Modna industrija zaslužna je za petinu svog zagađenja voda na Zemlji, a većina tog zagađenja događa se uslijed korištenja pesticida za uzgoj vlakana te kod bojadisanja tkanina štetnim kemikalijama. I iako se čini da će modnoj industriji trebati još mnogo godina da ih usvoje, alternativne za prirodne boje koje ne štete okolišu postoje
U Bangladešu koji je drugi najveći proizvođač odjeće, regulacije zagađenja koje proizvode tekstilne tvornice gotovo i ne postoje. CNN-ova Helen Regan je prije godinu dana objavila priču o štetnosti kemikalija koje se koriste u bojadisanju naslovljenu “Azijske rijeke postaju crne” s potresnim fotografijama rijeka Dhaleshwari i Buriganga u Bangladešu te rijeke Jian u Kini. Boje im se kreću od svijetle crvene preko duboke tamne do sasvim crne, a voda u područjima koja opskrbljuju više nije pitka. Tansy Hoskins još je 2014. u svojoj knjizi “Zašiveno do bola: Antikapitalistička knjiga mode” pisala o slučajevima respiratornih oboljenja pa čak i smrti u tvornicama u Kini, upravo zbog korištenja toksičnih kemikalija kod bojadisanja. Ipak, ništa se ne mijenja. Regulacije su i dalje mršave, Europa ne može mijenjati zakone u Aziji, a Inicijativi za obvezivanje na zelenu potrošnju Europske komisije pridružila se tek nekolicina tvrtki.
Prirodno bojadisanje je budućnost
Promjena se za sada događa na mikro razini. Prirodne boje za sada koristi manji broj brendova među kojima su britanska dizajnerica Stella McCartney ili brend poznat po pastelnim trenirkama Pangaia. U Hrvatskoj svoje proizvode ili dio njih prirodno bojadišu Marija Kulušić i Ivana Biočina, no postoji i nekoliko žena koje nisu toliko eksponirane, a prave su ekspertice za prirodno bojadisanje. One svoje vrijeme provode na livadama i u šumama, prikupljaju razno bilje i kore drveća od kojeg potom rade prirodna bojila ili kozmetičke proizvode. Odlučili smo vam ih redom predstaviti.
Andrea Anić Dokmanović
Andrea se prirodnim bojadisanjem intenzivnije počela baviti kad se iz grada preselila na selo, točnije u Moravice u Gorskom Kotaru. Ima 36 godina, diplomirana je inženjerka tekstilne tehnologije te ima vlastiti brend Andrea Anić Profound Apparel i studio u Rijeci. To joj je primarni posao dok se prirodnim bojadisanjem i eko printanjem pamučnih tkanina bavi nakon posla i vikendima. S njime se prvi put susrela na studiju, no puno je više naučila sama kroz čitanje knjiga i internetskih članaka. Zaljubila se u cijeli proces, a prva stvar koju je napravila kad se preselila u Moravice bilo je kaže, potapanje dviju pamučnih tkanina, jednu u kupelj s ciklom, a jednu u kupelj s koprivom. “S obzirom na to da sam počela raditi i svoje prirodne sapune te istraživati kakve sve boje sapuna mogu dobiti od biljaka, uz to sam krenula i istraživati kakve sve boje biljke daju u dodiru s pamukom. Kotač se pokrenuo i nisam mogla stati, ideje su samo počele navirati.”
I tako je ubrzo razvila prvu kolekciju prirodno bojadisanih proizvoda, počela ostvarivati razne suradnje, a recentno je i ušla u finale riječkog Startup inkubatora gdje sada dalje razvija svoju ideju. “Najzanimljivije je to što sam kroz bojadisanje dodatno utvrdila da u životu ne treba imati prevelika očekivanja ni od koga ni od čega, a isto tako da te nešto ili netko od koga se ne nadaš može jako lijepo i ugodno iznenaditi”, kaže Andrea. “Tako i biljke i ostali prirodni resursi daju različite rezultate, ako očekujemo od njih neke određene nerealne rezultate, onda nećemo biti zadovoljni. Kada bojadišem ili eko printam, nikada ne znam zapravo kakav će to priroda trag na tkanini ostaviti, i tu je ta čar, pustiš prirodi da ona djeluje, a rezultat prihvatiš takvim kakav jest. To je sve proces i učenje, tu nema kraja, nema nekog točnog načina, to je istraživanje i u tome je ljepota.” U prirodnom je bojadisanju moguće raditi samo s prirodnim tkaninama među kojima su pamuk, lan, vuna i svila te je nemoguće dobiti savršene oblike i savršene boje, ali zato je svaki komad na kraju unikatan. Andrea kaže da se zbog toga osjeća “kao glasnik prirode kroz kojeg ona djeluje, ja sam samo njezin šegrt, a ona je ta koja dizajnira.”
View this post on Instagram
Za dizajnere, vlasnike brendova i entuzijaste preporučuje čitanje knjiga i Instagram na kojem je i sama aktivna kroz profil @biljkamadozdravlja. “Preporučila bih i web stranicu Botanical Colors. Također na Facebooku postoji grupa Printing with Botanicals gdje ljudi stavljaju svoje rezultate i pišu koje su tehnike koristili, a ako netko ima kakvih pitanja, slobodno mi se može javiti na Instagramu. Osobno i pripremam svoje radionice na tu temu, a čak sam počela pisati i priručnik, nadam se da će jednom ugledati svjetlo dana.”
Silvia Kranjec Gajić
Silvia je tekstilna i modna dizajnerica iz Zagreba s adresom u Zaprešiću. Ima 32 godine, radi kao krojačica i dizajnerica u jednom hrvatskom obrtu za dizajn odjeće, ali je trenutačno na roditeljskom dopustu. S prirodnim bojadisanjem se upoznala kroz svoj diplomski rad za koji je istraživala prirodna bojila i eko print. Bilo je to 2018. godine, no kaže da danas, iako se kontinuirano bavi istraživanjem, i dalje ima puno toga za naučiti. “Krenulo je kao hobi uz pravi posao no sada već poprima neki drugi oblik jer je interes velik, ljudi žele svojim odabirom podržati naše napore za promjenom u modnoj industriji, za okretanje ekološkom načinu življenja”, kaže Silvia.
Ona se prirodnim bojadisanjem koristi kako bi oplemenila second hand odjeću ili tekstilne podloge na koje onda tiska eko otiske lišćem, a od njih onda izrađuje torbe, novčanike, šalove, jastučnice i odjeću. “Obje tehnike se mogu raditi i na papiru ili kartonu od kojih radim posjetnice, zahvalnice, etikete i pakiranje za proizvod, a od ostataka boje planiram raditi i tintu.” I danas je, kaže, fascinira koliko se toga može napraviti od samo jedne biljke i zato na svom Instagramu @one.with.naturee dijeli sva znanja koja je stekla kroz fotografski i video sadržaj.
View this post on Instagram
Za one koji žele znati više otkriva da bi u suradnji s drugim sudionicama ove priče uskoro mogla nastati i neka radionica, a do tada, poručuje, čitajte knjige. “Postoji puno knjiga na temu prirodnog bojadisanja, no sve su na engleskom jeziku. Izdvojila bih knjigu The modern natural dyer Kristine Vejar, te također Harvesting color Rebbece Burgess.
Vedrana Peček
Vedrana je, kao i njezine prethodnice, studirala na Tekstilno-tehnološkom fakultetu, inženjerka je tekstilnog dizajna, a trenutačno studira dizajn tekstila na diplomskom studiju. Ima 24 godine i živi u Zagrebu gdje i istražuje svijet prirodnog bojadisanja s kojim se prvi put susrela u okviru jednog kolegija na fakultetu. “Tamo smo bojadisali s već pripremljenim bojilima i cijeli proces je bio puno brži. Tek kada sam sama počela istraživati i ispitivati bojadisarska svojstva sam shvatila koje su sve mogućnosti rada s biljkama. Tu je krenulo pravo upoznavanje.” Ozbiljnije se time počela baviti u rujnu 2019. kad je napravila prvi test s poljskom metvicom, a do danas se ono što radi, uz konstantne upite i suradnje među kojima je bilo i izlaganje u Kranju na biennalu tekstilne umjetnosti, pretvara u pravi biznis.
“Meni je sve vezano uz prirodna bojila zanimljivo, ne smo bojadisanje”, kaže Vedrana. “Iz tog razloga sam morala naučiti kako raditi suhe pigmente i tinte. Nakon bojadisanja uvijek ostaje bojila i to su odlični načini kako taj višak sačuvati za slikanje i crtanje. Trenutno mi je slikanje s tintama glavna zanimacija i oduševljena sam rezultatima.”
View this post on Instagram
Ističe da je i kao i Andrea i Silvia naučila puno od Rebbece Desnos te na stranici Botanical Colors. “Još bih dodala Saber Fazer i Maiwa kao super izvore za bojadisarske potrepštine.” A mi bismo dodali Vedranin Instagram profil @vedranapond na kojem kao i njezine prethodnice dijeli zanimljiv i informativan sadržaj o prirodnim bojilima i bojadisanju.
