Ljeto je sada službeno završilo. Bit će skoro tjedan dana. No, iz ljeta i dalje nosimo sjećanja, boje, okuse, mirise i sada guštamo u plodovima koji su sazrijevali krajem ljeta.
Osim smočnica koje se lagano pune s džemovima, pekmezima i marmeladama, ajvarom (ljutim i blagim), turšijom, pinđurom, ukiseljenim dragocjenostima, na tržnicama nas i dalje čekaju vijenci češnjaka, debele mesnate rajčice, a s povratkom s ljetovanja sigurno ste kupili bar litru, dvije domaćeg maslinovog ulja. Ako niste, ispravite tu pogrešku direktno kontaktirajuć’ neki od ekoloških uzgajivača i OPG imanja ili barem probajte slijediti trag mirisa domaćih proizvoda na tržnici.
Rajčica je iz raja, a paradajz iz paradisea
Rajčicu kod nas zovemo još paradajz i poma. Korijeni potječu iz latinskog jezika, riječ se sastoji od dva dijela: leksem “pomum” nazvan je plod voćnog stabla, a “aurum” preveden je kao “zlato”. Vjeruje se da je u Europi prvi koji je pripitomio ovu biljku počeo u Italiji. Otuda još jedna inačica podrijetla riječi “rajčica”. Doslovno u prijevodu s talijanskog, to znači “pomo” – okruglo voće ili jabuka, i “d’oro” – od zlata. Doslovno, u prijevodu zvuči baš prekrasno: “zlatna jabuka”. Oblik njihovih plodova je stvarno sličan, kao i sadržaj velikih količina organskih kiselina i vitamina C. Francuzi su ih nazivali sličnom riječju “plod ljubavi”.
Značenje riječi “paradajz” također je došlo iz inozemstva. U to se vrijeme zvala crveni patlidžan ili ljubavna jabuka. Prvi put je ovo južno voće u Sankt Peterburgu donio carici Katerini Velikoj ruski veleposlanik iz Italije. Rajčice su bile nagomilane u pletene košare. Veleposlanik je rekao da se ti plodovi nazivaju zlatnim jabukama. Vizualno su i izgledale tako: narančaste boje, osebujnog mirisa, debele kože i sočnog mesa. Postoji mnogo anegdote kroz povijest vezano uz ovo – voće, no jedna izjava je stvarno neupitna; “Otkriće rajčice je za povijest gastronomije ono što je francuska revolucija za povijest društvene svijesti”, riječi su pisca Luciana De Crescenza. I nije mogao biti više u pravu.
Ulje, uje, oil, olio…
Maslinovo ulje je možda najdragocjenije ulje u gastronomiji, kulinarstvu, kozmetici, liječenju… svugdje ga ima i svi ga žele. Njegova vrijednost oduvijek je bila velika. U starogrčkoj Ateni, na velikom događaju poznatom kao Panatenejske igre, pobjednici gimnastičkih, muzičkih i drugih natjecanja nagrađivani su s amforama napunjenima maslinovim uljem. Mnogi narodi smatrali su ga svetim uljem i simbolom snage i zdravlja. Hipokrat ga je prepisivao za više od 60 raznih bolesti, a kineski narod vjerovao je da ima sposobnost neutralizirati otrove. Zabilježeno je u povijesti da je maslinovo ulje bilo toliko cijenjeno da je služilo kao sredstvo plaćanja te je za brojne obitelji bilo glavi izvor prihoda. A bez njega ne može proći niti jedna vinska degustacija, ako ništa, na stolovima je poslužen domaći kruh izrezan na zalogaje i plitice s – domaćini uvijek vole istaknuti – ekstra djevičanskim maslinovim uljem.
Češnjak ne smrdi, on miriše
I posljednji od svetog trojstva gastronomije je njegovo visočanstvo – češnjak. Češnjak je omiljena i jedna od najstarijih ljekovitih biljaka u svijetu, uzgaja se već preko pet tisuća godina. Podrijetlom je iz centralne Azije, a proširio se i u druga područja svijeta. Bogat je nutrijentima, podiže imunitet i ima mnoge zdravstvene prednosti. Glavni sastojak bijelog luka je alicin koji ima antibakterijsko, antivirusno, antigljivično te antiparazitsko djelovanje. Češnjak koliko nekima smrdi, toliko je dobar za ljudski organizam. A neki kažu da je i afrodizijak. Češnjaku su Egipćani dodijelili važno mjesto u svojoj kulturi. Naime, smatrali su ga svetom biljkom te su ga davali robovima za snagu i otpornost. Koliko je važan govori i to da je pronađen i u grobnicama faraona. Stari Grci i Rimljani su češnjak (ili književno rečeno bijeli luk) jeli prije sportskih natjecanja, a vojnici su ga konzumirali prije nego bi krenuli u rat kako bi povećali izdržljivost, snagu i otpornost na bolesti. U Indiju i Kinu stigao je u šestom stoljeću gdje se proslavio svojim terapeutskim moćima.
Ako imate ove tri namirnice u smočnici možete napraviti nebrojeno mnogo varijanti jela s rižom, tjesteninom (spaghetti aglio olio!), krumpirom i slično, ili jednu uvijek efikasnu “grickalicu” za bilo koje doba dana; narezane kriške rajčice, na lađe, sitno sjeckani češnjak i tanko rezane ploške češnjaka istovremeno posute po kriškama rajčice i zalivene s malo maslinova ulja. Po želji malo posoliti i zdravi zalogaj za uz večernji film ili seriju je tu; bacite pogled na YT isječke, imamo nekoliko prijedloga* za filmsku večer. Ne zaboravite i koju šnitu domaćeg kruha, trebat će pokupiti ostatke ulja s komadićima češnjaka i dijela rajčice gdje su sjemenke.
https://youtu.be/CzpVmyzbYLg
*Za slučaj da vam ne promakne, predloženi filmovi su:
– Fried Green Tomatoes (Pohane zelene rajčice), 1991.
– Life Itself (Život sam), 2018.
– Chef (Glavni kuhar), 2014.
Fotografija: Unsplash
