Za projekt “Pasica kasica” možda ste već čuli, a ako niste, vrijeme je da to promijenimo. Ova mala, ali važna (i drukčija) akcija kroz svoje je djelovanje potaknula na brojna udomljavanja te pomaganja psima na različite načine, a ono po čemu se razlikuje jest iznimno kreativan pristup tom problemu
Prije svega pozitivan pristup te suradnja s brojnim kreativcima način je kroz koji “Pasica kasica” promovira i potiče udomljavanje pasa, a samim time potiče ljude da budu bolji, senzibilniji i osvješteniji. Pogotovo kad govorimo o važnom problemu – osjetljivosti na druga živa bića. Iza hvalevrijednog projekta stoji jedna mlada dama koja je prije koju godinu, s puno entuzijazma i dobre volje, odlučila stvari činiti drukčije. Okupila je hrvatske dizajnere i ilustratore zahvaljujući kojima su nastale suradnje kojima je cilj pomoći “manje sretnim šapicama”. Njezino ime je Ana Mikin, a ovo je priča o “Pasici kasici”, po meni jednom od ljepših kreativnih projekata na hrvatskoj sceni.
“Kroz sve što radimo želimo zapravo reći da uvijek postoji način kako možemo pomoći. Baš svatko od nas može učiniti nešto, koliko god to malo bilo, jer katkad je i najmanje za njih najviše“
Za početak, Ana, reci mi kako i iz kojih pobuda je pokrenuta “Pasica kasica”.
Za sve je “kriv“ jedan pas kojeg smo Jelena (op.a. Anina mama) i ja spasile iz nemogućih uvjeta i kojeg smo godinama bezuspješno pokušavale udomiti. Pokušavale smo na sve moguće načine, ali jednostavno nije bilo sreće. Zvao se Vuki. Tada sam shvatila da ne mogu pomoći svakom Vukiju, ali da sigurno mogu učiniti nešto više od onoga što sam do tada činila. Sve što znam, sve što radim, sve ljude koje poznajem… možda sve to mogu nekako povezati i usmjeriti prema ideji da napravim nešto dobro za napuštene životinje. Ispalo je da mogu.
Kako se uopće, onako generalno, prezentiraju priče o spašavanju i pomoći životinjama?
News feed na Facebooku sastojao mi se uglavnom samo od fotografija tužnih pasa, u nehumanim uvjetima, na lancima, u boksevima, iza rešetki… Da, to se događa i o tome se treba i mora pričati. Ali ja sam željela pričati o životu koji zaslužuju, pružiti im, makar ilustrativno, ideju novog, boljeg života. Željela sam prikazati lijepu i sretnu budućnost koja ih čeka. Možda sam mislila da ću je tako prizvati ili jednostavno nekog inspirirati da im je pruži. Također, dobar je osjećaj nečim pozitivnim malo “razbiti” sve te negativne vijesti koje nas svakodnevno zatrpavaju.
Kakav je tvoj osjećaj po pitanju reakcija ljudi na ovakav tip akcije?
Ljudima je sve to jako slatko, ali mali broj ljudi na kraju doista sudjeluje u konkretnoj akciji. Zato je važno isticati razne načine na koje svatko od nas može pomoći sukladno svojim mogućnostima i aktivirati ljude da se uključe, jednom kunom, jednom vrećom hrane, jednim privremenim smještajem, jednom šetnjom… Ništa nije premalo! U dvije godine osmislili smo i pokrenuli niz različitih kampanja, tako da za sve koji žele nekako pomoći, a ne znaju točno kako, uvijek imamo spremno nekoliko kreativnih prijedloga.
Okupila si fotografe, ilustratore i dizajnere, a suradnje djeluju u nekoliko različitih smjerova. Kako se razvijao projekt?
Sporo, ali sigurno. Krenuli smo s okupljanjem ilustratora i organizirali prva fotografiranja pasa u azilima. Svaki ilustrator dobio je “svog“ psa, s ciljem da mu pruži ilustrirani, sretan život, ali i da kroz svoj jedinstven, kreativan izričaj prikaže njegov karakter i posebnost kako bi ga budući vlasnik lakše prepoznao. Ta ideja razvila se u seriju prekrasnih ilustracija, a s vremenom i u novu kampanju kojoj su u fokusu ilustracije o ljudima i psima koje ne pričaju priču jednog psa, nego se osvrću na posebnu povezanost čovjeka i psa. Znaš kako često kažu, ne znaš dok nemaš psa? Upravo taj osjećaj kako je to (divno) imati psa pokušavamo prenijeti ovim ilustracijama i, nadamo se, potaknuti nekoga da udomi jednu njušku.
Po novome, uokvirene originalne ilustracije o psima i ljudima, s potpisom ilustratorica Klasje Habjan, Hane Tintor, Barbare Bjeliš, Maše Barišić, Maje Paškaš, Ive Hrvatin i Ivane Štrukelj, sada mogu visjeti i na vašem zidu zahvaljujući fantastičnom Cerovski Print Boutiqueu. Također, u suradnji s domaćim brendovima DasPas, Pawsome i – Love, Ana. izradili smo nekoliko modnih dodataka koje svaki pas mora imati – torbice za nagradice i marame. Dodatno smo ove godine, u suradnji s Ateljeom na br. 1 pokrenuli i pop-up radionicu izrade Superzdjelica, keramičkih personaliziranih zdjelica za pse. Nova radionica najavljena je za listopad, kada ćete ponovno moći razveseliti svog ljubimca (ili maminog, susjedovog, frendovog…) novom zdjelicom s vašim potpisom. Vaši ljubimci tako će dobiti zdjelicu kakvu nitko nema, a vi ćete istovremeno pomoći hrpi drugih, manje sretnih šapica koje nemaju svoj dom te se usput upoznati s keramikom i kreativno zabaviti. Za radionicu nije potrebno prethodno iskustvo, a ni godine nisu važne – samo veliko srce i dobra volja! Kupovinom torbica, marama i uokvirenih ilustracija te sudjelovanjem na pop-up radionici u punom iznosu pomažete napuštenim psima iz odabranog azila.
Pasica kasica se tijekom godine pojavljuje na raznim lokacijama gdje u sklopu humanitarnih akcija prikuplja donacije namijenjene nizu udruga i volontera. Trenutno ju možete pronaći od ponedjeljka do subote u Daspas / Tri Frtalja (Tomašićeva 5). Ovdje svakodnevno (kada se ponovno otvori obzirom na trenutnu situaciju) u Pasicu kasicu možete ubaciti malo ljubavi i pažnje u obliku novčanih donacija i hrane za štence i odrasle pse, dok se ostale veće akcije prikupljanja potrepština organiziraju nekoliko puta godišnje.
Puno je ljudi na različite načine uključeno u projekt, kao što si spomenula u prethodnom odgovoru, ali niti tu lista ne staje.
Kroz naše aktivnosti pomažemo (koliko možemo) udrugama Indigo i Hrabre njuške iz Zagreba, Azilu Prijatelji iz Čakovca, udruzi Pobjede iz Osijeka, centru Key i mačko-inicijativi Mic Mic. Ostvarili smo kreativne suradnje s brojnim ilustratorima: Imelda Ramović, Klasja Habjan, Hana Tintor, Maša Barišić, Marko Dješka i Jelena Petrović, Dominik Vuković, Tena Letica, Ivana Rubelj, Ana Kovačić, Nikolina Steković, Dea Jagić, Luka Maji Predragović, Ivana Štrukelj, Lea Kralj Jager, Eva Topić, Maja Paskaš i Iva Hrvatin, Lara Žigić, Sanja Stojković, Sanjin Smajlović… Fotografi koji dok fotografiraju moraju znati bacati i loptice su: Sanjin Kaštelan i Petar Santini. Ime je smislio Robin Antolović, sve vezano za vizualni identitet Roko Bahat i Matej Goreta, “desna šapa“ “Pasice“ je Jelena Mikin, a to koliko Iva Capak iz DasPasa može prikupiti potrepština, nitko ne može. Tu su i moji prijatelji koji u svojim ormarima skladište prostirke za pse, uplaćuju donacije bez pitanja, skupljaju loptice po teniskim terenima i prvi kupuju sve što “Pasica“ napravi. Ili pak glazbenici poput Zdenke Kovačiček, koja često donira dio prihoda od prodaje ulaznica za koncert… Bez svih njih, “Pasica kasica“ jednostavno ne bi postojala.
Na što si najviše ponosna? Postoji li nešto što bi posebno izdvojila – anegdotu, suradnju, susret…
Kad je o “Pasici kasici“ riječ, svaka suradnja je ujedno i susret, a svaki susret jedna lijepa priča puna divnih ljudi s plemenitim ciljem. Lijepo je povezati se s toliko različitih ljudi, koji s tobom dijele ljubav prema životinjama i ideju da usmjere nešto svoje u nešto dobro za napuštene životinje.
U odnosu na početak projekta, mijenja li se polako svijest? Što se zapravo pomaknulo u pozitivnom smjeru otkad djeluje “Pasica kasica”?
Nikad prije hodajući gradom nisam viđala toliko mješanaca nogu uz nogu sa svojim vlasnikom. Tako da se svijest pojednica sigurno mijenja, ljudi su informiraniji i senzibiliziraniji, više osjećaju kolektivnu odgovornost. Sukladno tome mijenjaju se i zakoni, a pitanje je samo koliko se brzo i učinkovito provode. Dugogodišnja lobiranja rezultiraju donošenjem boljih zakona i propisivanjem boljih uputa za postupanje, ali kakva je njihova provedba u stvarnosti? Naravno, i dalje postoje još bolji zakoni kojima treba težiti, ali mislim da je za početak upravo učinkovitije provođenje već donesenih zakona gorući problem. Često se pitam zašto se ne ugledamo na neke pozitivne primjere iz inozemstva, vrlo su logični, dobro funkcioniraju i jednostavni su u primjeni – možda “tamo“ jednog dana i stignemo, ali taj cijeli proces je dugotrajan i nema preskakanja stepenica.
Kako će izgledati daljnji smjer djelovanja “Pasice kasice”?
Nastavljamo kampanju ilustracija, izrade torbica i marama, a sljedeće na što se kreativno bacamo su privjesnice za ogrlice. Planiramo novu pop-up radionicu izrade Superzdjelica i fotokampanju u suradnji s Anom Mihalić. Također, ideja nam je u bližoj budućnosti na jednom web-mjestu omogućiti direktnu donaciju odabranom azilu kupovinom određenog proizvoda. Kasnije bismo voljeli okupiti sve naše ilustracije i u nekom tiskanom izdanju. A do tada, vidimo se na webu.
“Uvijek možete pomoći i tako da posjetite azil, prošećete psa, podružite se s njim, bacite mu koju lopticu i uljepšate mu dan. I tko zna, možda će i on pomoći vama (i stvoriti u vašem životu prostor za prvog ili još jednog četveronožnog prijatelja)“
Sve o projektu i kako im možete pomoći pronađite ovdje, dok u galeriji možete vidjeti dio predmeta čijom kupovinom možete pomoći Pasici kasici, te slike s njihove vesele radionice!
OVAJ INTERVJU OBJAVLJEN JE U TISKANOM IZDANJU ČASOPISA GRAZIA BROJ 241.
