U Zagrebačkom plesnom centru, tunelu Grič i Kulturnom centru Mesnička od 16. do 20. lipnja održat će se eksperimentalno zvučno događanje “Gibanja”. Razgovarali smo s organizatoricom projekta
“Gibanja” je događanje u čijem su fokusu prostorno-zvučni radovi i eksperimenti različitih vrsta i formi te raznovrsnih poetika i pristupa zvuku u prostoru, a kroz njega je realizirana i jedna umjetnička rezidencija te pet novih umjetničkih produkcija u području višekanalnog eksperimentalnog zvuka hrvatskih autora i autorica, a gostuju i međunarodna zvučna imena.
O ovom novitetu na zagrebačkoj sceni popričali smo s Davorkom Begović, javnosti poznatoj po mnogim važnim lokalnim i međunarodnim festivalima, što ne čudi jer već više od 15 godina radi u području kulture i umjetnosti kao selektorica i producentica, prvenstveno glazbenih, ali i kazališnih, suvremenoplesnih, multimedijskih i filmskih projekata, a piše i kritike te članke, kao i tekstove za diskografska i slična izdanja.
Možete li nam nešto više reći o nastanku Gibanja, nameće li se kao svojevrstan
nastavak Izloga suvremenog zvuka, čija ste inicijatorica i producentica?
Gibanja su nastala u sklopu međunarodnog projekta Re-Imagine Europe čiji je hrvatski partner udruga KONTEJNER, nakon što se prvi partner – Studentski centar u Zagrebu projekta odrekao. I da, upravo je Izlog suvremenog zvuka koji sam pokrenula i vodila u sklopu Kulture promjene SC-a bio razlog zbog kojega je Studentski centar uopće bio pozvan u ovu mrežu renomiranih i relevantnih europskih organizacija. No, politika je odradila svoje, uprava SC-a nije htjela ni Kulturu promjene, ni Izlog suvremenog zvuka niti Re-Imagine Europe.
Srećom, voditelji projekta iz amsterdamskog kultnog Paradisa nisu htjeli u potpunosti izbaciti Hrvatsku iz projekta pa su tražili novog partnera i u mrežu pozvali udrugu KONTEJNER. Vrlo logičan odabir, dakako, obzirom na područje djelovanja udruge, aktivnost, angažiranost, iskustvo te progresivan i kritički pristup u radu. Također, upravo su kustosice Ena Hodžić i Tereza Teklić niz godina uspješno vodile Sound Art Inkubator i Galeriju Močvara kojoj je u fokusu bila umjetnost zvuka i zvučni eksperimenti.
Sadržajno, Gibanja svakako u određenoj mjeri jesu nastavak Izloga, iako su i dosta različiti. Naime, ondašnji odnos i odluke sanacijske uprave SC-a primorali su me na odstupanje s mjesta umjetničke voditeljice Muzičkog salona i gašenje Izloga suvremenog zvuka, no nisu me naravno mogli udaljiti od mojih interesa. Nastavila sam se baviti područjem eksperimentalnog zvuka u drugim okruženjima pa se to sigurno donekle odražava i u programu Gibanja.
Prepoznatljivi ste po radu na Muzičkom salonu, Izlogu suvremenog zvuka… Koje su sličnosti, a koje specifičnosti Gibanja?
Gibanja su u svom prvom izdanju, koje je prilagođeno Covid svakodnevici, opsegom manja, a sadržajem fokusiranija. Težište je na hrvatskim glazbenicima i njihovim novim produkcijama, uz dva vrijedna međunarodna gostovanja. Važno je istaknuti da su četiri od pet novih produkcija ujedno i rezultat edukativnog programa: umjetnici i umjetnice Andro Giunio, Dora Fodor, Davor Sanvincenti i Alex Brajković dobili su priliku najprije sudjelovati na radionici difuzije zvuka u višekanalnim sistemima, a zatim i praktično individualno raditi u višekanalnom studiju i kreirati svoje kompozicije uz superviziju te u suradnji s inženjerom elektroakustike i umjetnikom Miodragom Gladovićem. Mislim da su takve prilike izuzetno važne za individualni razvoj i napredak, a samim time i razvoj scene u cjelini.
Specifični programski fokus ovogodišnjih Gibanja jest prostornost zvuka, prostorno-zvučni radovi i istraživanja, različitih vrsta i formi te raznovrsnih poetika i pristupa. S jedne strane tu su višekanalne prostorno-zvučne kompozicije ranije spomenutih autora i autorica, a s druge prostorno-zvučna instalacija Tonija Meštrovića Odzvuk od zvuka u tunelu Grič. Vrlo specifična akustika tunela Grič tako postaje važnim elementom gradnje muzičkog materijala, a cijeli tunel postaje instrument.
Što biste rekli, koliko je eksperimentalna glazba u porastu kod nas? Je li vam u
počecima bilo teže pronaći suradnike i suradnice sličnih interesa? Pitam jer se čini da postoji taj neki stereotip da eksperimentalna muzika nije toliko zastupljena, niti popularna kod nas.
Ne bih rekla da eksperimentalna glazbe nije zastupljena kod nas, baš naprotiv. Moramo uzeti u obzir da smo mala zemlja od svega četiri milijuna stanovnika i mislim da je broj aktivnih glazbenih eksperimentatora dosta proporcionalan.
Eksperimentalna glazba nikad neće biti područje interesa velike mase ljudi niti bi to trebala biti. Ono što je važnije od same kvantitativne zastupljenosti jest kreativnost onih koji tu eksperimentalnu glazbu stvaraju.
Glazbenici s kojima surađujem su nevjerojatno kreativni, talentirani, motivirani, uporni, konstruktivno kritični, iskreni i dosljedni. I upravo zbog toga su i meni neiscrpna inspiracija. Razumijem međutim vaš dojam da je ona u porastu, ali to je zbog toga što je napokon više u fokusu medija i šire javnosti. Ipak smo međusobno povezaniji, a samim time i jači kao zajednica nego prije deset godina. Volim neskromno vjerovati da je Izlog suvremenog zvuka tome u dobroj mjeri doprinijeo, a nadam se da su i Gibanja novi doprinos razvoju naše eksperimentalne scene.
Kako umjetnici i umjetnice stvaraju radove, i kako ste ih odabrali? Jesu li radovi site-specific, u tunelima, ili rade prema nekim drugim principima?
S obzirom na to da je u fokusu prostorno-zvučno stvaralaštvo jasno je da je prostor iznimno važan. Zvučna instalacija Odzvuk od zvuka Tonija Meštrovića je site-specific u punom smislu te riječi. To je rad koji je koncipiran u prostoru tunela Grič i polazi od njegove specifične akustike tako da ga ne bi mogli realizirati negdje drugdje. Mogli bismo, ali bi to onda bio potpuno drugi zvučni rad.
Za Giunija, Fodor, Sanvincentija i Brajkovića bilo je neophodno da svoje kompozicije stvaraju u višekanalnom studiju obzirom da je spacializacija zvuka neizostavni dio njihova rada za Gibanja. Njihova djela nisu site-specific, ali zato imaju druge zadatosti vezane uz set-up i prostor izvedbe.
Osim domaćih imena, našli su se i zanimljiva inozemna. Tko su i jesu li prvi put u Hrvatskoj? Kako ste ih otkrili?
S Majom Osojnik iz austrijskog elektroničkog dua Rdeča Raketa surađujem već godinama i tu se davno razvilo i povjerenje, ali i prijateljstvo. U Zagrebu je prvi put nastupila na Izlogu suvremenog zvuka 2014. godine s grupom Low Frequency Orchestra u kojoj je svirao i njezin kolega iz Rdeče Rakete Matija Schellander. 2016. godine Osojnik je na 4. Izlogu predstavila svoj tadašnji projekt ZSAMM s bubnjarem Patrickom Wurzwallnerom.
Na Gibanjima predstavljaju novi projekt kojega su naručili naši partneri iz mreže, austrijski Elevate festival. Radi se o moćnom audiovizualnom projektu u kojemu video sukreiraju austrijski video umjetnik Patrick K.-H. i hrvatski multimedijski umjetnik I.M.Klif. Drago mi je da ćemo osim starih poznanika s novim projektom ugostiti i Aho Ssana koji po prvi puta dolazi u Hrvatsku.
Nakon što je završio studij grafičkog dizajna i filma, Ssan je počeo skladati elektroničku glazbu i stvarati vlastite digitalne instrumente. Eksperimentalnu glazbenu publiku i zajednicu oduševio je svojim debitantskim albumom Simulacrum – moćnim, iskrenim i intenzivnim albumom kojeg je praizveo na cijenjenom festivalu Berlin Atonal 2019. U Zagrebu, na Gibanjima, Aho Ssan će predstaviti svoje recentno višekanalno djelo The Falling Man.
Ovakvi fantastični projekti nažalost imaju određeni “peh” da koliko god da su
prepoznatljivi od strane publike i svake godine im raste popularnost, no ne dobivaju prihvatljiva sredstva da bi se moglo ulagati u razvoj ideja. Možete li nam otkriti koliko je teško “krpati kraj s krajem” i je li se situacija išta primijetila po tom pitanju, s obzirom na to koliko ste dugo na sceni i aplicirate se na razna sredstva?
Naravno da je financiranje suvremene umjetnosti i kulture, pa onda i eksperimentalnih glazbenih projekata nedostatno za održavanje kvalitetnog kontinuiteta, za rast i razvoj te za podršku umjetnicima i glazbenicima kakvu uistinu zaslužuju. No mislim da je problem puno širi od nas koji pripadamo suvremenoj umjetničkoj zajednici i da dostojanstven život manjka u svim segmentima hrvatskog društva. Živimo u vremenu u kojemu veliki dio hrvatskog stanovništva uistinu nema osnovne uvjete za život i „krpa kraj s krajem“ i mislim da to trebamo isticati i boriti se. Za dostojanstven život svakog pojedinca u ovoj zemlji. Bez iznimke.
Cover foto: Vanja Babić
