Otvorenjem Cukrarne u rujnu 2021. Ljubljana je dobila novi prostor za umjetnost – i to svih područja!
Cukrarna – bivša šećerana kao centar umjetnosti u Ljubljani
Kako u vizualnom području, tako i u intermedijarnim, performativnim, zvučnim, glazbenim i drugim oblicima umjetnosti. Izlaganje umjetničkih djela kroz izložbe i događanja samo je dio programa ustanove, a cilj Cukrarne je postati novo središte kulturnih događanja. U suradnji s umjetnicima i drugim akterima iz slovenskog i međunarodnog prostora, koja će se temeljiti na dugoročnom sudjelovanju i interakciji, Cukrarna teži ciljevima i misiji moderne umjetničke institucije; uzimajući u obzir prošlost zgrade, svoju izlagačku djelatnost, interpretaciju i edukaciju koju treba temeljiti na temeljnim humanističkim postulatima zajedništva, poštivanja drugih i empatije prema okolišu, te poticati društveno kritičan stav i uvijek razborito biti ili bolje rečeno držati ogledalo društvu.
Cukrarna je osnovana 1828. godine kao rafinerija šećera. Nakon skromnih početaka s dvadeset i dva radnika i jednom kotlovnicom, u narednim se desetljećima ubrzano razvija i postaje prava tvornica u regiji, a sredinom 19. stoljeća najveća šećerana u monarhiji. Sudbinu tvornice odredio je požar 25. kolovoza 1858. koji je označio kraj proizvodnje šećera u Ljubljani, dijelom zbog toga što je proizvodnja šećera iz šećerne repe postala konkurentnija od one iz šećerne trske, a dijelom i zbog zaduženosti vlasnika, koji je oštećenu zgradu potom dovoljno obnovio za korištenje, ali druge namjene.
Sljedećih desetljeća u njoj su se izmjenjivali ili zajedno živjeli vojnici i tvorničari, a svoje domove nalazili su i manje imućni Ljubljančani. Potonji su nakon uskršnjeg potresa 1895. masovno naseljavali prostore, a među onima koji su u Cukrarni tražili novo mjesto za život bili su Dragotin Kette i Josip Murn, njihovi prijatelji Ivan Cankar, Oton Župančič i drugi. Upravo su ovi najpoznatiji stanovnici Cukrarne u svojim književnim tekstovima, djelima slovenske moderne, ostavili izvanredna svjedočanstva o zgradi i ljudima koji su je nastanjivali. Životni uvjeti za njih bili su daleko od primjerenih i nisu se poboljšali ni u 20. stoljeću, pa je Cukrarna osamdesetih godina prošlog stoljeća postala svojevrsna sramota Ljubljane.
Grad Ljubljana je 2008. godine od vlasnika otkupio zgradu i zemljište, a od 2018. do 2021. godine izvršena je obnova prema nacrtima ureda Scapelab te je zgrada predana javnoj ustanovi Muzeji in galerije grada Ljubljane. Zbog statusa spomenika kulture, Cukrarna je doživjela konzervatorsku reinterpretaciju, pri čemu je sačuvan izgled krovišta i izvornog vanjskog oboda, odnosno nadstrešnice od 366 prozora. U nju je umetnuta čelična konstrukcija koja nosi četiri galerijska prostora, izrađena po principu bijele kocke. Čelična konstrukcija visi s krova i niti u jednom trenutku ne dodiruje tlo, a ujedno je i skinuta s krova. Objektu je dograđena podrumska etaža ispod razine korita Ljubljanice. Kao zaštićeni objekt industrijske graditeljske baštine, koji se u svojoj povijesti nije proslavio svojom arhitektonskom ljepotom, već kao najprostranija zgrada u Ljubljani – što je glavni razlog očuvanja kroz gotovo dva stoljeća – Cukrarna sa svojih 5679 m2 postala je zanimljiva i kao arhitektonsko ostvarenje i sada zapravo možemo govoriti i arhitektonskom biseru Ljubljane.
Trenutno su u njoj postavljene samostalne izložbe Michelangela Pistoletta, Williama Forsytha, grupna izložba umjetnika Lie Perjovschi, Marka Pogačnika, Tobiasa Putriha, Mihe Štrukelj i Andreja Štulara, izložba bubnjara i elektroničnog glazbenika Uriela Barthélémija te 4. listopada u Cukrarni počinje i Indigo Festival! Sve nabrojano, uz sam doživljaj zgrade jest odličan razloga za izlet do Ljubljane, od hrvatske granice udaljene samo sat vremena vožnje. A da ne propustite događanja u Cukrarni, zapratite ju na društvenim mrežama.
Fotografije: Cukrarna
