Posljednjih mjeseci možemo vidjeti više aktivnosti koje naše gradove odvode u održivijem smjeru. Jesu li stvarne promjene ipak učinile da smo bliže Lijepoj Zelenoj Našoj?
Građani zemalja Europske unije mogli bi tužiti svoje vlade za financijsku odštetu ako nezakonite razine onečišćenja zraka štete njihovom zdravlju, prema nedavnim riječima savjetnika najvišeg europskog suda. To mišljenje uslijedilo je nakon niza presuda Suda EU-a sa sjedištem u Luksemburgu u posljednjih nekoliko godina, a nekih desetak zemalja EU-a, uključujući i Francusku, Poljsku, Italiju i Rumunjsku, proglašeno je krivima za ilegalno onečišćenje zraka. Naravno, pojedinci koji traže odštetu moraju dokazati da je njihovo zdravlje narušeno upravo zbog onečišćenja zraka, no ova odredba i rastući broj tužbi postavlja pitanje hoćemo li se kao građani moći, osim u slučaju takvih čestica, sudski požaliti i na druge stvari koje nam država nije na vrijeme “pružila“, a tiče se održivog urbanizma. Postoji li šansa da ćemo u neko vrijeme moći uložiti žalbu na to što nije pravovremeno uloženo u nove tramvaje ili u izgradnju podzemne, hoćemo li se moći na sudu izjasniti da smo nezadovoljni što novac poreznih obveznika nije otišao na javne gradske vrtove, što još nemamo solarne panele ili u slučaju prirodnih katastrofa, što nas lokalne vlasti nisu zaštitile i naknadno zbrinule?
Prema COP26, Konferencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama 2021. godine najviše je spominjala godinu 2030. kad je o određenim ciljevima riječ, kao i 2050. godinu. Ako pogledamo države koje se već uspijevaju odvojiti od ovisnosti o plinu, koje imaju takvu infrastrukturu javnog prijevoza ili bicikala da rijetko tko vozi automobil na dnevnoj bazi, čini nam se da, kad gledamo našu pametnu klupu u centru glavnoga grada, okruženu neadaptiranim zgradama od potresa, sa stalnim upaljenim pročišćivaćem zraka, puno zaostajemo od najzelenijih gradova na svijetu, poput Kopenhagena ili Singapura. Ukratko, čini se nekada da radimo kozmetička rješenja kako bismo prikazali da postajemo zeleniji, no stvarni održivi urbanistički planovi uvelike zaostaju. Pogotovo kad možemo usporediti stvari na svakom koraku.
Kopenhagen je, primjerice, tijekom godina osvojio toliko nagrada za svoje eko-odluke da postaje gotovo dosadno. Most kraljice Louise najprometnija je biciklistička ruta na Zapadu, s oko 35 000 biciklista za vrijeme “špice“. Etički modni dizajneri vrve centrom, njihove luke su netaknute, a ono najvažnije, u tom gradu je zeleno – cool. Tu je i mali Reykjavik sa svojih 115 000 stanovnika, čija sva topla voda, grijanje i struja dolaze iz hidroelektrana i geotermalnih izvora. To znači da možete uživati u toplim izvorima, grijanim vanjskim bazenima, kao i u čistom zraku. No prije nego što odmahnete rukom i kažete: “Ma gdje smo mi od njih“, uz standardne opaske kako smo ipak proživjeli rat i kako smo siromašna zemlja – činjenica jest ta da se ulaskom u Europsku uniju situacija ipak trebala promijeniti nabolje. I unatoč tome što nam se čini da taj razvoj u smjeru poboljšanja kvalitete života u gradovima Hrvatske kaska za drugima, u posljednje vrijeme ipak se primjećuju neke promjene nabolje, od lokalnih akcija, nove infrastrukture do ulaganja u obnovljive izvore energije, a kad ih se skupi na jednome mjestu, možda i možemo biti optimistični.
Zeleniji put Hrvatskom
Strah od porasta cijena energenata je stvaran i očekivan. S obzirom na to da dolazi do brojnih poskupljenja, pozorno se prati kako određene države pokušavaju doskočiti tom problemu. Vrlo je lijepo stoga “sjela“ nedavna vijest iz Vukovara da je vukovarski Vodovod postavio 1266 solarnih panela te je izgrađena sunčana elektrana snage 469 kW. Uz to, gradonačelnik grada Vukovara, Ivan Penava, potpisao je ugovor o poboljšanju energetske učinkovitosti i modernizacije javne rasvjete na području Vukovara. Naime, uvodi se moderna LED rasvjeta koja će dovesti do uštede od gotovo 40 posto, čime će računi za električnu energiju biti znatno manji. Gradu Đakovu je, pak, kao jednom od 19 partnera, odobren EU projekt “One Sun Connecting North and South“, a kojim će se izgraditi tri fotonaponske elektrane. Instaliranjem njih na krovove vrtićke kuće u Botićevoj i kuće Vila te gradskoj nastavno-sportskoj dvorani bit će ostvarene značajne uštede u potrošnji električne energije, ali će doći i do smanjenja emisije CO2.
U Zagrebu je, primjerice, gradonačelnik Tomislav Tomašević nedavno objavio kako je posađeno više od 7000 novih stabala, a najavio je nabavu 60 novih autobusa, kao i da će pokrenuti proces nabave 20 novih tramvaja, proširenje tramvajskih pruga i izgradnju biciklističke magistrale. Ako odemo do Makarske, nedavno su najavili razne akcije projekta “Čist grad“, i to simpatičnog naziva Beach Boyz, koji bi trebali održavati plaže Makarske čistima. Uz to, akciju prati i smanjenje broja malih kanti, prikupljanje otpada iz ugostiteljskih objekata “od vrata do vrata“, povećanje broja pometača te, jednako važno, edukativne aktivnosti i poticanje volontiranja građana u svim akcijama čišćenja. “Vrlo su bitni edukacija i uključivanje svih građana jer uzalud nam je posložiti infrastrukturu ako se navike ne mijenjaju. Tako u nekim dijelovima grada, kao što je Veliko Brdo, imamo učestale primjere nepropisnog odlaganja otpada i to iz stanova koji se iznajmljuju na crno, a taj otpad plaćaju svi građani Makarske. Mijenjati navike je najteže, ali morat ćemo. Zelena transformacija nešto je što se događa u Europi i alternative nema“, istaknuo je gradonačelnik Zoran Paunović na predstavljanju inicijative. Vinkovci su pak odlučili svoje promjene usmjeriti u poticaj alternativnih načina prijevoza te su kroz pilot-projekt s Boltom uveli javne romobile na 14 lokacija.
Da nam se ne pričinjava kako se lokalne vlasti na razne načine usmjeravaju u zelenome smjeru potvrđuje i Lidija Pavić-Rogošić, direktorica organizacije ODRAZ, koja potiče i pruža potporu provedbi promjena usmjerenih prema održivosti na lokalnoj i međunarodnoj razini. “S obzirom na to da u Hrvatskoj imamo velik broj gradova i općina, teško je dati jednoznačan odgovor. Svakako ima sve više jedinica lokalne samouprave koje podržavaju, osmišljavaju i provode projekte usmjerene prema održivosti. Napominjem da se, kad govorimo o održivosti, ne radi samo o pitanjima vezanima uz zaštitu okoliša i prirode već i područjima koji se bave poboljšanjem kvalitete življenja stanovnika u lokalnim zajednicama.“ Naglašava kako je potrebno voditi računa i o pružanju potrebnih i priuštivih javnih usluga, ali i promoviranju vrijednosti kao što su solidarnost i uključivost. “U Hrvatskoj zasigurno možemo naći primjere dobre prakse povezane s provedbom različitih ciljeva održivog razvoja. Dobrih primjera ima u području održive urbane mobilnosti – primjerice, više od 30 hrvatskih gradova nalazi se u mreži za održivu urbanu mobilnost CIVINET Slovenija-Hrvatska-JIE. Mnogi koriste sredstva EU fondova da naprave pomake na svom području, no valja pohvaliti samo one koji nastavljaju aktivnosti i nakon završetka projekata. Jedino se tako pokazuje dugoročna vizija i istinsko opredjeljenje.“
Kupalište budućnosti
Jedan od projekata koji je zadobio najviše pažnje javnosti u posljednje vrijeme je prvo biološko kupalište u Hrvatskoj, koje se ovog ljeta otvara u Čazmi. Riječ je o sastavnici projekta Čazma Natura vrijednom 26 milijuna kuna, a još je samo potrebno “peglanje“ – uređenje sunčališta i hortikulture, kao i postavljanje zaštitne folije i bazenske tehnologije.
“Čazmanski biološki bazen oblikovan je tako da prati granice lokacije i u konačnici će izgledati kao da je oduvijek postojao na tome mjestu. Oko samog bazena nalazit će se i poučno-tematska staza, gdje će se postaviti edukativne ploče o flori i fauni čazmanskog područja“, rekla je Dajana Petrina, voditeljica projekta Čazma Natura, a za Graziju je objasnila da ideja postoji duži niz godina.
“Nakon dobrih iskustava prijateljske općine Radlje ob Dravi, koje nam je ustupilo kontakte i projekte koji su nam u konačnici pomogli u ostvarivanju dugogodišnje želje za kupalištem, biološki bazen bio je idealan projekt. Riječ je o otvorenom natječaju Promicanje održivog razvoja prirodne baštine putem kojeg smo željeli revitalizirati i prezentirati biološku i geološku raznolikost našega grada te upotpuniti turističku ponudu novim sadržajima. Nakon oblikovanja projekta i prijave na natječaj, naš projekt ostvario je visokih 96 bodova, što znači da su kvalitetu prepoznali i ocjenjivači.“ Osim kupališta, Bio park Čazma, zahvaljujući svojoj poziciji u samom centru grada, idealno je mjesto za održavanje društvenih i poslovnih evenata, teambuildinga, a uređenje i oblikovanje omogućuje održavanje škole u prirodi za osnovnoškolce. Na samoj lokaciji postoji prostor na kojem je moguće razvijati i glamping turizam. Na pitanje što bi savjetovala upravama koje još nisu počele razmišljati na zeleniji način, Petrina objašnjava kako nas trendovi u društvu tjeraju na to da je nužno početi tako razmišljati te da svim postojećim rješenjima tražimo ona alternativna, održiva. “Upravi koja ne razmišlja zeleno savjetovali bismo povezivanje s lokalnim samoupravama koje imaju iskustva i koje su ugradile zeleno u svakodnevni život kako bi učili o prednostima koje takva rješenja pružaju. Trebamo učiti jedni od drugih te ćemo zajedno postići puno više!“
Održivi urbanizam
Optimalni dizajn okruženja kvartova i gradova, što uključuje i zrak, prijevoz, energiju, lokalnu proizvodnju, našu sigurnost i zdravlje, nailazi na prepreku – postojeće infrastrukture. Stare zgrade, gradnja koja nije u skladu s urbanističkim planovima, zastarjele cijevi, nekonzultiranje sa stručnjacima, želja da se naprave promjene “nabrzinu“, sve to i još koješta otežava projektiranja koja mogu promicati zelenije i održivo okruženje. Ljudima je potrebna priroda, a zeleni kvartovi i zeleni gradovi usadit će veću ljubav i predanost tim mjestima, kako tvrdi Timothy Beatley u svome djelu o kreiranju održivih i zelenih gradova, “Native to Nowhere“.
“Ljudi su postali toliko fizički odvojeni od prirodnih procesa. Neki projekti koji su sada u tijeku imaju za cilj ponovno povezivanje građana, čak i onih u gustom urbanom okruženju, s prirodnim krajolicima.“
Istaknuti primjer je inicijativa pod nazivom Chicago Wilderness, nastojanje više od 160 ekoloških i društvenih organizacija da dokumentiraju bogatstvo biološke raznolikosti u regiji Chicaga, educiraju javnost o njoj te rade na njezinoj obnovi i zaštiti. Ipak, ljudima su potrebne i osnovne stvari, koje nekim gradovima u Hrvatskoj predstavljaju izazov – no možemo se nadati da će se situacija, po uzoru na gorespomenute gradove, promijeniti nabolje i to ne samo “kozmetički“ nego i sustavno. “Put prema održivosti je proces, a ne projekt. Lokalne vlasti, zajedno s građanima i drugim relevantnim dionicima, trebaju promisliti i odrediti u kakvoj zajednici žele živjeti, odnosno koja im je vizija razvoja njihovog kraja, koje vrijednosti dijele, koji su im zajednički problemi te ciljevi. Također trebaju zajednički definirati na koji način će postići te ciljeve kako bi svi imali osjećaj vlasništva nad procesom. Na tom putu mogu im pomoći i organizacije civilnog društva. Procesi trebaju biti transparentni i uključivi, provedba se treba pratiti. Kod nas često takvi dugoročni, kontinuirani procesi ne funkcioniraju te se javne politike mijenjaju promjenom vlasti bez da se ocijeni jesu li one prije bile dobre. Stvarna opredijeljenost lokalne vlasti vidi se u proračunima jer možete imati najbolje strategije, ali ako u proračunu nema sredstava za njihovu provedbu, onda su to sve, kako ste vi rekli, “kozmetičke“, a ne stvarne strukturne promjene“, pojašnjava Lidija Pavić-Rogošić.
Kako se uključiti
Kako stalno svi napominjemo, promjene kreću od pojedinca, ali kad je o ovakvim promjenama riječ, često se smatra kako građani i građanke nemaju velik utjecaj na odluke lokalne i državne vlasti. No, osim aktivnosti koje možete vidjeti da rade naši Super People s kojima je razgovarala naša Tea Marasović u ovom broju, uključiti se možete i – glasovanjem te sudjelovanjem u procesima odlučivanja lokalnih vlasti. Primjerice, na posljednje izbore za gradonačelnika izašlo je tek nešto više od 30 posto građana, a mnogi ne koriste svoje pravo u procesima donošenja odluka, ili ne znaju kako to uopće mogu učiniti. Za aktivaciju nije potrebno puno: saznajte na koji način možete pisati svojoj lokalnoj općini, od toga da primjećujete nepokošenu travu, do ideja za infrastrukturom ili drugim promjenama, proučite postoje li inicijative ili udruge kojima se možete obratiti. Jer zašto bismo sa žudnjom gledali u top-ljestvicu najzelenijih gradova kao da su na Marsu?
