Financijski i okolišni kolaps, neželja za porodom ili nešto četvrto… Postoji bezbroj razloga zašto se nebrojene žene odlučuju za život bez djece. Smatra li se roditeljstvo i dalje moralnim imperativom i mijenja li se društvo po tom pitanju?
“Zna li itko kome se obratiti za podvezivanje jajnika? Molim vas bez komentara jer sam čvrsto odlučila!”, objava je u jednoj grupi na Facebooku niti 15 minuta nakon što sam glavnoj urednici poslala svoje teme za ovaj broj, bez ove na popisu. Unatoč tome što nas je već mjesecima “škakljalo” da moramo razgovarati sa ženama o toj odluci, uvijek sam, onako okružena prijateljicama s djecom, mislila da će mi biti teško pronaći osobe koje će mi odgovoriti na nekoliko pitanja. Jer, unatoč tome što se svijet mijenja, učenje da žene postoje kako bi bile majke, kao i da je to njihov poziv, počinje još otkako smo male djevojčice. Igračke su male bebe koje učimo hraniti, preodijevati, tu su i kolica koja, kad smo velike cure s pune tri godine, gurkamo zajedno s našom majkom. Kasnije, kad završimo srednju školu, kreću simpatična pitanja.
No, po tisućiti put u svome tri desetljeća dugom životu, bila sam u krivu, i vrlo brzo pronašla svoje sugovornice, Melaniju, Tajanu i Martu. “Moram priznati da nikad nisam imala želju za majčinstvom. Jednostavno ni u jednom trenutku života to me nije privlačilo, a posebno mi je odbojna trudnoća. Ježim se na samu pomisao da bih morala prolaziti kroz bol poroda”, kaže mi Melania, autorica gorespomenute objave, koja nam iskreno i srdačno odgovara na pitanje koje je vjerojatno milijun puta čula, da razloga zašto želi živjeti child free ima puno. “Nakon svih škola i popratnih obveza u sklopu odrastanja, sad napokon imam vremena posvetiti se sebi bez da ovisim o ikome. Mogu isprobati sve što me zanima, od raznoraznih sportova, učenja stranog jezika, sviranja glazbenog instrumenta… Uglavnom, svega onoga što ne bih mogla kao majka jer majčinstvo je full time job gdje je dijete na prvome mjestu, a ne ja. Možda zvučim sebično, ali smatram da je poštenije prema sebi i drugima da svjesno i odgovorno kažem “ne” umjesto da podilazim društvu i učinim nešto radi čega ne bih bila sretna i ispunjena.”
“Trebalo mi je poprilično vremena da odvojim ono što društvo očekuje od mene”
Tajana, uspješna mlada žena u 30-ima, osvijestila je da ne želi imati djecu još u srednjoj školi i neko je vrijeme bila uvjerena da će jednoga dana usvojiti dijete. “Kasnije sam shvatila da ti neki konvencionalni, tradicionalni odnosi i način života – sve ono što društvo očekuje od nas u zadanom redoslijedu: završiti školu, naći dečka, zaposliti se, udati se, imati djecu, kupiti stan – jednostavno nije za mene.” Upravo je činjenica da se Marta, naša treća sugovornica, uklapala u određeni majčinski stereotip, njezinu okolinu izbezumila kad se “outala” da ne želi imati djecu. “Trebalo mi je poprilično vremena da odvojim ono što društvo očekuje od mene kao brižne, ženstvene i odgovorne, i ono što ja očekujem od sebe. I dajem prednost ispunjavanju vlastitih očekivanja. Najlakše bi bilo reći financijski ili okriviti državu, ili naći uzroke u vlastitom odrastanju. Sve navedeno zasigurno je imalo utjecaja: socijalni uvjeti, financijska nesigurnost. Možda bi neka druga “ja”, koja živi u drugom društvu i koja je imala drukčiji životni put, htjela djecu. Ali ova “ja” ih stvarno ne želi.” Kroz život, više se puta potvrdilo da je odluka za nju ispravna.
“Nakon što bih pola dana provela na poslu radeći sa zanemarenom, često i zlostavljanom djecom, došla bih doma psihički slomljena, fizički iscrpljena, i do neba zahvalna za to što nemam dijete doma jer za njega ne bih imala više snage.”
“Majčinstvo je normalizirano”
Stvarnost da se trudnoća odgađa ili da se odluči ne imati djecu prisutna je u svim državama diljem svijeta, i dok bismo naše sugovornice prije desetak godina tražili kao iglu u plastu sijena, danas ih je ipak sve više. Stope nataliteta diljem svijeta opadaju. Studija globalnog opterećenja bolesti iz 2017. izvijestila je da je globalna stopa plodnosti prepolovljena od 1950. godine, dok je analiza 33 studije o namjerama plodnosti u razvijenim zemljama pokazala da otprilike petina do trećina žena koje zatrudne nisu sigurne žele li to ili ne. Sredinom prošle godine, “Financial Times” izvijestio je da je broj novorođenih u Kini opao drugu godinu zaredom otkako je zemlja ukinula politiku o jednom djetetu, a sve je više njih koje jednostavno ne žele “biti ostvarene”, kako bi to društvo reklo. Razlozi koje žene daju različiti su, a sve se više spominje klimatska kriza – jedno istraživanje iz Švedske pokazalo je da imati manje djeteta po obitelji može uštedjeti gotovo 60 tona emisije ekvivalentne ugljiku godišnje, a iz istog razloga sve više roditelja žali što je imalo djecu zbog “svijeta koji im ostavljamo”.
“Mislim da su razlozi zašto ljudi (ne) žele imati djecu često višestruki, a ponekad možda i nama samima nejasni ili neosviješteni”, kaže mi Tajana. “Ideja samoostvarenja kroz majčinstvo prožima našu kulturu, stoga je odluka da nemamo djece nužno neka vrsta otpora i nije uvijek lako u njoj ustrajati. Pritom je zanimljivo da je majčinstvo toliko normalizirano i normativno da se žene koje ne žele imati djecu uvijek moraju nešto opravdavati i objašnjavati, dok nikome ne padne na pamet ženu koja je trudna upitati zašto je odlučila imati dijete, nego to percipiramo kao nešto samorazumljivo. Iako su moji razlozi za “neimanje” djece ponajprije unutrašnji, primijetila sam – posebno u kontekstu društveno-političke situacije u Hrvatskoj, ali i klimatskih promjena, prirodnih katastrofa – da osjećam određeno olakšanje što nemam djecu jer bih se u suprotnome jako živcirala zbog nekih stvari i strepila za njihovu budućnost.”
Nažalost, iako se sve više govori o tome da neke osobe ne žele djecu, okolina reagira tapšanjem žene po ramenu i kažu da ćete se kasnije predomisliti, što je vrlo omalovažajuće. “Ono što je zanimljivo da i sad s 29 godina dobivam odgovore kao i prije desetak godina: “Sve će ti se to promijeniti kad nađeš “pravoga”, “Da svi razmišljaju kao ti, svijet bi izumro”, “Joj, stigneš, još si mlada”… Zar moram imati 40 godina da bude društveno prihvatljivo da mogu reći da ne želim djecu?”, pita se Melania. Sličnog je razmišljanja i Marta. “Da mi sad netko ponudi milijune, ja opet ne bih htjela djecu. I malo mi je smiješno svaki put kad objašnjavam zašto ne želim djecu, kao da svi po defaultu moramo htjeti djecu. Ne moramo. “Obožavam” kad mi kažu da sam sebična, kao da ljudi koji imaju djecu to čine iz altruističnih razloga. Nitko se ne probudi i zaključi: ‘Hej, bolje da se razmnožim, možda će moj potomak otkriti lijek protiv raka.’ Ne, ljudi imaju djecu jer vole svoje partnere i žele s njima djecu, žele proširiti svoju obitelj.
“Razlozi za imanje i neimanje djece jednako su (ne)sebični”.
Tajana pak naglašava da takva spontana zapitkivanja znaju biti popriličan triger obitelji koja naprosto ne može imati djecu, i da je njoj nenormalan nezdravi interes za tuđe maternice. “Imam partnera već 10 godina, nismo u braku i nemamo djece, stoga se zna dogoditi da netko – najčešće netko tko nas ne poznaje dobro – pita kad će beba. Ponekad im poželim odgovoriti da sam neplodna i briznuti u plač, tako da im bude nelagodno i da idući put razmisle prije nego što postave takvo pitanje.”
“Želim da ljudi shvate kako meni nije potrebno ispuniti majčinsku ulogu da bih se osjećala potpuno, mislim da sam potpuna ovakva kakva jesam, odnosno nepotpuna i nesavršena kao i svi ostali. Djeca nas ne čine potpunima (kao ni ljubavni odnosi), možda samo zamagljuju činjenicu da smo neizbježno i kronično nepotpuni. U suprotnome bi ljudi koji imaju djecu bili generalno zadovoljniji i sretniji u životu od onih koji nemaju, no stvarnost je puno kompliciranija od toga”, kaže nam Tajana. Stigmatizacija žena koje odlučuju svoju obitelj sastaviti od nečega što nije dijete, i koje prkose takvim očekivanja je stvarna, i uistinu bi bilo dobro da se o ovakvim temama više priča i detabuizira ih, a u tome je prvi korak poslušati osobu koja, za razliku od većine, ne želi donijeti bebu na svijet i jedino što traži je to da je ne tretirate kao da s njom nešto nije u redu. Jer to nije tako. Stoga odbacite mistiku koja okružuje pitanje majčinstva. Progovarajte o svojim osjećajima. Slušajte što vam prijateljice govore. Rezultat? Udoban mjehurić u šarenoj sapunici zvanoj život, puniji saznanja i razumijevanja.
Ovaj članak objavljen je u tiskanom izdanju časopisa Grazia br. 259.
Foto: Unsplash
