Brza moda i dalje je najdominantnija u modnoj industriji, a odjeću kupujemo za jednu sezonu nakon koje se često uništi pa je umjesto krpanja jednostavno bacimo. Isplativije je kupiti novi jeftini komad, a to gdje će komad koji smo bacili završiti najčešće nije dio procesa razmišljanja prosječnog potrošača. Kako to možemo promijeniti pitali smo vlasnicu Instituta održive mode i autoricu knjige Proizvedeno u Hrvatskoj, Ivanu Bočinu, i Nelu Kliček, vlasnicu brenda Neha Neha koja popravlja, boji i prenamjenjuje vintage komade
Od dvadesetih pa gotovo sve do devedesetih, najnormalnija stvar na kioscima bili su magazini s krojevima. Kod kuće se šivalo sve što se moglo, a toj su se vještini podučavala i (tada još uvijek najčešće ženska) djeca. U školi se učilo kako zašiti gumb, napraviti zakrpu pa i kako voditi troškove kućanstva. Domaćinstvo je kao predmet u našim školama ukinuto početkom bremenitih devedesetih godina. Kroz to smo desetljeće odlaske u butike u Trst zamijenili s odlascima u Graz i njegove shopping centre pune trgovina brendova brze mode. Još desetak godina kasnije te su trgovine stigle i u Hrvatsku i brza moda postala je dostupna i onima koji su nisu mogli priuštiti put u Graz.
I postalo je tako sasvim normalno da nam je nova odjeća dostupna na tjednoj bazi za jako mali novac. “Brza moda je toliko dostupna i jeftina da je lakše kupiti novi odjevni predmet, nego li ga popraviti. Uz to, ti isti predmeti su loše izrađeni, od nekvalitetnih materijala te im nerijetko nema spasa već nakon par godina, a ponekad i nakon par pranja. Prosječni predmet brze mode se u ormaru potrošača zadržava oko tri godine, te potrošač godišnje baci između 13 i 30 kilograma tekstila i odjeće”, rekla nam je Ivana Biočina, vlasnica Instituta održive mode i autorica tri knjige o održivoj modi i modnoj industriji u Hrvatskoj.
View this post on Instagram
A što će nam onda uopće domaćinstvo i učenje osnova šivanja u školama kad se komadi koje kupujemo u high street trgovinama nakon nekoliko sezona više ni ne mogu popraviti. “Da bi nešto izdržalo kroz život, ipak u početku mora biti zamišljeno i napravljeno s idejom dugovječnosti”, kaže Biočina. “Čini mi se da je srž naše udaljavanje – od svega. Više ne znamo otkud dolazi hrana, kako se izrađuju predmeti, kako nastaje energija koju koristimo. Danas smo samo i jedino – potrošači, i jedino znamo trošiti. Trebali bismo napraviti više koraka unatrag, to jest naprijed – te se povezati sa životom oko i u sebi.”
Dizajnerica i stilistica Nela Kliček vlasnica je brenda Neha Neha čiji se čitavi asortiman bazira na komadima koji su nekoć pripadali nekome, a sada čekaju nove vlasnike. Kliček ih prenamjenjuje i oslikava, a klijentima nudi i opciju da donesu komad iz vlastitog ormara koji će onda ona preraditi, oslikati i pretvoriti u sasvim novi komad. “U početku je to bilo tipično studentsko eksperimentiranje s već dostupnim i jeftinim materijalima, a to je najčešće bila mamina i bakina odjeća koje su one godinama čuvale na tavanu i velikodušno mi poklonile”, priča nam Kliček koja koristi kvalitetne komade koji traju. “To su najčešće bili traper komadi koji su se kupovali u Trstu, a kvaliteta trapera iz 80-ih je daleko neusporediva s današnjim pa sam se specijalizirala za vintage traper upravo zbog kvalitete materijala i izrade. Takvi vintage komadi samo po sebi imaju veliku vrijednost, a ja im dizajnerskim rješenjem samo dodajem na vrijednosti.”
View this post on Instagram
Mišljenja je da podržavanjem manjih brendova i dizajnera, ulaganjem u skuplje, ali kvalitetnije komade te kupovanjem second hand odjeće možemo napraviti veliku promjenu u modi. Ivana Biočina pak smatra da treba sasvim presložiti prioritete. “Ako život promatramo kroz potrošnju, te sebe i život gradimo kroz predmete, možemo mi vikati na sve strane o podizanju svijesti, ali to će se kao jeka samo odbijati i učas nestati. Potreban je određeni potencijal, ako on postoji, sigurna sam da svatko krene na svoj put propitivanja i želje da nekako pridonese. Sigurno nisi očekivala ovakav odgovor, ali što sam starija, više sam usmjerena prema srži pa ću u tom ključu reći – odvesti dijete u šumu, a ne u trgovinu – tu se nalazi najveća mogućnost promjene.” I sasvim je u pravu, organski pamuk niti second hand komadi koje naručujemo s Vestiaire Collectiva ne mogu nas spasiti ako još uvijek prekomjerno proizvodimo i prekomjerno kupujemo.
