Muški tjedan mode u Parizu upravo je završio, a osim revija, uvijek je posebno zanimljiv i street style koji se odvija ispred. Uvijek je prepun svježih modnih ideja, kulerskih stilističkih prijedloga koji nam mogu poslužiti kao inspiracija
Mi smo poslali našu novinarku Doru Šahbazović i fotografkinju Lanu Đurđek upravo na to važno modno događanje, a kao rezultat, dobili smo fenomenalne Dorine fotografije i poetičan Lanin tekst koji slijedi u nastavku.
“Ako atmosferi ovosezonskog muškog Tjedna mode u Parizu moramo pridati jednu jedinstvenu nit vodilju, to bi svakako bilo – otkrivenje. Pojedina, od tih brojnih otkrivenja, arbitrarna su, nehotična. Njihovi vršitelji plešu uz pratnju vreve grada koji se nanovo objašnjava stranim promatračima. Na podlaktice se vješaju suvišne jakne, u naramke poliježu snopovi papira, među prste pohranjuju ručkovi iz pekarnice, a otme se i pokoji smiješak, posramljen pod svjetlom nevidljivih reflektora koji ne prihvaćaju ništa drugo doli uvježbane ozbiljnosti. Takva rigidnost svakom je biću dubinski strana, pa i onom najpomodnijem. Ono se onda, u nekom tajnom dosluhu s kretanjima definicije stila, hotimice opire.
Ove sezone, tu reakciju ostvaruje paradoksalni potez razodijevanja, ali ne i osiromašenja. Prstenje ponad kričavih kožnih rukavica. Cipele koje ističu da sadrže prste, a ne kopita. Pete koje ne skrivaju, već vrište da su plastične. Fotoaparati prebačeni preko ramena, da naglase modni nadzor čak i u fazi mirovanja. Sarkastična prevlast remenja – simbola par ekselans obuzdavanja spolnosti?
Eksternalizirano krzno, suknje čija se druga polovica možda skriva negdje unutra, a možda uopće ne postoji. Otkrivenje: posljednja je to knjiga Novog zavjeta, doslovan prijevod grčke riječi “apokalipsa”, koja označuje “objavu Božju ljudima o nečem skrovitom i samo njemu poznatom, često s obzirom na budućnost”. U dobu obilježenom – ili okaljanom – kultom ličnosti, svatko bira svog boga, ili se njime imenuje. Otkrivamo ono samo nama poznato, a ipak svima već viđeno. Taj *déjà vu* bez previše komplikacija objavljuje kraj nečega. No u koji početak upire?”
Piše: Dora Šahbazović
Fotografije: Lana Đurđek
