Ovaj tihi proces, poznat i kao “Diderotov efekt”, seže još od 18. stoljeća i odražava dublju, egzistencijalnu tjeskobu: težnju za dokazivanjem vlastite vrijednosti kroz materijalni uspjeh, a u posljednje vrijeme je u porastu

Za pojam lifestyle creep, također poznat kao lifestyle inflation iliti inflacija životnog standarda, saznala sam preko Instagrama , gdje pratim račun Gen Z platforme Impact . U objavi na koju sam naišla prilično jasno objašnjavaju da se radi o fenomenu koji se događa kad s većim prihodima nesvjesno počnemo trošiti više i završimo u financijskim problemima. Najčešće su kupnje poticane online marketingom, utjecajem influencera i rastom e-commerce industrije umjesto našim pravim potrebama. Impact u svojoj objavi navodi da više od 50 posto pripadnika Gen Z kupuje proizvode direktno s društvenih mreža. Impulzivne kupnje, instantna zadovoljstva, uspoređivanje vlastitog s prikazima tuđih života online te uvijek prisutan društveni pritisak i želja za prihvaćanjem vode do trošenja za životni stil koji se, usprkos financijskom napretku, ne može priuštiti i postaje destruktivan faktor za stvaran životni stil. Promjena se događa tiho i polako te od tuda i naziv creep.

Minus na računu ne pojavljuje se s prvom, niti drugom ili trećom kupnjom, nego se gubici polako nižu u pozadini dok se gradi iluzija dobrobiti i statusa. Nakon što sam malo dublje istražila pojam, shvatila sam da se isti fenomen, iako pod drukčijim nazivima, problematizirao još od 18. stoljeća. Godine 1769. francuski filozof Diderot napisao je esej u kojem izražava žaljenje za rastankom od svog starog kućnog ogrtača, opisujući kako se doveo u dug nakon što je na poklon dobio predivan novi kućni ogrtač, zbog kojeg je kupio hrpu drugih novih stvari kako bi zamijenio one koje su ga okruživale potpuno novima, dostojnima njegovog novog ogrtača. Opisao se kao apsolutnim vladarom starog ogrtača, a robom novog, upozoravajući da je siromah u opasnosti od zagađenja iznenadnim bogatstvom, dok je bogataš uvijek pod kontrolom. Njegov opis fenomena kasnije je poslužio za izraz “Diderotov efekt”.

Yo-yo život u yo-yo ekonomiji

Primjer Diderota pokazuje da se radi o fenomenu koji nije nužno ograničen na naše doba i za njega ne možemo okriviti, kao što to često radimo, tehnologiju i mlade. Osobno se, kao milenijalka, suočavam s istim problemom. Znam kako izgleda kad ti financije počnu skakati gore-dolje kao yo-yo jer se prilagođavam iznosu koji vidim na računu umjesto da ga prilagodim životu kakvog želim. Sjećam se kad sam kao 20-godišnjakinja, dok sam još živjela sa svojima i jedva plaćala hranu i režije, radila dva posla pa su mi se novci na računu samo slagali, koliko god da sam trošila.

Znam da su tada moje “ozbiljne” investicije uključivale odlazak na koncert Jamesa Blunta u London i kupnju iPoda s najviše memorije, onog najskupljeg. Za ostatak ne znam kamo je nestao jer nisam bila ni približno svjesna vrijednosti novca koji sam imala dok nisam počela samostalno živjeti. Čim sam platila polog i prvu stanarinu, životni standard pao mi je samo tako i trebalo mi je vremena da se financijski oporavim. Sa sličnim problemima suočavaju se novi roditelji, koji s primanjima za dvoje moraju odjednom brinuti za troje. Tu je i odlazak u mirovinu, pri čemu se prihod u jednom danu drastično presječe i ostavlja osobu da do kraja života preživljava s praktički pola prihoda na kojima je do tada živjela.

Tražimo instantnu sigurnost umjesto one koja će trajati i eto nam statusnih kupnji i malih poslastica koje nam dugoročno više oduzimaju nego doprinose životnom zadovoljstvu

Odrastanje, sazrijevanje i umiranje neizostavno je povezano s financijskim promjenama, a svijest o tome, ili izostanak iste, određuje hoće li tim važnim životnim prekretnicama kumovati i lifestyle creep . U teoriji, svi smo svjesni da je život pun uspona i padova, kako emocionalnih tako i financijskih. Usprkos tome, kad se nađemo u situaciji da postanemo predmet promjena koje utječu na naš novčanik, teško je, kao i u slučaju ostalih životnih promjena, vidjeti situaciju izvana, skulirati se i postupati razumno.


Umjesto toga, ekonomski kaos djeluje gotovo kao emocionalni: destabilizira, zabrinjava i stresira. Tražimo instantnu sigurnost umjesto one koja će trajati i eto nam statusnih kupnji i malih poslastica koje nam dugoročno više oduzimaju nego doprinose životnom zadovoljstvu. To pogotovo vrijedi za mlade ljude i period odrastanja kroz koji će tek steći određenu razinu zrelosti. Kad si mlada osoba i poveća ti se plaća, odjednom postaješ investitor, što donosi odgovornosti koje mogu biti prilično zastrašujuće jer podrazumijeva suočavanje s donošenjem niza odluka i izbora kojima se prije nisi morao baviti. Ako u tom trenutku već nemaš konkretan investicijski plan za svoj život, investicije usmjeravaš na svoju svakodnevicu i spontano trošiš. Tako te jednog dana uhvati lifestyle creep .

Ekonomski, etički, emocionalni i egzistencijalni fenomen

Novac je sloboda, mnogi bi rekli. Utoliko posjedovanje (viška) novca pokreće egzistencijalne dileme te postavlja pitanje: Kako ću iskoristiti svoju slobodu? Svaka potrošnja tako postaje ogledalo identiteta i morala. Stoga nije čudo da lifestyle creep ide ruku pod ruku sa statusnom tjeskobom, koju Alain de Botton u svojoj istoimenoj knjizi opisuje kao stalnu napetost i strah od toga da će nas društvo vidjeti kao materijalno neuspješne. Kao uzrok navodi vjerovanje u meritokraciju, tj. sustav u kojem su uspješnost i bogatstvo rezervirani za one koji su to zaslužili svojom vrijednošću. On kritizira iluziju takvog sustava stavom da nisu svima pružene iste prilike za uspjeh, ali primjećuje koliko ga emocije poput ljubomore i zavisti, uz tjeskobu, prate i održavaju.

Jedan od primjera koje izdvaja jesu motivacijski govornici, koji su mu potvrdili da svoje govore temelje upravo na statusnoj tjeskobi, pozivajući publiku na osobni napredak i ispunjavanje njihovog punog potencijala. Sličan mehanizam stoji iza marketinških trikova koji potiču na bespotrebne kupnje. U pozadini svega krije se težnja za dokazivanjem svoje vrijednosti, a zapravo toga da smo dovoljno dobri. Kao da je teško prihvatiti kako smo dovoljno dobri sami za sebe. Viša zarada djeluje kao svojevrsna društvena potvrda toga da smo dobri i da radimo nešto dobro, da nešto i vrijedimo. Kako je iskoristiti da postanemo još bolji i vrijedimo još više? Kad već potvrda dolazi od novca, nije neobično da rad na daljnjem poboljšanju krene od novca, umjesto od sebe, jer prihvatiti činjenicu da je do napretka došlo zbog nas samih i naše urođene vrijednosti, rada i truda povlači za sobom poziv na osobnu odgovornost, na zahtjeve koje moramo staviti pred sebe i početi ulagati žrtvu i trud neke nove vrste da bismo opet napredovali i bili potvrđeni kao još bolja osoba nego što smo bili. A to nam je možda teško. Možda nam se ne da. Možda osjećamo da smo se već dovoljno trudili za ovo malo što smo dobili i sad smo umorni i trebamo se odmoriti i počastiti.

Prestanimo dopuštati onima koji iskorištavaju prazninu na tržištu da iskoriste prazninu u nama jer to ne postoji

A zašto za sve to ne koristiti teško stečen novac? Zašto si njime ne bismo malo olakšali život i kupili svoju dobrotu i vrijednost, ako za to postoji tržište? Ganjaš ono to koje je blagostanje, sigurnost, ali ostaje uvijek malo izvan ruke, ali sanjaš o tome da je možeš postići. Nedefinirano i ambivalentno to ujedno je i temelj svih marketinških trikova na svijetu. Prestanimo dopuštati onima koji iskorištavaju prazninu na tržištu da iskoriste prazninu u nama jer to ne postoji. Nije nekakva it stvar. Nema tog “blaženog” trenutka, dana i hipa, a ni predmeta kojim se odjednom čarobno otključaju rješenja svih problema koji nas muče. Ono što postoji jest svakodnevno suočavanje sa sobom samima i svojim problemima u stvarnom svijetu, a to je teško.

Lakše je potrošiti višak novca na “blistave, sjajne stvari koje će trajati tri tjedna”, da citiram Rebeccu Bloomwood iz filma “Tajni snovi jedne šopingholičarke”. Vrijedi se zapitati vode li nas lifestyle kupnje do ideala kojem težimo ili su tek krhke stvari koje nam nikad neće dati ono zadovoljstvo kakvo od njih i odgovarajućeg lifestylea očekujemo, iluzije koje neće dovesti do osobnog napretka i ispunjavanja svog punog potencijala. Iz te perspektive, pojam lifestyle creepa može se opet proširiti s financijskog jaza na onaj egzistencijalni, u kojem nikad nemamo dovoljno vrijednosti da ostvarimo taj ideal za kojim žudimo i uvijek nam nedostaje još samo malo umjesto da prihvatimo kako je ono što imamo dovoljno.

Novac kao alat samopouzdanja umjesto potvrde

Meni bliski ljudi koji uvijek imaju novaca, ušteđevinu, višestruke izvore prihoda, nekretnine u Zagrebu i apartmane na moru, te investiraju na sve strane izgledaju potpuno prosječno, voze Škodu , ne idu na ikakve estetske zahvate i tretmane, ne znaju skijati, a kamoli da idu na skijanje, nose fejk Tommy Hilfiger trenirke jer niti ne znaju tko je Tommy Hilfiger. Vraćamo se tu na Diderota, koji tvrdi da se bogati mogu kontrolirati, ali nama običnim smrtnicima bez financijske pismenosti teško je kontrolirati se dok jedva baratamo ekonomskim i životnim neizvjesnostima.

Impact u svojoj objavi nudi nekoliko pristupa za žrtve lifestyle creepa , sve redom budget-friendly i prilagođene pripadnicima Gen Z:

  • izrada tablica za vođenje računa o potrošnji
  • zen momenti (duboki uzdisaji i izdisaji) prije odluke o kupnji
  • podjela 50 % potrošnje na potrebe, 30 % na želje i 20 % na ušteđevinu
  • izrada plana ususret povišici u budućnosti
  •  “glasno budžetiranje”, tj. dijeljenje svojih financijskih ograničenja i ciljeva s prijateljima i obitelji
  • preprodaja stvari koje nam nisu potrebne
  • aktiviranje trajnog naloga za ušteđevinu ili investicije
  • zapisivanje financijskih i životnih ciljeva.

Svakako, napomenula bih da suradnja sa psihoterapeutom i/ili financijskim savjetnikom može pomoći. Možda bi bilo bolje uložiti svoju povišicu u građenje temelja za zdrav odnos s novcem, određenu vrstu financijskog samopouzdanja koje nam može biti izvor snage, fleksibilnosti i vjere u to da ćemo preživjeti i snaći se u ekonomskim i emocionalnim kaosima. Novac nam treba postati alat za razmišljanje i upravljanje, a ne samo za korištenje, pokazivanje i opuštanje.

Foto: Pexels