I baš kao što nas duhovita ilustracija ili pisana misao uspijevaju nasmijati, tako nas i radovi Zadranke Ane Kolege lansiraju u opuštenu ljetnu atmosferu. Također, s puno humora.
Duhoviti i koloristični, njezini su radovi pravi boost raspoloženja. Osim slikarstvom, Ana se bavi još s mnoštvo stvari čime definitivno pripada multitalentiranoj skupini umjetnika. “Slikarica sam koja je rođena u Zadru, ali stalno balansiram između Zadra i Zagreba. Uvijek slikam više slika istovremeno, bavim se s nekolikorazličitih stvari, čitam nekoliko knjiga u isto vrijeme. Jedino imam jednog muža i jedno dijete”, s humorom mi objašnjava Ana te nastavlja “za sve drugo sam shvatila da volim istraživati na raznim poljima i da mi je promjena nužno potrebna. Pa tako dok mogu koristim priliku da se iz jednog grada vraćam u drugi, a od jedne priče odmorim se s nekom drugom pričom”.
Ana je prvo završila Tekstilno-tehnološki fakultet u Zagrebu koji je upisala nakon što iz nije iz prvog pokušaja upala na zagrebačku Akademiju likovnih umjetnosti, što je bilo najbliže i najsrodnije u tom trenutku. “Bilo je zanimljivo studirati dizajn, naučila sam puno o slobodi izražavanja, imala super profesore i stekla neke divne prijatelje koji su i dan-danas važan dio mog života. Ipak znala sam da dizajn nije moj put i toliko sam snažno osjećala potrebu u tom trenutku da se izražavam kroz slikarstvo, da učim o tome, da to nije bilo pitanje izbora ili odluke. Činilo se nemoguće ne pokušati ponovo. Tako sam nakon dvije odslušane godine na TTF-u, pokušala, upisala i završila paralelno dizajn i nakon toga se potpuno posvetila Akademiji.”
Do sada je imala petnaestak samostalnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu te je sudjelovala i na brojnim prestižnim skupnim izložbama i kolonijama, kod nas i vani. Vodila je brojne likovne radionice za djecu i odrasle te je članica vokalno instrumentalne skupine Ezerki i 7/8 u Zagrebu te Teatra Verdi u Zadru. Dakle, osim slikarstvom, Ana se bavi i ilustracijom, pisanjem, glazbom, kazalištem… Pitam ju o inspiraciji te odakle kreće potreba za kreativnim izražavanjem u svim tim smjerovima.
“Kao što sam već spomenula, vrlo mi je teško biti samo na jednom mjestu ili se baviti isključivo s jednom stvari. Dok se bavim nečim u tom se trenutku posvetim tome u potpunosti. I nakon toga dolazi potreba za odmakom. Glazba je uvijek bila dio mog života, a kroz godine i vrijeme, dala sam sebi priliku da se razvijam i učim na drugim poljima interesa. Sve se to kroz vrijeme počinje u jednom trenutku povezivati. Divno je to vidjeti i divno je kad shvatite na koji način su kretanje ili glazba u vama povezani sa slikarstvom i obrnuto, kakve se slike dešavaju unutar nas kroz glazbu pokret …
To vam daje jedan neizmjeran osjećaj slobode. Slikarstvo je osim toga vrlo usamljena aktivnost, meditativna, kad čovjek slika – ulazi u neki prostor u sebi koji je uvijek pomalo neistražen. I za to mu je potrebna tišina – mislim na tišinu od drugih ljudi, socijalnih aktivnosti… A sve ovo drugo čime se bavim, to je ona druga strana mene, moja potreba za ljudima, komunikacijom, razmjenom ideja, suradnjom.
Voljela bih još napomenuti da u svemu što radim ima puno samodiscipline. Inspiracija dolazi nepozvana i iznenada, ali ja kontinuirano radim, kroz jednu stalnu predanost, u danima kad je nema, ja i dalje nastavljam stvarati na bilo koji način. Gledam, promišljam, prelistavam stare radove. Evo i sada u vrijeme ove pandemije, stvaram i razmišljam o svim projektima s maksimalnom snagom i energijom, kao da je sve u najboljem redu. Štoviše, imam i više vremena za stvaranje.”
A kako bi nekome objasnila svoje radove, nekome tko ih prvi puta vidi, Ana mi odgovara.
“Najradije kažem “pogledaj moju stranicu, da ne objašnjavam”. Pričam priče kroz slike, priče koje su me dirnule, slikam zaustavljene trenutke koji pričaju sve ono prije i poslije što se dogodilo, trenutke iz kojih možemo stvoriti cijeli mali svemir, nekad tužan, nekad smiješan, nekad jednostavno takav kakav je. A što se samog stila tiče, uvijek sam pokušala stvarati iz tog jednog “dječjeg”mjesta u sebi , promatrati možda bolje rečeno svijet oko sebe tim očima. A onda mi se čini da još nešto moram i dopisati na sve to, “da još malo sve objasnim”pa slika s tekstom dobije uvijek neku drugu dimenziju, nekad tekst čak vizualnu situaciju promjeni u potpuno drugačiju.”
Na čemu trenutno radi, kaže mi: “Trenutno radim na jednom projektu u kojem sve pokušavam spojiti u jednu cjelinu (slikanje glazbu i pokret), imam ideju oku novog ciklusa na kojem sam tek počela raditi, a vezana je uz proučavanje bajki i onoga što nam one nameću, tako neke malo drugačije teme, i možda malo drugačiji stil izražavanja. Još sam u istraživačkoj fazi pa ćemo vidjeti.”
Uvijek me zanima gdje kreativci najviše vole stvarati, mjesto ili vrijeme kada se osjećaju najugodnije za stvaranje. “Možda je bolje pitanje kada – najviše volim raditi rano ujutro. Ranoranilac sam tako da mi je mozak još svjež i odmoran. Jedan dio stana organiziran je kao atelje, ali evo maštam o kući na dva kata gdje bi jedan kat bio samo radni prostor sa ogromnim prozorima i svijetlom gdje bih mogla odmah sa skuhanom kavom krenuti već u pet ujutro, pustiti glazbu i ne brinuti hoću li koga probuditi (smijeh). Do tada uživam u svom malom ateljeu u stanu.”
Evo gdje možete pronaći Anine radove.
“Osim niza galerija s kojima surađujem ljeti, od Rovinja do Dubrovnika i par njih u Zagrebu, možete mi se uvijek direktno obratiti telefonski, mailom ili bilo kojim drugim sredstvom komunikacije doći do mog ateljea, pogledati bez obaveze što radim. Volim direktan kontakt s ljudima, to me ispunjava i inspirira i vidim jedan drugi pogled na svoje slike.”
Više o Ani potražite putem njezine web stranice anakolega.com
