“Promijenite razmišljanja, a držite se principa. Promijenite svoje lišće, ali ne dirajte korijene”, govorio je Victor Hugo. Jednom je rečenicom ogolio histeriju koja se proteže i do suvremenog doba – potrebu da se uvijek ima mišljenje, da se pripada i da se identitet gradi na pripadnosti, dok se istodobno traži način kako evoluirati bez gubitka integriteta i temeljnih vrijednosti
Hugo je do dana današnjeg osoba s najposjećenijim državnim pogrebom u povijesti Francuske. Postao je nadnaravna figura Pariza, veća od samog grada, bez kojeg on ne bi bio isti. U Parizu je živio, o njemu je pisao i htio ga sačuvati od političkih previranja. Ostavio je ovom gradu nasljeđe koje nadilazi ono literarno -proteže se preko umjetničkog pa i političkog. Svojim nas je “Zvonarom crkve Notre-Dame” upoznao s francuskim romantizmom i poigravanjem iluzijama ljepote i ružnoće, iskrenog i izopačenog, samo da bi se potom upisao u kanon ne francuske, već svjetske književnosti remek-djelom “Les Misérables” odnosno “Jadnici”. “Jadnici” su se naslanjali na njegovo političko djelovanje, zagovaranje napuštanja ropstva, apsolutizma i borbu protiv nepravednosti francuskog političkog društva 19. stoljeća. Njegovo je nasljeđe vidljivo i u operi “Rigoletto”, mjuziklima po ranije spomenutim djelima, pa i u više od četiri tisuće crteža koje je napravio za života.
Maison Victor Hugo, gdje su nastala najpoznatija djela Victora Huga
U rezidencijalnoj se zgradi na trgu Place des Vosges 6 u Parizu smjestio Maison Victor Hugo – mjesto u kojem je Hugo živio između 1832. i 1848. godine. Mjesto na kojem su nastajala neka od najvećih djela u povijesti francuske umjetnosti i književnosti. Upravo je tamo pisao “Jadnike” i gostio svoje suvremenike poput Alexandrea Dumasa, Honoréa de Balzaca i Alfreda de Vignyja. Kuća, odnosno muzej, zamišljen je u tri etape Hugova života – prije egzila, period egzil, i život nakon egzila u kojem je bio od 1855. do 1870. godine. Kao politički disident protivio se postupcima Napoleona III. i nazivao ga izdajicom, zbog čega je morao otputovati u Bruxelles, a potom na otok Guernsey.
Nakon što je Hugova obitelj napustila kuću, tlocrt stana bio je promijenjen nekoliko puta, no danas je koncipiran što je vjernije moguće zahvaljujući arhivskim dokumentima, crtežima i zapisanim sjećanjima gostiju koji su posjećivali autora. Muzej je vrata otvorio 1903., kada je Hugov prijatelj Paul Meurice, u suradnji s njegovim unucima i kćeri, zatražio od grada da se otvori muzej sličan onima kakve su tada već imali Shakespeare, Dante ili Goethe.
Stalna postava u kući prezentira obiteljske portrete, originalne Hugove rukopise, namještaj koji je nabavljao ili sam izrađivao, pisma i vlastite crteže. Jedna je od najzanimljivijih soba njegova pisaća soba, koja je gotovo u potpunosti očuvana do najsitnijih detalja. U crvenom salonu, kojeg prožima damask, prenesena je atmosfera salonskih druženja na koja bi dolazila istaknuta lica francuskih kulturnih kuloara. Spavaća soba rekreira stvarnu sobu u drugoj kući, na adresi 130 Avenue d’Eylau u Parizu, u kojoj je Hugo proveo svoje posljednje dane. U njoj se nalazi stajaći stol na kojem je volio pisati, kao i krevet u kojem je preminuo 1885. godine.
Privilegiran je ovo uvid u komadić povijesti i stvaralaštva koje je promijenilo Francusku kakvu poznajemo. Ulaz u Maison Victor Hugo kako biste razgledali stalnu postavu potpuno je besplatan, a osim same kuće možete razgledati i knjižnicu koja se nalazi na trećem katu, dok ćete u vrtu rezidencije pronaći popularni kafić-restoran Café Mulot.
Foto: Maison Victor Hugo Paris
