Ako ste u potrazi za mirom i smještajem koji će vas podsjetiti na neka zaboravljena vremena, predlažemo ovo jedno divno, autohtono mjesto, koje smo otkrili sasvim slučajno, ali čini se sudbinski
“Najstariji pisani dokument o vlasništvu sam pronašao u Državnom arhivu s upisom u zemljišne knjige Austro-Ugarske iz 1872. godine, pretpostavljam da je od toga starija između trideset do pedeset godina, dakle oko dvjestotinjak.” započeo je priču o ovom šarmantom smještaju vlasnik Zera rust’ke Ivica Rudelić. Naslijedivši ovu kuću od “babe i dida” prije desetak godina, kuća ga je snašla u dosta derutnom stanju te ispočetka nije predvidio da će ta kamena kuća, iza koje se nalazi ljetna terasa, dimenzija 12 x 5 m tradicionalno za ličke kuće tog vremena, postati oaza mnogih prolaznika domaćih i stranih koji su u ovoj kući pronašli mir od užurbane svakodnevice.
No otkad ju je naslijedio, koketirao je s idejom da ju preuredi u turističke svrhe i na taj način svoja prethodna iskustva u marketinškom sektoru spoji sa svojom skrivenom strasti prema izradi namještaja. “Kompletno preuređenje sam napravio sam, prvenstveno misleći na interijer po čemu i je prepoznatljiva. U početku smo započeli izgradnju novog objekta, ali prijatelji koji su nam dolazili u posjet uglavnom su iskazali oduševljenje starom kućom i starinama u njoj, tek ugrubo obnovljenoj koju smo zapravo zamišljali kao nekakav mali etno muzej u sklopu imanja. Preseljenje iz Zagreba u Debelo Brdo nedaleko Gospića je znatno utjecalo na odluku o kompletnoj obnovi stare kuće, jer nam je ostalo puno više vremena za radove koji su potrajali oko osam godina do prijema prvih gostiju.” prenosi nam Ivica svoju zanimljivu i inspirativnu priču.
Oko kuće se uglavnom brine sam, danas pedesetogodišnjak, ali mu povremeno uskače i sin Niko, koliko može zbog obaveza na Fakultetu Elektronike i Računarstva, suradnica Tamara Lujić Ban koja je s njima od samog početka projekta te profesorica engleskog i španjolskog Sandra Sertić koja uskače oko prijevoda. Svi zajedno vode brigu o održavanju, marketingu te prijemu gostiju.
Naglasak na autohtonosti
“Kuća je izdvojena, sastoji se od glavne kuće, male štalice gdje su nekada boravili konji i objekta kolnice, sve iz 19. stoljeća. Ima kuhinju s dnevnim boravkom, spavaću sobu u prizemlju, sobu na tavanu zvanu kamarica, a u prostoru nekadašnje štalice je izdvojeni dnevni boravak s ognjištem, stolom, krevetom u potkrovlju punom artefakata, te kupaonicu u kojoj sam stavio i tradicionalni element poljskog wc.-a.” I to je ono što zasigurno najviše oduševljava, kao što je oduševilo njegove prijatelje, posjetitelje i nas – uspio je očuvati karakterističan interijer za ličke kuće pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća.
Kako kaže, većinu namještaja izradio je sam po originalnim predlošcima ili sjećanju iz djetinjstva, pri čemu je koristio prirodne materijale te ekološke boje i lakove. “Posebnost i osobno najdraži mi je kredenc koji ima ugradbeni hladnjak i perilicu.” pohvalio se Ivica. “Sav namještaj je izrađen ručno od dijela koji je bio miraz prababe i babe do uradaka mog oca i mene. Prilikom izvođenja vanjskih zemljanih radova čak smo pronašli i sportsku medalju iz 1896. godine, godina prvih modernih olimpijskih igara a osvojio ju je didov stric na maratonu!” kaže te dodaje da je cijela kuća zapravo jedna priča o životu tog vremena.
Zero waste uređenje
“Većinu nekih detalja kojima smo uredili kuće pronašao sam na tavanu gdje se sušilo meso i zapravo ih je dim konzervirao i sačuvao od propadanja, dobar dio su mi poklonili poznanici i prijatelji, a ponešto sam i kupovao po sajmovima antikviteta.” kaže Ivica navodeći nas na pomisao kako je kuća napravljena po zero waste principu koji bi trebao postati sve češći lajtmotiv pri uređenju. Osim što je žalosno da predmeti koji nisu izgubili svoju čar i funkcionalnosti budu odbačeni u ropotarnicu prošlosti, oni daju i jedan poseban, autohtan dojam koji je nemoguće postići s novokupljenim komadima.
No, smještaj je prilagođen i onima, koji su ipak naklonjeni i nekom malo više hedonističkom provođenju vremena. “Posebnost imanja je i ljetna terasa na prostoru nekadašnjeg kamenoloma s cjelodnevnom hladovinom i nekoliko stupnjeva nižom vanjskom temperaturom, jacuzijem, i noćnim pogledom na samo nama poznatim pogledom na ličko zvjezdano nebo”. Tko god je proveo noć u Lici, zna o čemu se radi. Tom pogledu na zvijezde zaista mogu parirati samo nenaseljeni otoci.
No ako se zaželite i istraživanja, kuća ima i super lokaciju, u radijusu svega pedesetak kilometara nalaze se čak tri nacionalna parka: Plitvička Jezera, Paklenica i Sjeverni Velebit. Uz to, možete istražiti i jedini pećinski park u Europi, park Grabovača, Memorijalni centar Nikola Tesla, more, Adrenalinski park Rizvan City… i niz skrivenih tajnih mikro lokacija na koje upućuju goste. Ali što Ivica izdvaja kao najveću posebnost? “Netaknutu prirodu i možda najvažnije bogatstvo u današnjem užurbanom svijetu – mir.”
Više informacija možete pronaći na njihovom Facebook profilu.
