga…Taj modno-umjetnički projekt neprestano je “work in progress” i prvi je takav projekt na globalnoj razini. RDcode zadnjih godina osmišljava razne autorske projekte.
Osim umjetničko-dizajnerskog projekta “Doors & Bags”, u studiju RDcode nastala je i
multimedijalna priča “Through the Paths of Doors” koja se bavi simbolikama vrata iz
mnogih gradova i zemalja kroz razne vidove umjetnosti.
Nakon rebrandinga, brend RDcode u potpunosti je slow fashion koncept. Osim promišljenog
dizajna, RDcode je usmjeren na inovativni pristup, minimalistički koncept, vegansku
filozofiju, individualne priče.
Novi koncept, RDcode najavljuje najprije kroz priču “Na raskrižjima hipokrizije”. Više o tom
konceptu i nekom novom RDcodeu, ispričala nam je Renata Debeljak, vlasnica brenda
RDcode.
“U bespućima hipokrizije u vremenu prožetom imperativom masovnosti, neprestane
potrošnje, sveopće ukalupljenosti, copycata, déjà vu efekta, prezasićenosti u svim
aspektima življenja, kada trivijalnosti postaju nove vrijednosti, na raskrižjima mjena
trendova koji prolaze poput brzih vlakova za Memphis, ustrajati u potpuno
individualnim konceptima, u bilo kojem kontekstu modnog i umjetničkog izričaja,
doima se apsurdnim činom. Poput jeke negdje u daljini odjekuje timeless izreka “Nolite
iacere margaritas ante porcos”, no nije sve tako besmisleno jer authenticity, credibility &
trustworthy uvijek nekako nadžive svijet apsurda.
Ta ekspresija ne progovara isključivo o modno/umjetničkom konceptu već o svim
aspektima življenja jednog dizajnera/umjetnika/kreativca, o vrijednostima i vještinama
koje svakodnevno živi, a ne samo kroz art/fashion koncept, koje su utkane u jedinstveni
DNA što nikakve okolnosti u svijetu iluzija ne mogu promijeniti.
Stvarati koncept izvan domena tzv. trendova kao i vremenskih mjena, usmjeren na
timeless art/fashion detalje s veganskim konceptom kao cjeloživotnom filozofijom, na
minimalistički dizajn s individualnim pristupom u limitiranim primjercima ili tek u
samo jednom raritetnom primjerku, koji zrcali mnoštvo misaono-emotivnih procesa,
stvarnih životnih iskustava, individualnih spoznaja, koji priča drugačije modne,
konceptualne i životne priče, koje nisu dio fast fashion ni fast living iskustva, nije nimalo
jednostavan, ali ipak je “true worth” proces. Cijeli taj koncept prati jedan sasvim drugačiji
način razmišljanja i življenja.
U prostranstvima hipokrizije postaje posve nebitno koliko si toga vrijednog već prije
napravio i jesi li već ostavio neke vidljive tragove iza sebe; u svijetu apsurda moraš se
uvijek iznova dokazivati. U tom svijetu postaješ nebitan i nevidljiv, jer u tim novim
stvarnostima postaju dominantne banalnosti i trivijalnosti. Te stvarnosti su ospjednute
potrošačkim impulsom, posve su obojane licemjerjem, besmislom, subverzivnim
metamorfozama, isprepletene su raznim oblicima washinga, kroz njih se bezumni
konzumerizam uvlači u sve pore življenja, podmuklo se skriva iza oznaka green,
sustainability, recycle, cruelty free, ethic…Niz je predug. Svoju vrijednost taj koncept ne
mjeri niti isključivo u bespućima virtualnih stvarnosti, kao ni brojem lajkova, fake
followera, putem influencer ads, a niti unutar hermetičnih i predvidljivih modnih
struktura i klanova.
Dostupan je tek rijetkima, i u sebi nosi nove forme luksuza, jer luksuz nije isključivo
ono što se može novcem kupiti, a nipošto nisu ni uvriježeni statusni simboli koji pod
krinkom luksuza skrivaju brutalnost, neetičnost, nemoral, prekomjerne doze taštine,
lažni glamur…
Obojan uglavnom sivom i crnom bojom, favourite bojama za sve RDcode koncepte, svoje
priče priča izvan nametnutih pravila u raznim aspektima, tek onda kada ih ima smisla
ispričati.
Uvijek prožet simbolikama brend RDcode u svojim konceptima često provlači još jednu
timeless izreku – “Omnia mea mecum porto”. Jer najviše vrijedi samo ono što možemo
uvijek i svugdje sa sobom ponijeti, što nam nitko ne može oduzeti, a niti iskopirati. U
svoje kôdove, RDcode temeljito želi otisnuti “authenticity, credibility & trustworthy”, nešto
uistinu vrijedno i timeless’.
Fotografije: RDcode
