Od svoje četrnaeste godine vodim jednu, mnogima besmislenu, no meni važnu bitku; sa samom sobom i sa svojom kosom. Naime, najviše volim biti ošišana na kratko.
Praktičnost prije svega
Tijekom toplijih mjeseci, dosta kratko, skoro pa izbrijano, a tijekom zimskih mjeseci kosu mi frizerka oblikuje u pixie frizuru. Ili neku njenu varijantu. Volim sve što donosi kratka kosa, ali najviše “praktičnost prije svega”. Ima nešto oslobađajuće u posjedovanju što manje stvari, pa tako i kozmetičkih bočica. Volim se uređivati, šminkati, kititi, no kada je kosa u pitanju želim ju oprati, istrljati ručnikom, popraviti prstima i izaći van. Boca šampona i to je to. S druge strane, nakon prvotnog oduševljenja i osjećaja slobode nakon šišanja, počinjem se gledati nešto drugačijim očima u ogledalu. Kao da moram biti više našminkana kako bih mogla nositi kratku frizuru. Kao da s ošišanom kosom gubim na ženstvenosti. Ok, usputni komentari prijatelja i obitelji koji uključuju riječi “dečec”, “dječak” i sl. ponekad ostavljaju traga, no nenašminkano lice s kratkom kosom i bez nakita često čini da samu sebe gledam kao ženu kojoj nedostaje ženstvenosti. I zato sam tijekom posljednjih dvadeset i šest godina nebrojeno puta pokušavala pustiti kosu. Na moju veliku žalost kosa mi sporo raste i svaki put nisam uspjela u svome naumu; taman bih prerasla “fudbalerka” fazu i odrezala bih kosu. Vraćala se kratkoj.
Vrijeme pandemije sam iskoristila za puštanje kose, po enti put i napokon, u ljeto 2021., ja sam imala dugu kosu, nakon pune dvije godine “međufaze”, a svi znamo koliko je to frustrirajuće. Imala sam i brdo bočica za njegu u kupaonici; od šampona, preko pakunga, maske do regeneratora, preko trideset rajfova, nekoliko desetaka krpenih gumica, nekoliko desetaka ukosnica i špangi, nekoliko sprejeva, vodica i na kraju i kolor šampon; jer mi je duga kosa često bila dosadna pa sam ju htjela osježiti privremenom bojom ili ukrasom. Svi ti predmeti počeli su me jako opterećivati i gušiti. I onda sam se sjetila tog osjećaja. Opereš, istrljaš i izađeš. Sloboda. Ošišala sam se u dvije etape; prvo na kratko, no s duljim šiškama na stranu. S obzirom na to da ja znam što za mene znači kratko, ovu frizuru nisam doživljavala kratkom. Frizura je držala dva tjedna. Možda tri, nisam više sigurna. I nakon toga sam sjela u stolicu frizerskog salona i rekla – reži. Ošišala sam se na svoju ljetnu frizuru. Jako, jako kratku, sa strane izbrijanu, skoro pa “G. I. Jane” frizuru. I osjećala sam se ženstveno. Taj dan više nego bilo koji dan prije. Bez šminke, u trapericama i košulji, znojna, dok sam pedalirala u pol ljetnog dana prema centru Zagreba na dogovorenu kavu. Osjećala sam se ženstveno i jako.
Kratka povijest kratke kose
Nije kratka kosa odjednom postala ženstvena. Ona je ili dobro ošišana i stilizirana, ili nije. Nema trećeg. Kako ju nosimo, kako se osjećamo je ono što ona pridodaje našem identitetu i, na kraju krajeva, osjećaju ženstvenosti. Žene su u Europi prigrlile kratku kosu tijekom ranog devetnaestog stoljeća, kada su žene nosile tzv. titus frizuru. Frizura je bila inspirirana izgledom osobe nakon što su joj odrezali kosu prije slanja na giljotinu. Ne čudi me što se taj trend nije dulje zadržao. Duga kosa je nakon te epizode dominirala sve do početka dvadesetog stoljeća kada su kratki francuski bob popularizirale pripadnice flapper stila. Flapper je kao stil izblijedio do 1930-ih i duga kosa kao simbol ženstvenosti se vratila. No, “praktičnost prije svega” bila je uzrok povratku kratke kose 1950-ih godine. Kratku kosu su popularizirale glumice Audrey Hepburn i Jean Seberg te je pixie frizura postala simbol osnaživanja žena. Iako su prije žene nosile frizure tzv. eton crop (Josephine Baker) ili shingle, one se nisu zadržale kao pixie. Pixie je savršena kombinacija praktičnog održavanja i lijepog izgleda.
Audrey Hepburn općenito se smatra zaslužnom za popularizaciju pixie frizure, osobito u filmu “Roman Holiday” iz 1953. godine. Ona je zapravo na kratko ošišala kosu u filmu kao dio zapleta, kako bi ostala inkognito. Iako je današnja pixie frizura mnogo kraća od one koju je Audrey imala u filmu, smatra se da je ovo prva filmska pixie frizura.
Jean Seberg u filmovima “Bonjour Tristesse” iz 1958 i “À bout de Souffle” (Breathless) iz 1960. nosi još kraću frizuru, još kraći pixie. Mia Farrow je nakon Audrey Hepburn također odrezala kosu na kratku u filmu “Rosemary’s Baby” i popularizirala ono što danas smatramo kratkom pixie frizurom. Nakon toga, pixie je u potpunosti integriran u modernu kulturu. Seksualna revolucija 1960-ih donijela je sa sobom ideju o fluidnosti spolova, što je značilo da su ikone poput Twiggy i Mie Farrow bile još radikalnije sa svojim frizurama. Tijekom sedamdesetih je opet dominirala duga kosa, no krajem osamdesetih kratka kosa se vratila na velika vrata i ostala do danas! Cyndi Lauper, Linda Evangelista i Lady Di nosile su frizure koje su kopirale žene diljem svijeta. Linda Evangelista je bila prva manekenka koja je izašla na modnu pistu s kratkom kosom! Toni Braxton, Halle Berry, Sharon Stone i Winona Ryder tijekom devedesetih bila su lica u modnim časopisima, televiziji i u kinu, a koja su nosila sjajne kratke frizure. I jako, jako su ženstvene. Svaka od njih je prekrasna na svoj način, svaka ima svoj stil, svoj vizualni pečat, no zajednička im je izražena doza ženstvenosti. Iako se radi o društvenom konstruktu, nastalom pod utjecajem kulturnih i bioloških čimbenika i ako ćemo prema definiciji iz rječnika; radi se o skupu atributa, ponašanja i uloga općenito povezanih sa ženama i djevojkama, ove žene nisu se doimale “slabijim” spolom iako su izuzetno ženstvene. Kratka kosa se odlično uklopila ne samo kao “statement” ukras na glavi, već i kao dio njihovog identiteta koji podrazumijeva snagu, hrabrost, čvrstoću, racionalnost… Sve ono što se inače pripisuje muškosti. Kako je binarna podjela besmislena, vidimo samo iz jedne – frizure. Predodžbe o zapadnjačkoj ženstvenosti uvelike su povezane s idejom duge kose, pa će se šišanje na kratko uvijek do neke mjere činiti čak političnim.
Ženstvenost & snaga
Možda je do godina, možda do sazrijevanja i građenja ljubavi prema sebi (koliko god to otrcano zvuči) kratka kosa mi je sada, napokon, najženstveniji ukras na mome tijelu. Nema te duge kose koja će mi dati taj osjećaj slobode i nježnosti koji njegujem prema sebi. Iako mi je trebalo dva desetljeća, napokon se ujutro pogledam u ogledalo i ne pomislim kako bih se trebala našminkati; ne zato što mi je šminkanje mrsko, naprotiv, već zato što ne mislim da mi – treba. Sada se pogledam u ogledalo i osjećam se ženstveno i jako. Kao da sam cijelu (modnu) povijest kratke kose proživjela, od titus do pixie frizure. No, ne radi se o tomu. Ženstvenost i snaga idu zajedno, no to se (na žalost) ponekad mora naučiti.
Fotografije: G.I. Jane, Roman Holiday, Bonjour Tristesse, Breathless
