Kultura rada posljednjih godina prolazi kroz popriličnu transformaciju, ali neke stvari ostaju iste, posebno kad je riječ o toksičnim obrascima upravljanja kolektivom. Trend koji je promovirao poduzetništvo, ambiciju i hustle kulturu s vremenom se razvio u novi, slobodni smo zaključiti, jednako problematičan fenomen
Za razliku od autoritativnih i strogih menadžera, “Nonprofit Boss” koristi topao, neformalan ton, često se pozivajući na timski duh i obiteljsku atmosferu na radnom mjestu. Međutim, iza prividne bliskosti kriju se pritisci te prešutno očekivanje da zaposlenici rade prekovremeno, žrtvuju slobodno vrijeme ili se emocionalno vežu za posao do te mjere da im osobne granice postanu nejasne.
“Nonprofit Boss” lideri često koriste emocionalne taktike kako bi opravdali nemoguće zahtjeve. Tako, umjesto da izravno kažu zaposlenicima kako moraju doći na posao unatoč lošim uvjetima i slično, koriste jezik suosjećanja i kolektivne odgovornosti očekujući da se zaposlenici odazovu ne zato što moraju, već zato što bi ih, u suprotnome, mogla progoniti krivnja.
View this post on Instagram
Ovakav stil upravljanja kolektivom posebno je prisutan u neprofitnom sektoru, gdje su zaposlenici često vođeni osobnom strašću i željom za promjenama. To ih čini idealnom metom jer se očekuje da rade ne zbog plaće, već zbog višeg cilja. Upravo tu leži najveća opasnost jer kad se radna etika temelji na emocionalnoj manipulaciji, zaposlenici teže postavljaju granice.
No ovakav način vođenja ne odnosi se isključivo na neprofitne organizacije jer se slični obrasci mogu pronaći i u korporativnom svijetu, posebno u tvrtkama koje promoviraju opuštenu radnu kulturu, ali iza kulisa imaju visoka i često nerealna očekivanja od svojih zaposlenika.
View this post on Instagram
Isto tako, jedan od glavnih problema “Nonprofit Boss” stila upravljanja jest brisanje granica između privatnog i poslovnog života. Kad se radna sredina prezentira kao “obitelj”, zaposlenici se osjećaju obveznima ostati duže, preuzeti dodatne zadatke ili raditi i kada im to nije ugodno. Naprotiv tome, zdravo radno okruženje ne bi trebalo ovisiti o emocionalnim manipulacijama jer kvalitetni menadžeri mogu biti podržavajući i suosjećajni, ali bez zamagljivanja profesionalnih odnosa.
U svijetu rada u kojem se sve više teži neformalnim i fleksibilnim strukturama, koje zaposlenicima katkad idu u korist, pravi izazov zapravo se krije u pronalaženju ravnoteže između prijateljskog pristupa i profesionalizma. Dobar vođa može biti empatičan i poticajan, ali uz jasno definirane granice i realna očekivanja jer kvalitetno vodstvo ne zahtijeva igranje na emocije, već jasno komuniciranje očekivanja, poštivanje prava zaposlenika i stvaranje radnog okruženja u kojem nitko ne osjeća krivnju zbog toga što postavlja granice.
Foto: Instagram/@vikyrader
