U svijetu suvremene plesne umjetnosti, gdje se granica između fizičkog tijela i filozofskog koncepta neprestano briše, Studio za suvremeni ples u suradnji s belgijsko-nizozemskom umjetnicom Astrid Boons priprema rad koji redefinira naše shvaćanje izdržljivosti. Nova predstava Mica /ˈmʌɪkə/, koja svoju premijeru iščekuje 22. prosinca u Zagrebačkom kazalištu mladih, a reprizu već sljedeće večeri,je duboka koreografska studija o materiji, pritisku i transformaciji.
Mica /ˈmʌɪkə/
Naziv predstave crpi inspiraciju iz mineralogije, preciznije iz skupine metamorfnih minerala poznatih po svojoj nevjerojatnoj slojevitosti. Poput mice, koja nastaje u ekstremnim uvjetima topline i nestabilnosti, koreografija Astrid Boons smješta tijela izvođačica u krajolik visokog pritiska. Dora Pocedić, Marta Krešić, Filipa Bavčević, Nastasja Štefanić Kralj, Viktoria Bubalo i Ema Crnić na sceni postaju utjelovljenje otpora, dokazujući da se u erodiranim formama suvremenog društva transformacija ne pojavljuje kao izbor, već kao nužnost preživljavanja.
Boons, čija je karijera oblikovana radom u prestižnim institucijama poput Nederlands Dans Theatera i GöteborgsOperansa, u ovom radu otvara prostor za promišljanje o tome što znači evoluirati zajedno. Njezin autorski potpis, prepoznatljiv po snažnoj ženskoj perspektivi i emocionalnoj intenzivnosti, ovdje istražuje krhku napetost između izolacije pojedinca i čežnje za kolektivnom pripadnošću. Tijela u predstavi funkcioniraju kao arhivi; ona ne samo da izvode pokret, već akumuliraju sjećanja, prelamaju povijest i talože tragove drugih unutar vlastite strukture.
Cjelokupni estetski identitet projekta pulsira u sinkronicitetu s temom. Kostimografija i scenografija Zdravke Ivandije Kirigin vizualno artikuliraju tu metamorfnu prirodu, dok glazba Miguelángela Clerca Parade i oblikovanje svjetla Tomislava Maglečića stvaraju atmosferu u kojoj se budućnost ne promatra kao udaljeni horizont, već kao pulsirajući život unutar samih pukotina vremena. Uz asistenticu koreografije Karolinu Szymuru i producentsko vodstvo Ivana Mrdjena, ova koprodukcija Studija za suvremeni ples i ZeKaeM-a postavlja ključno pitanje: kakve verzije budućnosti mogu nastati ako dopustimo tijelu da traži oblike prilagodbe umjesto da se preda otuđenju? U svijetu društvene i ekološke nestabilnosti, Mica nam nudi radikalan odgovor: opstanak kroz slojevitost, sjećanje kao živu prisutnost i ljepotu koja nastaje isključivo pod pritiskom.
Foto: Inia Herenčić
