Sve je počelo s jednom rečenicom. Jednom rečenicom izgovorenom u kasnonoćnom eteru, koju u tom trenutku nitko nije registrirao kao opasnu, problematičnu ili upitnu. Da, bila je provokativna, ali toliko koliko su sve satire izgovorene u late night formatu.
Jimmy Kimmel Live! – canceled!
Gledala sam Jimmy Kimmel Live! i moram priznati da sam sama morala zaustaviti snimku kako bih ju nekoliko puta “premotala” i opet ju poslušala. Naime isprva, ali niti iz drugog ili trećeg slušanja nije mi “zapela” za uho kao nešto oko čega će se razviti tolika – drama. Ipak, cijela situacija ubrzo se pretvorila u potpunu nacionalnu dramu koja je protresla same temelje američke televizije, slobode govora i kulture. Povratak Jimmyja Kimmela na male ekrane nakon otkaza emisije, trajnog, finalno otkaza, izgleda da je sada, nakon zapravo ovih tjedan dana suspenzije – pobjeda dobrog nad zlim; kao povratak borbe, zvižduk pobjede u kulturalnom ratu koji se vodi na očigled svih.
U srcu cijele priče leži Kimmelov komentar o ubojstvu desničarskog konzervativnog aktivista Charlieja Kirka. Iako naizgled samo oštroumna kritika, njegove riječi su se brzo pretvorile u politički požar. Desničarski mediji i političari, na čelu s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom i predsjednikom FCC-a Brendanom Carrom, osudili su Kimmelovu izjavu kao “lažnu” i “neodgovornu”. Pritisak je bio toliko jak da je ABC, u vlasništvu Disneyja, donio nezapamćenu odluku: suspendirao je show na neodređeno vrijeme, zauvijek. Bio je to potez koji je odjeknuo poput groma ne samo diljem Amerike, već svijeta. Potez je potaknuo pitanje: u kojem trenutku satira prestaje biti satira i postaje povod za cenzuru?
Cancel kultura
Canceliranje tj. otkazivanje Jimmyja Kimmela je otvorilo Pandorinu kutiju. S jedne strane, Trumpovi pristaše su likovali, videći u tome pobjedu protiv “liberalnih medija”. S druge strane, nastao je masovni val negodovanja. Holivudski divovi, od Meryl Streep do Toma Hanksa, sindikati pisaca i glumaca, pa čak i neki republikanski političari, ujedinili su se u osudi poteza. Svi su smatrali da je to opasan presedan, korak prema državnoj kontroli medija. Hashtagovi poput #CancelDisney preplavili su društvene mreže, a cijela priča ubrzo je poprimila dimenzije političkog trilera s elementima “cancel kulture” na steroidima.
Igra moći i novca
Disneyjeva odluka nije bila samo politička, već i poslovna. Gubitak 5 milijardi dolara tržišne vrijednosti dionica i prijetnje bojkotom pretplatnika Disney+ i Hulu streaming servisa, brzo su promijenili ploču. Čini se da su “promišljeni razgovori” o kojima je Disney govorio zapravo bili prijelomna točka, jer se suočio s krizom koja je nadilazila političke simpatije. U konačnici, povratak showa bio je priznanje da je pritisak javnosti, slavnih osoba i financijski udarac bio jači od političkog uplitanja. To je pobjeda za slobodu govora, ali i podsjetnik na to da u korporativnoj Americi sve ima cijenu.
No, priča tu ne staje. Iako se Kimmel vratio, ne mogu ga gledati svi. Sinclair i Nexstar, moćne medijske korporacije koje posjeduju desetke ABC-jevih podružnica, odlučile su nastaviti prekidati emitiranje showa. To je još jedan sloj ove drame, koji pokazuje kako se medijski divovi mogu dogovarati kako bi se “kaznio” neposlušni igrač. Time se priča o slobodi govora seli na lokalnu razinu, gdje građani nemaju pristup popularnom showu zbog odluke korporativnog konglomerata.
Budućnost kasnonoćne televizije je više od zabave
Kimmelov povratak je više od pukog “vraćanja na televiziju”. To je simbolični trenutak koji nas tjera da razmislimo o budućnosti late night formata i same televizije. U eri hiperpolarizacije, politička satira i društveni komentar postali su ključni elementi. Mnogi, poput Jona Stewarta, Johna Olivera, Jimmyja Fallona, Stephena Colberta i Setha Meyersa, prepoznali su ovo kao “trenutak istine” i podržali svog kolegu. Jer, ako se može cenzurirati jedan, mogu se cenzurirati svi. Prisjetimo se, Colbertu je emisija u eteru do proljeća 2026.
Također, ova saga otvara pitanje o opstanku tradicionalnog televizijskog modela. Streaming platforme i YouTube kanali nude slobodu od korporativnih i političkih pritisaka. Možda je ova situacija samo još jedan znak da se budućnost televizije ne nalazi u rukama mrežnih televizija i njihovih podružnica, već u rukama kreatora sadržaja koji se obraćaju direktno svojoj publici, bez posrednika.
Dok Jimmy Kimmel ponovno ulazi u svoj studio, on nosi simbol borbe protiv cenzure, snage javnosti i stalno promjenjive prirode medija. Njegov povratak je dinamičan, intriganatan i moćan statement: moć je u rukama ljudi, a ne u rukama moćnika. I to je nešto što svakako vrijedi proslaviti i imati cijelo vrijeme na pameti.
Foto: Getty Images
