Svaki Hrvat u prosjeku baci oko 75 kg hrane godišnje, od čega je velik dio zbog isteka roka i prevelike količine pripremljene hrane. Popričali smo s Ivom Finderle i Matejom Zvirotić Andrijanić, autoricama priručnika koji nas podučava kako pametno, štedljivo i odgovorno iskoristiti namirnice i smanjiti ove porazne statistike
Kad sam saznala da postoji OzHarvest, australska inicijativa prikupljanja kvalitetnog viška hrane od više od 3.500 prehrambenih tvrtki diljem zemlje, čime se spašava više od 180 tona hrane koja bi se inače bacila te dostavlja u više od 1300 dobrotvornih organizacija, pomislila sam: “Ajme, da barem nešto slično postoji kod nas.” Prisjetila sam se i svog hladnjaka koji nikako da organiziram i smanjim otpad. Odlučivši biti malo odgovornija, pokušala sam saznati otkud krenuti s održivim načinom kupnje, kuhanja i spremanja hrane. I vrlo se čudno, ali sretno poklopilo to da su Iva Finderle i Mateja Zvirotić Andrijanić možda dva dana ranije objavile priručnik “Jedem pametno, kuham odgovorno”, koji rješava baš svaku moju nedoumicu i koji pomaže pojedincu promijeniti navike i smanjiti otpad povezan s hranom.
Ideja za priručnik je, kako kažu, nastala sasvim spontano nakon što je Iva održala zanimljiv webinar “Pametno jedi, prirodu štedi” za vrijeme proljetnog lockdowna. Mateja nam kaže da je tada shvatila kako su obje zainteresirane za vrlo aktualne teme današnjice: smanjenje otpada koji nastaje od hrane i održivi način života. Svi postulati priručnika dio su zero-waste koncepta, i iako svi savjeti djeluju logično i jednostavno, zbog naših ukorijenjenih navika potrebno je malo prakse.
“Kod mene taj proces nije bio brz i zapravo još uvijek traje”, pojašnjava nam Mateja. “Nekako je sve krenulo od mojeg promišljanja o okolišu i o procesima recikliranja i razdvajanja otpada. Tu sam shvatila koliko zapravo otpada proizvodim.” Pomoglo joj je to što je u cijeli proces ušla postupno, stvarajući male, sitne promjene koje su je spontano dovele nekoliko koraka bliže održivom načinu života. “Vodimo li se onom “od ponedjeljka ćemo sve drugačije” i odlučimo li se na totalni preokret svog životnog stila, lako je moguće da će nam sve skupa postati preveliki zalogaj i da ćemo prebrzo odustati. Zato, moj je savjet da započnete s nekoliko manjih promjena kroz dulji period vremena. Kreni od onoga što ti je najlakše primijeniti. Koristan psihološki trik je jednu lošu odmah zamijeniti jednom dobrom navikom. Ako zezneš jednom, potapšaj se po ramenu i reci: “Nema veze, sutra imam novu priliku.” Primjerice, umjesto da svaki put kada dođete u dućan kupite jednokratnu plastičnu vrećicu u kojoj nosite sve namirnice, sjetite se u torbi ili u autu uvijek imati barem 2-3 platnene vrećice. To će vas s vremenom potaknuti da možda i ono voće i povrće prije vaganja ne stavljate više u male jednokratne vrećice, nego u nekoliko mrežastih platnenih (ili ponovno iskoristiti plastične koje imate) i u njih staviti kupljene kelj, jabuke i mandarine. To su već dvije male, ali značajne promjene.”
Sav taj trud se isplati jer je svaka promjena važna za okoliš. Iva nam objašnjava da veći utjecaj ima ako svaka osoba napravi malu promjenu nego ako samo jedna postane zero-waste u potpunosti. “Ako mi kupimo hranu ili je pripremimo i na kraju je bacimo, nismo samo potrošili novac i vrijeme, potrošili smo i sve resurse koji su bili potrebni kako bi ta hrana došla do našeg stola: od zemlje i vode pa sve do goriva za transport i ambalaže u kojoj je hrana pakirana. A kad sve na kraju zbrojimo, pomogli smo prirodi koja nas okružuje, ali smo olakšali život i nama samima jer ćemo si planiranjem skratiti vrijeme provedeno za štednjakom i sigurno ćemo imati pravilniju prehranu.” A kako izgleda jedan tjedan odgovorne i održive organizacije kupovine, pripreme jela i konzerviranja hrane? Iva odmah upozorava na to da se navike moraju usvajati postupno. “Nisu ni one nastale preko noći, zar ne? Moje su promjene postale dio moje svakodnevnice i ne razmišljam više o njima kao o nečemu što moram napraviti. Naravno da na početku iziskuju od nas malo razmišljanja i planiranja, ali kad sve one postanu dio našeg dana, omogućavaju nam čak i uštedu vremena. Dat ću primjer koji je opisan i u knjižici: ako si isplaniramo tjedni jelovnik i odemo jedan dan u tjednu s popisom u kupovinu te kupimo sve što nam je potrebno za taj tjedan, neće nam se dogoditi da ćemo morati gladni s posla svaki drugi dan stajati u redu u dućanu da bismo kupili “samo onu jednu stvar” koja nam nedostaje za ručak. I to je samo jedan od mnogih primjera koji se nalaze u priručniku.”
Mateja se slaže i pridodaje da recepti iz priručnika nisu zamišljeni kao nešto strogo i striktno, nego tako da ih svatko prilagodi svom stilu života. “S vremenom, planiranje jelovnika ili pisanje popisa za kupovinu postat će dio rutine” – a to je najvažnije.
Vjerujemo kako ovo nije posljednji put da čujemo za ovaj tandem. Jako im se veselimo i držimo palčeve!
Ovaj članak objavljen je u tiskanom izdanju časopisa Grazia, no. 257
