Studirala sam povijest umjetnosti. Možda je bolje napisati – studirala sam mušku povijest umjetnosti. Ili barem dominatno mušku povijest umjetnosti. Sve te sjajne priče, revolucije u boji i formi, ali… gotovo isključivo jasnih, glasnih muških glasova. Uvijek sam se ljutila na povijest, tu tvrdoglavu, slijepu kroničarku koja je, činilo se, stoljećima bilježila i pisala isključivo iz muške perspektive.
U udžbenicima, moralo ih se iskopati, pronaći, kao da su se umjetnice skrivale u fusnotama dok su muškarci dominirali naslovnicama. Tek rijetke, poput Artemisije Gentileschi, probile bi se, ali i ona (sad već slavna, poznata i opet prva među rijetkima) renesansna majstorica, bila je više iznimka nego pravilo.
Marie Bracquemond
A onda se, polako, dogodio pomak. Ne preko noći, ali sigurno i nezaustavljivo. Posljednjih godina te su sjajne, prešućene umjetnice počele izlaziti na vidjelo, izranjajući na površinu povijesti i mijenjajući narativ koji smo naučili. Sada, u 21. stoljeću, ta priča više nije samo muška. I upravo je to ono što me danas uzbuđuje. Od spomenute Artemisije, čiji je rad već godinama, možda i desetljećima sada prilično u fokusu, do jedne, možda još intrigantnije figure – Marie Bracquemond.
Artemisia je bila barokna slikarica, dok je Marie Bracquemond bila majstorica impresionizma, ali s mračnom pričom o kojoj povijest nerado govori. Marie Bracquemond (rođena kao Marie Anne Caroline Quivoron, 1840.) imala je sve. Otkrivena je rano, podučavao ju je sâm Jean Auguste Dominique Ingres, slavni francuski slikar, akademik. Iako je i on sumnjao u “hrabrost i ustrajnost žene u slikarstvu”, Marie je ubrzo postala tražena. Izlagala je na prestižnom Pariškom Salonu, dobivala jako dobre narudžbe. Imala je talent, kritičko priznanje i očito, veliku i izraženu ambiciju.
Eksplozija talenta i strelovit uspjeh
Njezin je rad u 1880-ima “eksplodirao” u vibrantnom duhu impresionizma. Radila je en plein air, na otvorenom, uhvatila je tu spontanost svakodnevice, često slikajući prizore iz svog mirnog, domaćeg života – ženu u bijelom u vrtu, djecu kako love rakove (kao na slici “La pêche aux écrevisses”). Njezinu paletu i talent cijenili su i podržavali kolege poput Claudea Moneta i Edgara Degasa. Bila je jedna od samo tri žene, uz Berthe Morisot i Mary Cassatt, koje su redovito izlagale na pionirskim impresionističkim izložbama. Kritičar Gustave Geffroy 1894. proglasio ih je trima grande dames impresionizma.
Ipak, njezina priča dobiva tragičan obrat. Udala se za gravera Félixa Bracquemonda te, iako je njihov brak u početku bio kreativna suradnja, uskoro je Félix počeo sabotirati suprugu. Njezin sin, Pierre, kasnije je otkrio da je otac skrivao majčina postignuća, njezinu ambiciju smatrao “neizlječivom taštinom” i neprestano ju je kritizirao. Do 1890. godine, samo desetak godina nakon što je bila u epicentru umjetničke revolucije, Marie je – potpuno obeshrabrena i potisnuta – prestala profesionalno slikati.
Preminula je 1916., u sjeni same sebe. Arsène Alexandre, likovni kritičar, tada je žalosno konstatirao da je ona “jedna od onih ignoriranih umjetnica, čijem će se rijetkom talentu buduća vremena diviti.”
Preporod na tržištu koje gori
I to buduće vrijeme je stiglo. Nakon više od stoljeća provedenog u toj “dobrovoljnoj sjeni”, kako je to Alexandre nazvao, Marie Bracquemond izlazi na svjetlo. Dok su Morisot i Cassatt posljednjih godina dobile velika institucionalna priznanja (zasluženo), Marie je tek nedavno počela zauzimati ozbiljnije mjesto u povijesti. I, što je još važnije – na tržištu umjetnina.
Poput trendi modnog brenda koji izlazi iz arhiva i postaje must-have, Marie Bracquemond postala je neočekivana zvijezda. Godina 2024. bila je prekretnica. Rekordnih 162 njezina rada prodano je na aukcijama, a njezina slika “The Backgammon Players” postigla je rekordnih više od 300.000 dolara, što je više od 1.300 posto iznad najviše predaukcijske procjene. Izložbe se nižu; njezina djela sakupljaju veliki muzeji (poput Walker Art Gallery u Liverpoolu), a pariške galerije predstavljaju njezine samostalne izložbe na najprestižnijim sajmovima poput Art Basela u Parizu. Njezina djela, čije su cijene između €35,000 i €60,000 (i dalje kontinuirano rastu!) – tražena su! Tržište, gladno priča o zanemarenim genijima i ispravljanja povijesnih nepravdi, ne može je se zasititi.
Priča o Marie Bracquemond više je od priče o impresionizmu. To je priča o izgubljenom potencijalu, o suptilnoj, ali brutalnoj snazi patrijarhata koji je bio u stanju utišati genija. Ali, prije svega, to je priča o promjeni. Povijest se mijenja – ne zbog političke korektnosti, nego zato što je njezina umjetnost previše dobra da bi ostala skrivena. Tiha impresionistica, utišana od strane svog muža, konačno je dobila glas, a taj glas sada odzvanja najglasnijim aukcijskim dvoranama. Marie se vratila, i više je nitko neće šutnuti u sjenu.
Foto: Wikiart
