“A Little Life”, suvremeni klasik Hanye Yanagihare, ili kultni Tolstojev “War and Peace” primjeri su svjetski hvaljene literature koja se proteže i na više od tisuću stranica. No postoje i kratke knjige koje se čitaju u jednom danu, a promijenile su povijest književnosti
Čitanju svatko pristupa drukčije, što i jest poanta ove aktivnosti. Svjetovi koje gradimo su različiti, kao i preferirani žanrovi, a često se razlikuje i tempo čitanja. Neki od nas knjige upijaju sporo, čitaju tek tridesetak stranica dnevno, dok drugi vole kompletno uroniti u priču i dovršiti je u svega nekoliko dana.
Kratke knjige koje treba pročitati
View this post on Instagram
Znamo da kao nacija čitamo sve manje iako su nam svjetska književnost i noviteti na globalnoj književnoj sceni sve dostupniji. Kao izliku često navodimo nedostatak vremena i mentalne energije na kraju dana, što je u današnjici protkanoj užurbanošću i pritiscima rokova sasvim legitimno. Brojem stranica i vremenom u kojem završavamo knjigu nikad se ne bismo trebali opterećivati jer, iako je sve više izazova koji preplavljuju društvene mreže povezane s brojem naslova, čitanje je upravo malen otpor rapidnom svijetu. Razumljivo je, pak, da ponekad kraće knjige, kao i miniserije, djeluju kao manji izazov i “obveza”. Postoje naslovi ispod stotinjak stranica koji su svojevremeno promijenili povijest književnosti ili na svoj način bili revolucionarni.
To su nerijetko sažete priče koje unatoč tome donose raskošan jezik i domišljate, oštre poruke. Izdvojili smo neke od najboljih knjiga do 200 stranica (a najčešće i manje) koje se čitaju u jednom danu, a promišljaju još tjednima.
“Bluets”, Maggie Nelson
Kvalitetan non-fiction ponekad rezonira snažnije i od fikcije. Stvarna iskustva i promišljanja poseban trag ostavljaju kad su pretočena u pitke i pomalo poetske rečenice, kao što je slučaj s knjigom “Bluets” Maggie Nelson. Kolekcija eseja i poezije u prozi izašla je 2009. godine, a nosi snažnu intertekstualnost kroz reference na radove drugih pisaca, umjetnika i filozofa. Svi su fragmenti, odnosno “propositions”, kako ih Nelson naziva, asocijacije na plavu boju koja simbolizira ljubav, tugu, čežnju ili gubitak. Knjiga ima gotovo meditativan efekt, a tek 112 stranica.
“So Long, See You Tomorrow”, William Maxwell
O romanu Williama Maxwella čuli smo na profilu Jacka Edwardsa, book content creatora čije su preporuke uvijek kvalitetne. Roman je originalno izašao u časopisu “The New Yorker” u 70-ima, a smješten je u Maxwellovom rodnom gradu Illinoisu. Protkan je autobiografskim elementima koji se pojavljuju u cijelom autorovom opusu. U ovoj knjizi pratimo ubojstvo koje se dogodilo 1922., a potom odlazimo 50 godina kasnije, u sedamdesete, kad nam narator kroz sudbine dvaju dječaka govori o odnosu obitelji Smith i Wilsons. Knjiga je 1981. bila jedna od finalista za Pulitzerovu nagradu. Radnja se osvrće na teme gubitka i transgeneracijske traume, odrastanja i odlukama odraslih koje, svjesno ili nesvjesno, oblikuju sudbinu djece.
“A Short Stay in Hell”, Steven L. Peck
Kratke knjige ne moraju biti filozofske ili se vrtjeti oko kolekcije kratkih priča. Novela Stevena L. Pecka primjer je hladnog psihološkog horora koji je, iako kratak, neodoljivo napet, a istovremeno nosi sa sobom egzistencijalna pitanja. I sve to kroz događanja koja se odvijaju u osobnom paklu Sorena Johanssona, mormona koji se nakon smrti budi u svom vlastitom infernu. Nalazi se u golemoj knjižnici u kojoj mora pronaći knjigu koja opisuje njegovo postojanje kako bi se spasio. Ispunjena tjeskobom, priča raskrinkava ljudsko iskustvo i prirodu svakom stranicom.
“Recitatif”, Toni Morrison
Toni Morrison prepoznatljiva je po svom pronicljivom stilu, prepoznatljivom glasu kojim govori o rasnoj povijesti, pronalasku identiteta i zajednice, često kroz prizmu klasnih razlika, obiteljskih odnosa ili pak ljubavi. Originalno je “Recitatif” bila kratka priča objavljena u antologiji “Confirmation: An Anthology of African American Women”, a potom je 2022. izašla kao samostalna novela s predgovorom popularne književnice Zadie Smith. Radnja se vrti oko Tyle i Roberte, žena koje su odrasle zajedno u sirotištu, a potom ih je život stavio u dijametralno suprotne društvene pozicije. Novela je podijeljena u njihovih pet susreta.
“Childhood”, Tove Ditlevsen
Tove Ditlevsen, jedna od najpoznatijih danskih autorica, obilježila je karijeru svojom kopenhaškom trilogijom. “Childhood” je prva u triptihu knjiga, a izdana je 1967. godine. Autobiografska priča govori o djetinjstvu pripovjedačice u radničkom naselju u Kopenhagenu u kojem živi s roditeljima i bratom, a već na početku života osjeća svoje nepripadanje. Knjiga govori o osjećaju otuđenja i krhkom odnosu majke i kćeri, kao i prvim životnim iskustvima koja će kasnije oblikovati Ditlevsenin književni rad, ali i život u globalu.
“Winter in Sokcho”, Elisa Shua Dusapin
Prvi roman francusko-švicarske autorice korejskog podrijetla objavljen je 2016. godine i prati mladu djevojku koja radi u hotelu u turističkom pograničnom mjestu Sokcho u Južnoj Koreji. Njezina je pomalo monotona svakodnevica prekinuta kad u hotel dolazi francuski autor stripova s kojim formira intiman i buran odnos. Roman se bavi temama izolacije i ljudske potrebe za povezanošću, a impresivno je da je autorica pisala ovaj roman između 17. i 21. godine.
“Dogs of Summer”, Andrea Abreu López
Još jedna mlada autorica, rođena 1995. godine, napisala je roman “Dogs of Summer” koji je izašao 2020. na španjolskom jeziku. Dirljiva priča govori o fenomenu girlhooda, svega onoga što čini odrastanje djevojaka. Smještena je na Tenerife i prati prijateljstvo dviju djevojčica – jedne dominantne i oštrije, druge povučenije. Kroz njihovu dinamiku dobivamo priču o početku adolescencije, buđenju seksualnosti i tjelesnosti u siromaštvu i stvarnosti djetinjstva kad ga ne glorificiramo.
Foto: Amazon, Goodreads
