Krajem prošle godine varaždinski HNK na scenu je postavio modernu operu Pjesma iz buke: Životi i smrti Isabelle Eberhardt u režiji Livije Pandur o kojoj se ne prestaje pričati.
Riječ je o multimedijalnoj komornoj operi za mezzosopran solo, komorni zbor, flautu, klarinet, električnu gitaru, klavir, kontrabas i elektroniku, poznate američke skladateljice Missy Mazzoli. Opera nastala 2012. praizvedena je u veljači te godine u New Yorku, kao narudžba Beth Morrison Projects (BMP), jednog od vodećih kreatora i producenata novih opera i glazbenog kazališta, čija je misija snažna predanost vođenju „industrije“ u budućnost, njegovanju nove generacije talenata i pričanju priča našeg vremena. Opera je nakon praizvedbe dobila sjajne recenzije. Missy Mazzoli smatraju jednom od najinventivnijih suvremenih skladateljica. Bila je nominirana za nagradu Grammy u kategoriji Najbolje klasične glazbe, a dobila je i narudžbu od Metropolitan Opere iz New Yorka. Libretisti, Royce Vavrek i sama skladateljica, Missy Mazzoli, nadahnuće su pronašli u životu i zapisima Isabelle Eberhardt, poznate švicarske pustolovke, istražiteljice i književnice te u nizu nadrealnih vinjeta publici predstavili ključne momente njezina života: od smrti članova obitelji, preko putovanja u sjevernoafričku pustinju, do ekstatičnoga vjerskog obraćenja, i na kraju do tragična utapanja u bujičnoj poplavi u dobi od 27 godina.
Ova „pjesma iz ljutnje, ogorčenja, srdžbe, jarosti, meteža…“ daje glas povijesti jedne od prvih istinski modernih žena, kao što to i podnaslov kaže: „životi i smrti Isabelle Eberhardt. Uspoređuju je s Arthurom Rimbaudom ili sa ženskim Lawrenceom od Arabije. S prvim dijeli isti buntovnički karakter, adolescentski prezir prema konvencijama, ljubav prema apsolutnoj slobodi i sklonost ekscesima svih vrsta, što izražava u tekstovima koji podsjećaju na pjesnikove. S Lawrenceom od Arabije zajedničko joj je žeđanje za apsolutom, sklonost iskušavanju granica vlastite fizičke otpornosti koja graniči s mazohizmom, neodoljiva privlačnost prema Orijentu i ljubav prema pustinji.
Isabelle Eberhardt umrla je 1904. u Alžiru, u dobi od 27 godina. Utopila se u ruševinama svoje kuće koju je odnijela silovita bujica nagle poplave. Prethodnih sedam godina proputovala je tu zemlju uzduž i poprijeko, napuštajući je samo radi kratkih boravaka u Tunisu, Ženevi, Parizu, Marseilleu ili na Sardiniji. Putovala je odjevena, ne prerušena, u mušku arapsku odjeću pod identitetom mladog beduina, često u teškim uvjetima, spavala na tlu i dijelila hranu s lokalnim stanovništvom. Omiljeno društvo bili su joj pastiri, nomadi, vojnici, prostitutke, legionari. Njezin romantični život inspirirao je ovu operu, dva filma, tri predstave, strip i tri romansirane biografije. Objavljene su još i četiri više faktualne biografije.
libreto: Royce Vavrek i Missy Mazzoli
režija: Livija Pandur
dirigent: Matija Fortuna
scenograf: Paolo Tišljarić
kostimograf: Leo Kulaš
dizajn svjetla: Vesna Kolarec
video: Ivan Lušičić Liik
asistent kostimografa: Mladen Grof Jerneić Erdödy
Isabelle: Kora Pavelić
zbor: Vinka Siladi, Hana Ilčić, Dorian Stipčić, Darija Gazdek, Ivo Majer
orkestar: David Vuković, Lucija Stilinović, Hrvoje Šenjug,Vinko Vujec, Lovre Lučić
Foto: press HNK Varaždin
