Za brend KSENIASCHNAIDER prvi put čuli smo 2016. godine, kad su njihove inovativne demi-denim traperice (sačinjene od spoja dva različita modela traperica – gornjeg kraćeg i šireg, a donjeg užeg) osvojile street style galerije te srca i ormare brojnih fashionistica, na čelu sa Bellom Hadid
Brend je osnovan 2011. godine u Kyivu, a čine ga Ksenia i Anton Schnaider. Njihova je nit vodilja otpočetka bila stvarati mješavinu casual, avangardnog te formalnog stila, kroz upcycling inovativnih materijala, najčešće raznih reinerpretacija jednog od najpopularnijih materijala – jeansa. Kroz sezone, s oduševljenjem pratimo na koje su sve nove načine radili s ovom klasičnom tkaninom – upravo su genijalni njihovi patchwork komadi od raznih nijansi jeansa, kao i oni ukrašeni resama. Nakon Belle, i sestra Gigi oduševila se njihovim komadima, a njihove komade nose i druge fashionistice, poput Jeanette Madsen.
Nedavno je brend u sklopu Tjedna mode u Ukrajini predstavio i inovativnu novu kolekciju, inspiriranu Robloxom i virtualnim svijetom, a kako je bilo na prezentaciji, ispričala nam je dizajnerica brenda Ksenia Schnaider. Osim toga, otkrila nam je i kako je raditi u ratnom okruženju te kako se hrabri stanovnici Kyiva nose s ovom teškom situacijom.
Kako ste Vi osobno i brend preživjeli ovo razdoblje? Koliko je teško dizajnirati kolekcije i voditi brend tijekom rata? Proizvodite li još uvijek sve u Ukrajini ili ste neke dijelove proizvodnje morali premjestiti izvan zemlje?
Na početku rata činilo se da više nikad nećemo moći raditi u modi – sve se činilo besmislenim. Sve je stalo. Ali nakon mjesec dana, moj mi se tim počeo javljati, govoreći: “Učinimo nešto.” Htjeli su nastaviti s radom pa smo to i učinili. Moram priznati, biti kreativan u stalnom stanju stresa – kad je vaše tijelo zaglavljeno u “suvival modeu”, u “fight or flight” raspoloženju, iznimno je teško. Ali nekako sam pronašla snagu da nastavim skicirati.
Tijekom rata uspjeli smo izdati tri kolekcije s adidas Originalsom (moram reći, adidas tim bio mi je nevjerojatna podrška tijekom svih patnji kroz koje sam prolazila), suradnju s američkim brendom DL1961 i nekoliko kolekcija za KSENIASCHNAIDER. Sva odjeća našeg brenda još uvijek se proizvodi u Ukrajini. To je za mene bila temeljna odluka da očuvam radna mjesta, osiguram financijsku stabilnost i ljudima u Ukrajini dam osjećaj normalnosti. Imamo vlastiti proizvodni pogon u Kyivu. Neki od članova našeg tima napustili su Ukrajinu i postali izbjeglice, ali većina je ostala i nastavila raditi unatoč zračnim napadima i stalnom granatiranju. Kad kupujete našu odjeću, doslovno nudite nevjerojatnu podršku tim ljudima, tako da sam zahvalna svakom kupcu brenda KSENIASCHNAIDER.
Kolekcija AW25 predstavljena je u prezentaciji uživo u Kyivu, dok je istovremeno prikazana u paralelnom interaktivnom digitalnom prostoru, što je omogućilo da se prezentacija može pratiti i online, za one koji nisu mogli biti u Ukrajini. Kako je nastao taj koncept? Kako je prošlo događanje, jeste li zadovoljni kako je sve ispalo?
Ideja je zapravo došla od strane organizacijskog odbora ukrajinskog Tjedna mode. Shvatili su da ni tisak ni kupci neće moći prisustvovati revijama usred rata pa su predložili brendovima da svoje kolekcije ponovno kreiraju u virtualnoj stvarnosti. Moj partner, Anton Schnaider, odmah je bio uzbuđen zbog te ideje. Svojim iskustvom u digitalnom radu, preuzeo je vodstvo u oživljavanju naše kolekcije na platformi VLGE.
Sâmo događanje bilo je važan trenutak za nas. Predstavljanje AW25 uživo u Kyivu bilo je nevjerojatno značajno, ali u isto vrijeme, paralelni interaktivni digitalni prostor omogućio je globalnoj publici da doživi kolekciju na daljinu. Bio je to moćan način da ukrajinska moda ostane vidljiva i dostupna unatoč izazovima.
Recite nam nešto o samoj kolekciji. Kako ste došli do koncepta i kako ste ga pretočili u ovu kolekciju?
Za sezonu jesen/zima 2025. kreirali smo dvije kolekcije – komercijalnu kolekciju koju predstavljamo kupcima u pariškom showroomu, i drugu, manju, napravljenu više kao umjetnički eksperiment za reviju u Kyivu. Odlučili smo se odmaknuti od tradicionalnih norma i eksperimentirati sa siluetama za prezentaciju na ukrajinskom Tjednu mode. Postavili smo si izazov stvaranja odjeće doslovno kvadratnog oblika, oponašajući estetiku digitalnih avatara iz igara kao što su Roblox i Minecraft. Iako je ova kolekcija više umjetnička negoli komercijalna, ipak smo se pobrinuli za to da svaki komad bude nosiv i iznenađujuće udoban. Bio je to hrabar i razigran eksperiment koji je zamaglio granice između mode i digitalne kulture.
Naravno da ste poznati po svom traperu. Recite nam nešto o traper komadima iz ove kolekcije i koji su Vaši osobni favoriti iz kolekcije?
Jako volim naše četvrtaste kutijaste traperice, ali nisam sigurna da bih ih osobno nosila. Predmet koji sam već osobno naručila je četvrtasti traper top. Nosit ću ga s cvjetnim suknjama ili svečanim hlačama.
Ova kolekcija inspirirana je Robloxom i svijetom online igara. Jeste li osobno veliki igrač ili je taj svijet bio samo zabavan šareni izvor inspiracije za dizajn?
Ne, uopće nisam igrač! Ali imam kćer tinejdžericu, tako da sam definitivno izložena tom svijetu. Također, kao što sam već navela, moj kreativni sudirektor Anton uvelike je dio ovog digitalnog svemira – on je rani usvojitelj, entuzijast i istraživač istog. Stoga ne čudi da je ovaj koncept u potpunosti bio njegova vizija. Moja je uloga bila više usredotočena na prevođenje tih kockastih, digitalno nadahnutih oblika u stvarne, nosive odjevne predmete – razvijanje krojeva i prilagođavanje oblika kako bi odgovarali ljudskom tijelu.
Kako trenutačno stoje stvari u Kyivu? Kakva je bila atmosfera na FW-u, je li sve bilo ozbiljno ili ste osjećali da postoji optimizam među dizajnerima/uzvanicima?
Provela sam dva tjedna u Kyivu pripremajući se za prezentaciju, a za to vrijeme bilo je noćnih napada bespilotnim letjelicama – bilo je štete i žrtava. Nažalost, to je postalo dio naše svakodnevne stvarnosti. Ujutro se probudite i osjećate zahvalnost samo zato što ste živi. Tada pročitate vijesti i preplavi vas val boli i tjeskobe. Ali ne dopustite da vas to paralizira. Saberete se, idete na posao, pa čak i potrudite se izgledati dobro i nasmijati se – pokazati svijetu da niste odustali. Kyiv je pun lijepo odjevenih ljudi. U prvoj godini rata svi smo živjeli u hoodiecama, ponekad tjednima noseći istu odjeću. Ali sad je suprotno – ljudi se svjesno trude slaviti život, cijeniti ljepotu, pronaći radost u malim stvarima. Ta energija nevjerojatno je inspirativna. Ali u isto vrijeme, to može stvoriti iluziju da je u Kyivu sve u redu. Istina je da rat još uvijek traje. Ljudi su uplašeni, iscrpljeni i puni očaja. Ali oni nastavljaju, nastavljaju živjeti. A ta otpornost je nešto uistinu moćno.
Foto: KSENIASCHNAIDER
