Mia i Mak jedan su od najzanimljivijih parova umjetničke scene kod nas. Ona je glumica u Zagrebačkom kazalištu mladih. On je akademski kipar i profesor u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna.
Oboje su završili istu srednju školu, onu za Primijenjenu umjetnost, ali kažu kako se nikada nisu u njoj sreli. Kada sam ja bila prvi, Mak je bio četvrti razred, a u tom trenutku su ti frajeri u četvrtom srednje prestari, govori mi Mia duhovito te nastavlja kako je njihova veza jedan odličan kreativni spoj u kojem se skladno nadopunjuju i prije svega rade na razumijevanju. Bavimo se razvojem i opstankom svojih profesija. Bez obzira na nove okolnosti radili smo oboje punom parom za vrijeme svih naglih promjena, a taj tempo traje još i sad. Mak se nadovezuje: Uz poslove koje imamo, u kojima uživamo, nekako ipak uspijemo organizirati vrijeme za ulaganje u nadogradnju svojih zvanja / znanja te realizacije novih projekta IZLOŽBI/PREDSTAVA.
U sklopu jedne od tema aktualnog ljetnog dvobroja časopisa Grazia 263, pustili su nas nakratko u svoj kreativni svijet, ispričali svoju priču te oduševili skladnošću kojom zrače.
Koliko ste zajedno?
MIA I MAK: (smijeh) Uf… nedavno nismo bili sigurni kad smo se vjenčali, 2018. ili 2019. Svake godine računamo iznova koliko smo skupa… Ajmo zaokružiti pa reći 5 godina!
Kako je započela vaša priča; kako ste se prepoznali, krenuli u avanturu zvanu “zajednički život”…
MIA: Sve se dogodilo prilično brzo. Kao što smo se brzo „prepoznali“ tako se i sve skupa dosta brzo odvijalo; odluke o zajedničkom životu pa i zaruke. Sreli smo se u školi nakon skoro 20 godina!
MAK: Mia je radila projekt FreeDa i željela je uključiti učenike škole tako da za vrijeme predstave (koju je kreirala s Nerom Stipičević) učenici oslikavaju plakate paralelno uz izvedbu predstave. Prije same izvedbe imale su uvodno predavanje o Fridi Kahlo na koje je moj razred kasnio jer sam im dao da pišu neki test. Ušli smo u razred, ja sam se ispričao na kašnjenju, pogledali su nam se susreli…
MIA: Upoznali smo se s rečenicom ‘Ma mi se zapravo kao znamo tu iz škole, nikada se nismo upoznali, ali znamo se iz viđenja’. Meni je Nera skrenula pažnju na Maka dok sam ja tada bila u sasvim drugom filmu (smijeh). Nera je rekla ‘Zgodan je taj Mak’ i evo… sad samo nas dvoje muž i žena, a Nera nam je kuma!
MAK: Doslovno je kumovala našoj vezi! Tako je i logično postala kuma.
Što vas je privuklo jedno drugome?
MIA: Osim što je zgodan, ima specifičan humor koji se meni jako sviđa, pedantan je, veliki radnik, divan tata i nosi sa sobom jedan poseban mir koji meni jako treba. Uz njega sam naučila drugačije gledati na umjetnost općenito! Nisam imala puno iskustva zajedničkog života s partnerima, ovo mi je i najdulja veza u životu. U našem suživotu ima neka lijepa sredina svega koja meni, s puno energije, vraća fokus na ono bitno.
MAK: Privukao me njezin šarm, njezin osmijeh, njezina ljepota. Humor nam je bio podjednako ‘tvrd’ što je dosta rijetko. Drugi dan susreta sam spontano raširio ruke da ju dočekam u zagrljaj, a ona je rekla ‘Reci slobodno: Mia, di si ti bila cijeli moj život!’. To volim kod nje, tu neposrednost! S njom sam od prvoga dana mogao razgovarati o svemu i imao potrebu odmah realizirati stvari koje mi prije nisu ni padale na pamet!
Kako funkcionira suživot dvoje kreativaca? Kako se nadopunjujete, potičete, usmjeravate li se međusobno, dajete si savjete ili nešto treće?
MIA: Stalno si dajemo savjete! Više u smislu poslovnih odluka što raditi, a ne kako. Prednost je što oboje znamo što znači umjetnički proces, a opet s druge strane radimo toliko različite i nespojive stvari da nam to daje dovoljno prostora da ne ulazimo jedan drugome u umjetnički proces te samim time imamo dovoljno zraka i slobode, kako bi nesmetano mogli stvarati.
MAK: Zapravo ne razgovaramo o procesu, ali samim bivanjem skupa dosta sudjelujemo u kreaciji neposredno. Divno je kada vidimo završni proizvod, tek tada shvatimo u čemu smo zapravo posredovali!
MIA: Ja se mogu pohvaliti da sam bila pozvana na dosta zahvata prilikom postavljanja skulptura! Sretna sam da mogu vidjeti kako izgleda njegov proces, puno učim iz toga. Pristup je isti, alati i materijali potpuno drugačiji, ali ipak se mogu naći poveznice koje me u glumi jako inspiriraju!
Koliko često razgovarate o poslu, o radu, o stvaranju?
MAK: Često razgovaramo o radu, ali više kao analiza što smo mogli bolje ili drugačije. Često se i ne razumijemo, imamo potpuno drugačiji pristup.
MIA: Ja sam jako srčana, radim dosta stvari iz trbuha i iz općeg osjećaja za drugog. Mak gradi odnos sam naspram sebe i svog materijala, njemu sugovornik nije živo tijelo pa tako poznavanje materije i donošenje odluka kako ih tretiramo, je potpuno drugačiji.
MAK: To ima svojih prednosti, a ima mana u oba slučaja.
MIA: Kad se prema svemu postaviš tako da tvoj način nije ispravan ili jedini, nego je tvoj, i da je u stanju naići na moguće promjene, onda i njegov način postaje moj i moj njegov ovisno o situaciji.
MAK: Teško je kad dva suprotna svijeta vode dijalog oko nekog problema, ali baš zato je blagoslov jer kako bi to izgledalo da dva ista pola rješavaju problem. Ako mu pristupamo na isti način teško da ćemo ga riješiti. Puno učimo iz različitih pristupa.
Kako se diše i živi ta kreativna simbioza dvoje ljudi u paru?
MIA: Ovisno o periodu, ako sam blizu premijere ili on pri završetku izložbe, često je napeto. Ako je i proces bio lak uvijek se pojavi nešto što ponekad zakomplicira stvari. Na jesen nam se bliži prvo dulje odvajanje jer ja idem raditi u Beograd pa ćemo vidjeti kako ćemo to proći. U budućnosti nas čeka puno takvih i duljih perioda razdvajanja pa ćemo vidjeti što ćemo iz toga naučiti.
MAK: U mojim kreativnim procesima vrlo često sam ja jedini sudionik i to nekome tko nije upoznat s takvom kreacijom može izgledati jako autistično. Isključim se iz okolnih podražaja i razmišljam isključivo o radu, problemu ili što je već na repertoaru. Da se razumijemo, taj proces nije stalno prisutan, ali kada je, za partnera može biti prilično iritantan. No na dnevnoj bazi je jako lijepo jer uz sebe imaš partnericu koja te razumije i upotpunjava.
Što je važno za opstanak zdravog odnosa?
MIA: Mislim da je super što ne radimo zajedno, iako nas i to sigurno čeka. Ja recimo maštam o predstavi za koju će Mak raditi scenografiju! Još ne znam koja je tajna zdrave veze, što smo dulje skupa to osjećam sve više izazova i nemam pojma koji bi bio opći savjet za sve prepreke koje su pred nama. Lakoća u pristupu je nešto čemu težim jer to nije moja karakteristika. Mak to recimo ima pa nekako to pokušavam usvojiti. Sve shvaćam dosta osobno i burno, a iskreno prihvaćanje kroz promatranje je nešto na čemu moram ozbiljno raditi. Veliki dio našeg odnosa je i moja pokćerka koja je predivno dijete! Upotpunjuje život i daje mu smisao na potpuno drugom nivou. Neki dan nas je pitala znamo li što je smisao života, dugo smo razgovarale, nije bila zadovoljna mojim odgovorom (smijeh). Što sam starija jedna stvar mi je sve jasnija – da o glumi i životu malo znam, ali puno toga osjećam, odgovore nemam i vjerojatno ih niti neću imati.
MAK: Uvelike razgovor, to sam naučio i dalje učim od Mije. Razumijevanje drugoga i drugačijeg, kompromis, unutarnji mir, puno zajedničkog vremena i na kraju definitivno vrijeme.
Koliko je važna radna dinamika za odnos? Koliko je važno imati sličan tempo, uredno ili neuredno vrijeme koje je ponekad teško za uskladiti? Stvara li to kaos ili pronalazite balans u tome?Na koji način se međusobno inspirirate?
MIA: Oboje zapravo nemamo radno vrijeme iako na papiru realno postoji, ali uvijek ispadne dulje ili se mijenja u zadnji tren. Izazov je sve uskladiti, još uvijek tažimo pravi način kako bi smanjili nesuglasice i usklađivanje svakodnevnih obaveza. Volim kuhati, baš jako, to me prije veselio, a sad svakodnevno planiranje tjednog jelovnika postaje teže od učenja gomile teksta na pamet (smijeh). Ali ako si ne dozvoliš da te proguta svakodnevni život koji je zapravo veći izazov ponekad od onog umjetničkog, shvatim da se zato i bavim ovim poslom – puno mi je lakši. Predstavlja mi izazove koje mogu riješiti u nekoliko proba, a život ne ponavlja istu srijedu! Dođe nova i onda u tu novu srijedu sve ispočetka.
Umjetnost ti pruža platformu na kojoj možeš koristiti sve od života kreativno, a kad još uz to dobiješ predivan život s kiparom onda možeš samo biti zahvalan na tome što ti život pruža i biti još bolji u tome što radiš. Predivno je da je moj prostor izražavanja verbalan, a njegov vizualan, oboje proizvodimo osjećaje koji su vrlo konkretni na apstraktan način, a od toga se sastoji i svaki odnos pa i sam život. Mislim da je smisao života naći nekog s kim možeš stvarati. I ne samo umjetnost već sve u životu.
Foto: Sanjin Kaštelan
Više o ovoj temi te priču s tri para koji uspješno usklađuju privatno i poslovno čitajte u aktualnom izdanju časopisa Grazia 263 koji možete pronaći na svim kioscima.
