Nadahnuti finalom “Shark Tank” reality showa u kojem smo čak 10 sezona zaredom mogli pratiti zanimljive ideje i prezentacije mladih kreativaca, odlučili smo pronaći poduzetnike iz Hrvatske s jednako neobičnim i inspirativnim poslovima, koji su i sami dokaz da se kreativnost i trud, i kod nas, itekako isplate
Naime, “Shark Tank” je američka TV emisija koja se prikazivala na televiziji ABC te koja je, osim brojnih uzbudljivih sezona, osvojila i nagradu Emmy. Koncept emisije zamišljen je na doista zanimljiv i neobičan način: mladi kreativci prezentiraju svoje ideje investitorima (“sharksima“) i uvjeravaju ih da ulože svoj novac upravo u njihov projekt, odnosno startup. Osim što je ovaj TV show koristan za sve buduće ekonomiste, vjerujemo da je mnoge nadahnuo na to da se i sami okušaju u poduzetničkim vodama. Stoga smo, ponukani pričama američkih mladih kreativaca, istražili zanimljive poduzetničke priče iz naše države te smo tako otkrili mlade žene koje žive svoj poduzetnički san punim plućima i jako im dobro ide. U razgovoru s nekolicinom mladih ljudi, saznali smo brojne informacije o ključu uspjeha unutar poduzetničkog svijeta u Hrvatskoj, o tome treba li se voditi za kreativnošću i vlastitim snovima i koliko je zapravo ograničavajuća sfera poduzetništva i birokracije.
Darija Kovačević i Krešimir Petrić, LYKKE
Uz ime “Lykke“ veže se umjetnički naziv poznate švedske pjevačice Lykke Li, ali i pojam koji na danskom označava sreću te jedan potpuno opušten koncept života. Ipak, hrvatski Lykke osnovala je mlada poduzetnica Darija Kovačević s partnerom Krešimirom Petrićem i tu je riječ o nakitu.
“Dugo smo istraživali i razmišljali o smjeru u kojem želimo ići jer smo željeli raditi ono što volimo. Kad smo napokon uspjeli povezati ono što volimo s onime u čemu imamo iskustva, rodila se ideja o Lykke nakitu“, otkrila nam je Darija. Lykke nakit poseban je po tome što ga se može personalizirati i pokloniti nekome s posvetom, a uza sve to sadrži i specifičan miris. S Darijom smo porazgovarali i o poduzetničkim izazovima te o problemima s kojima se poduzetnici u Hrvatskoj susreću prilikom pokretanja posla.
“Prilikom pokretanja brenda, jedan od glavnih izazova bilo je vrijeme. Imali smo viziju, ali radi birokracije koja zahtijeva dosta vremena i papirologije, razvoj se odvijao malo sporije. Dugo smo vremena proveli proučavajući zakone, recimo zakone o eteričnim uljima i o plemenitim kovinama u kojima su navedene brojne regulative koje morate ispoštovati prije plasmana proizvoda na tržište. Biti poduzetnik u Hrvatskoj nije teško, ali biti uspješan poduzetnik je već malo teže. Morate svakodnevno biti u toku sa svime, pratiti nove zakone, boriti se s nedostatkom vremena. Također, ako želite postaviti kvalitetne temelje brenda, morate redovito ulagati u daljnji razvoj. Hrvatsko poduzetništvo uvelike spotiču mnogobrojni nameti i davanja koji su među najvećima u EU-u. Ipak, u svome poslu najviše volim – slobodu. Možda ovo zvuči paradoksalno s obzirom na to da se radi o privatnom projektu, gdje imate svega samo ne slobodnog vremena, no ljudi, kad stvore nešto svoje od nule, vežu se na neki način uz to te žive taj projekt i slobodni su u donošenju vlastitih odluka po pitanju daljnjeg razvoja, kreiranja te plasmana svojih proizvoda i usluga. I najbitnije, vole to što rade. Zadovoljni klijenti naše su najveće zadovoljstvo i motiv za daljnji rad.“
Marija Jelačić, MACARONS BY MARIJA
Macaronsi su izvorno francuska slastica koja se proslavila primamljivim i šarenim izgledom te raznim okusima kojima nitko ne može odoljeti. U Hrvatskoj su u vrlo kratkom razdoblju postali veliki hit, osobito razvojem društvenih mreža jer su izrazito fotogenični. Mlada poduzetnica iz Ivanić-Grada, Marija Jelačić, prepoznala je priliku za svoje mjesto na tržištu i u Zagrebu otvorila simpatičnu slastičarnicu imena “Macarons by Marija“. No, obzirom na to da je prije nekoliko godina, kad je Marija pokretala svoju poduzetničku priču, bilo uistinu neobično odabrati baviti se isključivo izradom te slastice, željeli smo saznati kako se odlučila upravo za taj business.
“Mislim da je ključno bilo to što u Zagrebu nisam pronašla idealan macaron, okusom, izgledom, veličinom i teksturom. Kao proizvod činio mi se jako zanimljiv i primijetila sam da je idealan za svaku priliku. Kako kod nas još tada nije bilo razvijenog ovakvog koncepta slastičarnice posvećene isključivo izradi macaronsa, uvidjela sam priliku da se ljudima omogući nešto novo i drukčije. Dodatna zanimljivost je ta što svaki macaron može biti personaliziran, što ljudi doista jako vole“, otkrila nam je Marija. U razgovoru s ovom mladom poduzetnicom naišli smo na vrlo zanimljivu činjenicu, a to je njezina tvrdnja da se prilikom pokretanja vlastitog posla nije susrela niti s jednim problemom. Marija nam je otkrila i da je biti poduzetnik općenito jako zanimljivo: “Svaki dan predstavlja novi izazov. Još uvijek pripadam skupini mikropoduzetnika, pa nemam toliko doticaja s raznim institucijama i organizacijama da bih mogla izvući kvalitetan zaključak o tome što se treba poboljšati i kako. Ipak, kao konkretnu prepreku smatram to da mogu istaknuti pronalazak kvalitetne radne snage, s čime mi je bilo najteže nositi se i s čime se na hrvatskom tržištu danas susreću mnogi poslodavci.“
Dora Toljan, THINK INK
Simpatična Dora pokrenula je brend Think Ink, koji je na hrvatskoj sceni postao prava mala senzacija u odabiru čestitki i tako u ovom digitalnom dobu oživio pisanu riječ bez koje nikako ne možemo. Osim što je osvježila činjenicu da su vizualni elementi i riječi povezani neraskidivom vezom, također je iznijela i svoj stav o poduzetničkoj klimi u Hrvatskoj.
“Primijetila sam da se u kontekstu pokretanja vlastitog posla često spominje opsežna administracija, papirologija i slični problemi. Slažem se da bi ona mogla biti jednostavnija iako mi se čini da se i na tom polju događaju određeni pomaci. U mnogočemu to ovisi i o vrsti posla, odnosno djelatnosti u koju ulazite. Osobno, kod samog osnivanja tvrtke nisam imala nekih problematičnih situacija, čini mi se da se više nepotrebnih i nelogičnih momenata događa kad krene sâmo poslovanje. Ideja je jedna, a sama egzekucija sasvim druga priča. Pronalazak kvalitetnih dobavljača, logistika, računovodstvo… Na samom početku ušli smo u suradnju s poznatim drogerijskim lancem BIPA, a u međuvremenu su se naši proizvodi našli u ponudi TISAKmedia i Emmezeta prodavaonica. To su ozbiljne tvrtke koje zahtijevaju jednako ozbiljan pristup te zadovoljavanje brojnih uvjeta koji su preduvjet dugoročne uspješne suradnje. Uspostavljanje tih procesa bio je izazovan i intenzivan posao, ali zadovoljstvo na koncu nije izostalo. Moram napomenuti da iza cijele priče ne stojim samo ja nego i malen, ali uspješan tim suradnika koji su taj proces učinili lakšim“, istaknula je Dora. Zaključuje i kako poduzetnik nije lako biti nigdje, a Hrvatska svakako tu nije iznimka. “Imamo sjajne, sposobne i kreativne ljude, dobrih ideja ne nedostaje, ali kao da sve nekako zapinje. Vjerujem da nisam jedina kad kažem da najveću prepreku vidim u previsokim poreznim opterećenjima i davanjima koja bitno utječu na potencijal rasta i razvoja poslovanja svake tvrtke. Od samog starta ste suočeni s brojnim nametima, PDV je jedan od najviših u Europi, davanja na plaće su takva da svako novo zapošljavanje za malog poduzetnika predstavlja rizik, a porez na dobit, unatoč korekcijama unazad koju godinu, i dalje je visok. Sve skupa nikako ne pridonosi stvaranju pozitivne poduzetničke klime, naprotiv, ima demotivirajući efekt. Da su pozitivne promjene itekako moguće, dokazuju brojne zemlje unutar EU-a koje su po tom pitanju imale slične startne pozicije kao i Hrvatska, ali su primjenom konkretnih odgovarajućih mjera stvorile pozitivno poduzetničko okruženje i u svega nekoliko godina ostvarile pomake o kojima mi još uvijek samo pričamo, planiramo i sanjarimo.“
Maja Cvetković i Viktorija Šebalj, DAWG SWAG
Super duo, Maja i Viktorija, kriju se iza zanimljivog imena Dawg Swag, tvrtke koja se bavi proizvodnjom i prodajom odjeće i modnih dodataka za pse. Ono na što su posebno ponosne jest to što se cjelokupni proces poslovanja, od ideje do realizacije, odvija isključivo na prostoru Hrvatske.
“S obzirom na nedostatak ponude lijepe i kvalitetne odjeće za pse, a istovremenu potrebu za takvim proizvodom, odlučile smo se na pokretanje brenda za pse Dawg Swag. Ono što nas razlikuje od ostalih brendova i proizvoda na tržištu jest korištenje kvalitetnih materijala i posvećenost detaljima, kao i mogućnost nadgledanja svakog koraka proizvodnje, jer se sve radi lokalno“, ispričala nam je Maja.
Ipak, prilikom pokretanja vlastitog brenda, ove dvije prijateljice i poduzetnice susrele su se i s raznim poteškoćama od kojih im je najveću zapreku, očekivano za hrvatsko tržište, stvarala birokracija. Maja nam je otkrila kako je entuzijazam zbog početka novog poglavlja u njihovim životima ubrzo sustigla i povremena frustracija zbog poteškoća oko pokretanja poslovanja. “Zbog birokratskih zavrzlama, kao prvi hrvatski brend za pse, nismo se mogle ukalupiti u postojeće kategorije. Najteži je bio početak s obzirom na to da smo jedna i druga kao magistre novinarstva tada bile bez ikakvog doticaja s proizvodnjom, ekonomijom i financijama. Imale smo sreću da smo bile okružene ljudima koji su nam pomagali svojim savjetima i podrškom kako bismo što prije i uspješnije ušle u svijet poduzetništva. Bilo je tu svakakvih birokratskih prepreka u ostvarivanju rasta i razvoja, ali smo sve njih uspješno ostavile iza sebe.“
Poduzetničku klimu u Hrvatskoj ocjenjuju kao izazovnu. “Svakodnevno smo svjedoci brojnim nelogičnostima u donošenju zakona i provedbi istih, ali nas ljubav prema našem poslu i optimizam guraju prema naprijed. Kao i svaki poduzetnik, voljele bismo da su davanja državi manja ili da se radi na rasterećenju poduzetnika kako bismo lakše mogli raditi na širenju poslovanja. Usprkos svemu tome, volimo naš posao najviše na svijetu i ne bismo ga mijenjale ni za što!“, zaključila je Maja.
Vanesa Tipura, TIE ME
Brend TIE ME već šest godina, od same pojave na internetskim prostranstvima, zaokuplja pozornost. Dokaz da ponekad ideja ne mora biti revolucionarna, nego je dovoljno primijetiti nedostatak kvalitetne ponude na tržištu. Vanesa Tipura je mlada ambiciozna žena koja nam je otkrila kako je ideja za pokretanje TIE ME brenda došla sasvim spontano, nakon jednog izlaska gdje se održavala večer “James Bond” tematike, koji ju je inspirirao da potraži elegantnu leptir-mašnu za sebe. Kad potraga nije rezultirala očekivanim rezultatom, Vanesa i prijateljice odlučile su naučiti kako se izrađuje leptir-mašna i krenule s izradom.
“Cijeli projekt pokrenula sam s još dvije kolegice, no do danas sam ostala sama kao vlasnica brenda. U izradi ne stajemo na konvencionalnim tkaninama nego posežemo za svime što nam izgleda zanimljivo i drukčije. Tako se TIE ME mašne rade od kože, čipke, tila ili perja. Velika posebnost jest i digitalni print tkanina, što nam omogućava da svoje ideje prenesemo na tkaninu, čime dobivamo autentičan i unikatan proizvod. Unikatnost ostvarujemo i personalizacijom proizvoda u vidu uveza željenog teksta na proizvod“, objasnila je Vanesa.
U samom početku pokretanja brenda, Vanesa naglašava kako su jako puno vremena proveli u poreznoj upravi i ostalim gradskim uredima. “Proces prikupljanja svih potrebnih informacija trajao je jako dugo. Najteže nam je bilo odvažiti se na otvaranje svog obrta i zaposliti same sebe. Djeluje vrlo jednostavno i primamljivo, ali kad nemaš nikakvo formalno iskustvo rada za nekoga, moraš puno toga naučiti u kratkom roku. Sve sam odlučuješ, sam se motiviraš, tražiš odgovore. Ali nakon što početni period prilagodbe prođe, postaneš puno sigurniji u sebe i stvari postanu jednostavnije.“
Vanesin stav oko stanja na hrvatskom tržištu je jasan i ambiciozan: “Osobno sam se doista pronašla u vođenju vlastitog posla. Ipak, poduzetništvo nije za svakoga. Velik broj ljudi voli odraditi posao “od 8 do 16” i dalje ne razmišljati o tome. Kao poduzetnik najčešće si dostupan 24 sata dnevno i postavljaš si posao kao prioritet. No, unatoč svemu, smatram da je situacija dosta bolja nego prije. Osobno sam u startu dobila poticaje za samozapošljavanje bez kojih ne bih imala potreban kapital za pokretanje vlastitog posla. Izvrsno bi bilo kad bi se malim poduzetnicima dopustilo da malo narastu, testiraju svoju ideju i zaplivaju na tržištu. Često se dogodi da se zbog prevelikih troškova male tvrtke vrlo brzo gase jer je obavezno plaćati visoke fiksne troškove bez obzira na tijek poslovanja. Ipak, vjerujem u pozitivnu budućnost i mogućnost poslovanja na međunarodnom tržištu.“
Andrijana Majstorović, TVORNICA SNOVA
Kad ne znamo što bismo poklonili najdražim prijateljicama i bliskim članovima obitelji u trenutku rođenja djeteta ili posebnog prvog rođendana, jedan od prijedloga koji će svakoga oboriti s nogu jesu personalizirane slikovnice iz radionice Andrijane Majstorović.
Andrijana nam je ispričala kako ju je zaljubljenost u dječje knjige i slikovnice odvela u avanturu pisanja personaliziranih priča za najmlađe, a podrška partnera natjerala ju je da od strasti prema pisanju napravi pravo kreativno carstvo za najmlađe. Ipak, kako to uglavnom biva, i Andrijana se, kao i mnogi drugi poduzetnici, susrela s nekolicinom administrativnih i birokratskih prepreka. “U mom slučaju, pravi administrativni problemi nastupili su kod pokušaja otvaranja njemačkog tržišta. Mislim da sam se 2014. godine počela baviti birokratsko-pravnom problematikom e-commerce prodaje u drugu državu (tzv. prodaja na daljinu). Na neka pitanja još uvijek nisam dobila odgovor. Tri nam je godine trebalo da osmislimo tehnologiju za proizvodnju personalizirane knjige. Godinama sam tražila odgovor na pitanje kako pravilno fakturirati račune Nijemcima prema nedorečenom zakonu o prodaji na daljinu.
Prva ponuda dostavnih službi za isporuku jedne knjige do Njemačke bila je 100 €. Osobno, budući da se mi u Tvornici snova bavimo e-commercom, najviše sam se susretala s problemima te vrste. Zakoni su često nedorečeni, teško je doći do prave informacije. Najgore je kada poduzetnike, uz svu težinu posla kojim se bavite, pritisnu još i ti kompleksni pravni i administrativni utezi. Zbog svega toga, Hrvatska nikako nije dobro mjesto ako ste u potrazi za investicijom.“ Unatoč svemu tome, Andrijana ima optimističan stav “Moje mišljenje je da se stanje u poduzetništvu u Hrvatskoj može popraviti i da se može učiniti puno toga. No, kad bih se počela baviti time da unaprijedim položaj poduzetnika u Hrvatskoj, ne bi mi ostalo vremena da budem poduzetnik u toj istoj Hrvatskoj. To je osnovni problem – nitko se nema vremena time baviti. Tako se često dogodi da oni najbolji jednostavno – odu. To je tužna stvarnost. No, nadam se da ćemo mi popraviti statistiku. Za sada nemamo u planu “bijeg“ – tu smo, postavljeni doma, lokalno, iako svakako planiramo djelovati globalno.“
Luka Vlahović, Dorja Horvatić i Marina Andrijašević, BILJKOBORCI
Biljkoborci su zapravo tim veselih huškača na vrtlarenje koji čine Luka, Dorja i Marina. Kažu da su se kroz suradnju na nekim drugim projektima jednostavno predobro kliknuli da ne bi pokušali još nešto skupa raditi – i tako su se dogodili Biljkoborci. Marina je još iz perioda rada s grupom Lisnati Odred dizajnirala i izrađivala male setove za sadnju, pa su na neki način već imali obrise svog prvog proizvoda – Čašice Zemlje, koji u sebi sadrži sve potrebne korake za prvo vrtlarenje i pritom je zgodno upakiran u šarene boje i skrivene porukice na ambalažama.
Strukom i obrazovanjem nemaju puno veze s vrtlarenjem, “pa nam vjerojatno zato toliko puno (blesavih) vrtlarskih ideja pada na pamet”, kažu. “Nemamo ni striktni okvir pravila što se smije, a što ne smije unutar tog polja interesa – pa si možemo dopustiti niz zabavnih eksperimenata i pogrešaka, od kojih onda gradimo put za dalje.”
Iako ne vole biti od onih koji kukaju, kažu da je o stanju malih poduzetnika u Hrvatskoj i uz najbolju volju teško pričati u drukčijem tonu. “Iako smo bili spremni na borbu kad smo kretali u sve ovo, realnost nas je porazila odmah u prvoj rundi i ispali smo totalni amateri u svojim optimističnim pretpostavkama. Moramo priznati da smo nakon četiri mjeseca
čekanja potvrde ispravnosti deklaracije za Čašicu dosegli do tada sasvim nepoznate razine očaja. Od prvog dana kad uđete u sustav, svi se prema vama ponašaju kao da ste u najmanju ruku došli krasti, varati i – najgore od svega – stvarati im nekakav nepotreban, dodatan posao koji ih, eto, užasno živcira. OK, državo, baš ti hvala na tom konstantnom grču u želucu. U borbi za informacije koje su nam bile nužne za poslovanje morali smo se služiti svim postojećim taktikama nadmudrivanja – a sve to da bismo radili po propisima, kako smo jedino i htjeli.
A nigdje nikoga u cijeloj zemlji da nam napismeno potvrdi koji su to propisi koji se odnose na naš, lokalnoj birokraciji izuzetno egzotičan proizvod (“Što je to?”, “Je li to hrana?”, “Je li to poljoprivredni proizvod?”). Sve je trajalo dugo, predugo. Dovedeš se u situaciju da ti cijela ušteđevina ode na davanja dok ti ideš od referenta do referenta, pa kad prođe – prođe. Nemaš utjecaja na ništa u procesu, ništa nije transparentno, putanja rješavanja stvari nije jasna, jednu informaciju dobivaš od jednog referenta, a od drugog potpuno drukčiju. I to tako ide. S tim se valjda računa u startu. Ni nama nije jasno odakle nam sva ta volja na ustrajanju, ali nas ovo što radimo toliko veseli da ćemo, ako treba, za to i “poginuti” na nekom birokratskom polju, pred šalterom, s dozvolama i papirima u ruci. Smrznemo se pri pomisli što nas čeka iduće godine kad uspijemo zapakirati čašicu u potpuno biorazgradive materijale, već vidimo cijeli niz mogućih problema kad to dođe do naših administratorskih “klasičara”…” kažu razočarano a osjećaj bivanja poduzetni(k/c)om u Hrvatskoj usporedili su s time “kao kad ti mama nakon prvog pijanstva drži čelo dok doma povraćaš i govori: ”A jesam ti rekla”, a ti znaš, o, znaš da te iz prikrajka još čeka i kazna čim pomisliš da si došao k sebi i da je najgore prošlo.”
No, zato imaju vrlo jasnu, relevantnu i poruku za kraj koju mi apsolutno potpisujemo: “Ne vidimo zašto poduzetnici i država ne bi u startu krenuli kao partneri – ako smo već prisiljeni biti dijelom istog sustava, bilo bi lijepo kad bismo i igrali u istim dresovima. Ako griješimo, dajte nam priliku i pokažite nam što očekujete. Nemojte nas “gušiti” zahtjevima prije nego što smo uopće poslali svoj prvi službeni mail. Dajte nam da uzmemo zraka, pomozite da se postavimo na noge, dajte nam jasne odgovore kad ih tražimo, pronađite način za izaći ususret kad mogućnost postoji. Omogućite nam minimalne uvjete za rast – samo nam nemojte odmagati u tome, molimo vas.”
Kate Bošković, SLATKOPEDIJA
U moru internetskih kanala koji plasiraju gotovo isti sadržaj, osobito kada je o gastronomskim delicijama riječ, jedan portal specijalizirao se isključivo za slastice i izdigao se na površinu. Trenutačno svi pričaju o Slatkopediji, pa smo iskoristili priliku i kontaktirali osnivačicu Kate Bošković, koja nam je ispričala sve o ovom uistinu slatkom projektu.
“Kad sam shvatila da na našem tržištu ne postoji novinarski portal specijaliziran samo za slastice i slastičarstvo i nakon što sam malo istražila tržište i razgovarala sa stručnjacima iz raznih područja, zaključila sam da takav jedan portal treba hrvatskoj publici. Naš portal dokazuje da je slastičarstvo puno više od recepata – mi donosimo vijesti, najavljujemo događanja, slavimo uspjehe, otkrivamo probleme, dijelimo savjete, istražujemo zanimljive priče o hrvatskim i svjetskim slasticama. Mi smo glas naših slastičara, sladoledara, čokolatijera, znanstvenika koji se bave slasticama i sl.“, zaključila je Kate.
Kate je naglasila da se u trenutku pokretanja posla susrela s dva velika izazova: usklađivanje nekoliko poslova koje je tada radila, kao i stvoriti prepoznatljivost na tržištu i istaknuti se u masi. Kate je vrlo pozitivnog stava i javno ističe kako voli ohrabriti sve koji žele stvoriti svoj vlastiti posao. “Svima bih poručila da, bez obzira na količinu administracije i birokracije koja se javlja na početku, ne odustaju od svoje ideje ako je smatraju stvarno vrijednom jer osjećaj ispunjenosti kad vidite da ste stvorili nešto što ljudi doista vole i što im znači ne može se mjeriti ni sa čime. Biti poduzetnik u Hrvatskoj je vrlo izazovno. Prepreka je puno i nije uvijek lako niti naplatiti svoj rad i trud niti osigurati plaću za sebe i svoj tim. Vjerujem da bi se moglo uvesti još poticaja, osobito za mlade poduzetnike, rasteretiti poduzetnike brojnih davanja, ulagati u njihov posao jer oni su ti koji otvaraju nova radna mjesta i na neki način osiguravaju da više mladih ostane u Hrvatskoj. No, unatoč brojnim izazovima, svatko tko ima dobru ideju, tko je spreman na puno rada i praktički nepostojanje godišnjeg odmora u onom pravom smislu, svatko tko vjeruje u sebe i svoj projekt, trebao bi pokušati progurati svoj projekt. Neuspjeh je u tom slučaju najgori scenarij, ali i to je bolje nego nikad ne pokušati ostvariti svoje snove, zar ne?“, dodaje Kate.
STARTUP AKADEMIJA
Kako bismo saznali više o poduzetničkoj klimi u našoj zemlji, te o tome koje su klasični izazovi i prepreke s kojima se poduzetnici u Hrvatskoj susreću prilikom pokretanja vlastitog posla, razgovarali smo s Franom Šesnićem, direktorom Zagrebačkog inovacijskog centra (ZICER-a). Frane nam je otkrio da su nam prije svega, za snažno gospodarstvo potrebni i snažni mali poduzetnici, a inovacije integrirane u njihove proizvode imperativ su uspjeha. A kada je potencijalni poduzetnik upoznat s pravima i obvezama koje nosi svaki pravni subjekt lakše donosi odluku što i kako dalje. “Zato uvijek svima preporučam našu Startup akademiju u zagrebačkom ZICER Plavom uredu, četverodnevnu edukaciju kroz koju se stječe uvid u bitna poduzetnička područja.” kaže nam Frane Šesnić. Ova edukacija je u potpunosti besplatna za korisnike. Nakon što se usvoje krucijalna znanja, ona se nadograđuju novim, uže specijaliziranim temama poput marketinga ili pak onima o mogućnosti apliciranja za sredstva EU fondova. “Bitno je uvijek sagledati širu sliku, odmaknuti se od onoga što mi kao pojedinac vidimo, istražiti tržište i ponuditi što je potrebno na način na koji naša ciljna skupina i očekuje. Tako je lakše postići željeni cilj.” dodao je Frane te nastavlja “Pri pokretanju vlastitog posla od velike je važnosti i financijska podrška. Iznos Potpore za samozapošljavanje HZZ-a od 55.000 kn je stimulativna, a i Grad Zagreb nudi svoje upravo aktualne mjere poput Potpore za samozapošljavanje za proizvodne djelatnosti, Potpore inovatorima itd. “