Ne tako davno, premijera filma ili nove sezone serije bila je poseban trenutak; scene viđene po prvi put na velikom platnu ili u uvodnim minutama epizode nosile su određenu težinu i efekt iznenađenja. Danas, u eri paparazzo fotografija na društvenim mrežama i neprekidne proizvodnje sadržaja, taj je osjećaj gotovo nestao. “Prvi pogled” najčešće dolazi putem feeda, pa makar i mutne fotografije sa seta, otkrivaju se ključne lokacije, kostimi i ostali elementi radnje puno prije službenog prikazivanja.
Najnoviji primjer je snimanje nastavka filma Vrag nosi Pradu, gdje su paparazzi fotografije Anne Hathaway i Meryl Streep u kostimima obišle internet brže nego što je studio uspio objaviti službeni teaser. Slično je bilo i sa serijom And Just Like That, nastavkom kultnog Seksa i grada. Snimanje po ulicama New Yorka gotovo je u realnom vremenu pretvarano u digitalni modni dnevnik Carrie Bradshaw; od svake cipele do svake torbice, sve je bilo viđeno mjesecima prije nego što je serija krenula.
View this post on Instagram
Na prvu, paparazzo fotografije sa seta djeluju uzbudljivo jer obožavateljima pružaju mogućnost da izbliza svjedoče stvaranju nečega. No, upravo tu leži paradoks: dok zadovoljavaju znatiželju, oduzimaju ono vrjednije, a to je svježina trenutka i mogućnost da nas priča iznenadi tek kad je na ekranu. Kostimi koji bi unutar radnje izazvali snažnu reakciju svedeni su na još jedan “outfit of the day” koji smo već komentirali na društvenim mrežama, a lokacije koje bi trebale otkriti atmosferu filma ili serije pretvaraju se u turističke točke prije nego što ih itko vidi u predviđenom kontekstu.
Zapravo, riječ je o fenomenu koji proizlazi iz dvostrukog pritiska; publika i mediji traže stalne “ekskluzive”, a sama produkcija, iako često naglašava važnost sprječavanja spoilera, svjesna je da ovakva pažnja gradi interes i stvara viralne trenutke. Ipak, ostaje pitanje: je li to doista pravi način gradnje hypea? Kad publika već unaprijed zna kako izgledaju ključne scene ili dugoočekivane modne kombinacije, postoji opasnost da premijera izgubi emocionalni vrhunac. A film ili serija, koliko god bili vizualno raskošni, bez tog vrhunca gube dio magije zbog koje uopće odlazimo u kino ili uključujemo streaming.
View this post on Instagram
Danas smo navikli konzumirati priče u fragmentima; kroz fotografije i nasumične kadrove koji kruže mrežama. Ti vizuali, izvučeni iz konteksta, gube “ono nešto” i pretvaraju se u tek još jedan komadić sadržaja koji brzo sklizne niz feed. Slično se događa i u glazbi, gdje se na TikToku često preslušava samo nekoliko sekundi pjesama koje postanu viralne. Nakon stotog ponavljanja, taj nam isječak dosadi, a da cijelu pjesmu možda nikada niti ne poslušamo, pa nestane i želja za punim doživljajem, kako pjesme tako i izvođača.
Stoga, ono što je nekad bio pažljivo čuvani trenutak sada je unaprijed “pročitana” scena, lišena iznenađenja i emotivne note. U tom ubrzanom ciklusu hypea i zasićenja, publika često stiže do premijere već pomalo umorna od sadržaja koji zapravo još nije pogledala. Zato danas pravu vrijednost filma ili serije možda čine upravo oni rijetki trenuci koji uspiju izbjeći pogled kamere sa seta i digitalnu distribuciju prije vremena, trenuci koji nas zateknu nespremne, vrate osjećaj iščekivanja.
A što učiniti? U osnovi – apsolutno ništa, osim svjesno preskočiti sadržaj koji nam prerano otkriva detalje filma ili serije koje željno iščekujemo!
Foto: Instagram, Profimedia
