Nema sumnje, živimo u vrlo stresno vrijeme. Svijet se još nije oporavio od pandemije COVID-19, a ljudi već prosvjeduju zbog svojih temeljnih prava i sloboda dok nam sa svih strana svijeta dolaze uznemirujuće snimke.

Za to vrijeme, znanstvenici neumorno rade na antistres terapijama, a upravo su stigli još bliže otkriću kako duboko disanje pomaže otklanjanju stresa. Skupina znanstvenika s medicinskog fakulteta Sveučilišta Stanford otkrila je specifične neurone koji povezuju disanje i stanje duha, a smješteni su duboko u mozgu, u centru za kontrolu disanja tijela. Ti neuroni imaju raznovrstan posao jer postoji toliko mnogo vrsta disanja; uključujući redovito, uzbuđeno, zatim disanje dok spavamo, dok se smijemo, plačemo ili zijevamo.

Znanstvenici su odlučili utvrditi koji su to specifični neuroni iz centra za kontrolu disanja koji utječu na pojedine vrste disanja. To su učinili brisanjem nekih od tih neurona kod miševa pri čemu su shvatili da će tako presjeći vezu između uzbuđenja i tipa disanja. Miševi su postali vrlo opušteni jer njihovi mozgovi više nisu imali razloga brže disati. Kako su zapisali u sklopu znastvenog eseja na Standfordu: “Daljnja analiza pokazala je da iako su ovi miševi još uvijek pokazivali punu paletu dišnih sorti od uzdaha do njuha, relativni udjeli tih sorti su se promijenili. Bilo je manje brzih “aktivnih” i bržih “njuškanja” daha, a sporiji udisaji bili su povezani s opuštenošću.”

Ovo je znanstvenike navelo na trag da određena skupina neurona utječe na brzinu disanja uslijed povećane budnosti odnosno uzbuđenosti. Stoga će u budućnosti znanstvenici fizički moći manipulirati time da poboljšaju emocionalna stanja ljudi koji pate od anksioznosti.

U čemu je na kraju tajna – kako nam sporije disanje zapravo pomaže da se smirimo?

Istražitelji su pretpostavili da su, umjesto da reguliraju disanje, ovi neuroni zapravo “špijunirali disanje” i prijavili svoj “nalaz” drugoj strukturi mozga. Ova struktura pod latinskim imenom locus coeruleus, šalje projekcije na gotovo svaki dio mozga i potiče uzbuđenje; budi nas iz sna, održava budnost i, ako je pretjerana, izaziva anksioznost i nevolju. Poznato je da neuroni u locus coeruleusu pokazuju ritmičko ponašanje čije je vrijeme povezano s vremenom disanja. Drugim riječima, ovi neuroni igraju veliku ulogu u učincima disanja na sve ostalo, uključujući uzbuđenje i emocije. Time se sporije disanje izjednačava sa smirenijim osjećajima.

 

 

Foto: Unsplash