Od Uspjeha i Novina preko Dnevnika velikog Perice do plesnih predstava i multimedijalnih umjetničkih radova, ove žene polako osvajaju kostimografsku scenu
Katarina Bilan iza sebe ima rad na projektima kao što su Tereza 33 i Dnevnik velikog Perice. Nika Čuić također se može pohvaliti radom na Dnevniku velikog Perice kao i na filmu Dnevnik Diane Budisavljević. Mirjam Krajina počela je na seriji Uspjeh, a onda je s Matanićem radila i Novine i Šutnju. Uz to, Katarina vodi brend odjeće Dott i splitski concept store Krug, Nika ima brend odjeće NIKA TOM, a Mirjam izrađuje torbice od recikliranih plastičnih vrećica. U nastavku su nam se predstavile i ispričale nam kako usklađuju vlastite brendove s kazališnim i filmskim projektima, kako su se uopće počele baviti kostimografijom i gdje ih je sve odvela.
Katarina Bilan
Zovem se Katarina Bilan i dolazim iz jednog malog mjesta pored Splita. Pred nekih mjesec dana napunila sam 35 godina. Završila sam modni dizajn i kostimografiju na učilištu Profokus prije 10-11 godina. Zapravo sam cijelo vrijeme željela studirati logopediju i maštala o tom zvanju premda sam od malena bila jako vizualan tip i uvijek sam imala jasnu viziju kako se želim odjenuti i spajati nespojivo.
Već u studentskim danima počela sam raditi kostime svojim prijateljima koji su u to doba studirali na Akademiji u Splitu. No meni je to bilo više kao hobi jer sam se bavila modnim dizajnom i nedugo nakon studija pokrenula brend Dott te otvorila Designer store Krug sa svojim prijateljicama u Splitu. Nakon godina povremenih izleta u kostimografiju ozbiljno sam zaronila u taj svijet na snimanju filma Tereza 33 Danila Šerbedžije i Lane Barić i tada se sve preokrenulo.
Prošla sam sve pozicije koje postoje u sektoru – bila sam asistentica kostimografu, supervizorica kostima, kostimerka na setu te kostimerka krojačica. Istaknula bih dva posebno draga projekta, a to je gore spomenuti film Tereza 33 gdje sam radila kao kostimerka. Ovaj projekt mi je posebno u srcu jer sam tu upoznala divne ljude s kojima i danas radim i surađujem, a samo snimanje je bilo jako ugodno. Bili smo kao jedna velika obitelj. Drugi projekt koji bih izdvojila je Dnevnik velikog Perice gdje sam radila kao supervizorica kostima. Serija je smještena u 60-e godine prošlog stoljeća koje smo morali oživjeti u kostimima.
View this post on Instagram
Trenutno radim na jednom predivnom projektu koji režira Lukas Nola gdje sam asistentica kostimografkinji Željki Franulović. Uz to, ove godine radila sam na dva kratka filma kao autorica kostima tj. kostimografkinja. Riječ je o filmovima Most Jakova Nole te Sprovod Šime Šituma. Oba filma su trenutno u montaži i jako me raduje finalan rezultat.
Ono što sam naučila o kostimografiji je da treba imati jasnu viziju o kostimima koje želiš kreirati i da ne radiš kompromise jer se upornost i trud uvijek isplate. Makar to značilo po deseti put prekopati fundus ili prešetati shopping centar, ali na kraju se odjednom pojavi ta bluza ili baš ta haljina koju želiš i tražiš sve to vrijeme. Bavljenje kostimografijom je neprekidno učenje i istraživanje. Koliko god iskustva i projekata imaš iza sebe prostora za napredak ima neograničeno.
Trenutno sam u fazi da se malo više bavim kostimografijom, a modni dizajn je na čekanju dok ne budem imala malo više vremena. Kostimografija i modni dizajn se dosta razlikuju, bar u mojim očima. Kada dizajniram imam faze u stvaranju gdje sam sama sa sobom u svoja četiri zida što je jako meditativno, ali zna biti i naporno ako traje duži period. S druge strane kostimografski posao je dijametralno suprotan od toga – jako je dinamičan i cijelo vrijeme si okružen velikim brojem ljudi (što meni kao introvertu zna biti dosta intenzivno).
View this post on Instagram
Jako sam kreativan tip i volim stvarati nešto svojim rukama. Svakodnevno mi prolaze ideje kroz glavu što želim izraditi ili neka nova tehnika koju želim iskušati. Obožavam tradicijske načine izrade odjeće i dodataka te imam nekoliko ‘životnih’ projekata koje želim i moram realizirati. Iza nove godine me čeka jedan divan projekt, ali ne mogu ništa više reći dok ne dobijem službenu potvrdu. U budućnosti bih voljela raditi povijesno kostimirani film – početak prošlog stoljeća mi je predivan i voljela bih osmisliti i izraditi kostime iz nule.
Nika Čuić
Zovem se Nika Čuić, imam 30 godina i dolazim iz Zagreba. Od završetka fakulteta se bavim modnim dizajnom, a ubrzo nakon i kostimografijom. Studirala sam paralelno, pa tako i u slično vrijeme magistrirala pri Ekonomskom fakultetu u Zagrebu te na modnom dizajnu i kostimografiji pri Učilištu Profokus. Prije diplome počinjem raditi kao freelancer, osnivam svoj brend NIKA TOM i radim u firmi koja se bavi dizajnom i izradom namještaja te ubrzo, nakon završetka fakulteta, počinjem raditi isključivo kao modni dizajner pod okriljem vlastitog brenda. Prvi filmski projekt mi se desio prije šest godina kada se jednoj kostimografkinji sviđao moj tadašnji rad u modnom dizajnu te sam od tada samo nastavila dalje. Uvijek sam sanjala o kazalištu i filmu, ali modni dizajn je tada bio moj prvi izbor.
Jedan od dražih projekata na kojima sam radila kao kostimografkinja je kratkometražni film mladog redatelja Joze Schmucha Paperje čija radnja se dešava 1893. godine. Sve kostime sam šivala od predivnih tkanina iz Varteksa, a nekoliko podsuknja i košulja sam posudila iz fundusa HNK-a i Jadran filma. Drugi vrlo drag projekt je multimedijalni rad Roza Kletva koji se prvi puta izveo na festivalu izvedbenih umjetnosti naziva Zoom festival, a na kojem sam, kao kostimografkinja, surađivala s nekoliko mladih umjetnica iz područja scenografije, 3D animacije, novih medija i plesa. Taj projekt i dalje traje te bi se trebao održati u Zagrebu 2022. godine.
View this post on Instagram
Projekte koje bih još istaknula su serija Dnevnik Velikog Perice gdje sam radila kao supervizor te film Dnevnik Diane Budisavljević gdje sam bila asistentica kostimografkinji. Oba projekta su iz perioda 60-tih, odnosno 40-tih godina, zbog čega se većina stvari morala iz nule izrađivati, što je mene dodatno veselilo.
Kostimografija ima užasno važnu ulogu u autentičnosti priče. Beskrajno je opširna te iz projekta u projekt izvlači iz tebe potrebno znanje za realizaciju ideje. Njena ljepota je što stalno učiš nove stvari i vjerujem da to ne prestaje koliko god staža imaš u nogama.
View this post on Instagram
U dizajnu svoje odjeće prvenstveno polazim od sebe i svojih emocija, inspiracije, iskustva. Kostimografija je malo drugačija, ima više faktora na koje treba obratiti pozornost. Ovdje si u službi priče i njenog glavnog aktera te razmišljaš o njegovom karakteru, emocijama, iskustvu. Kostim tada nije samo odjevni predmet, već postaje glumčeva druga koža. Kostimografija mi daje priliku da se izrazim kroz razne stilove, pravce, periode, te prilagodim kostim liku, koji upotpunjujem svojim kreativnim izričajem.
Trenutno radim na dva glazbena spota i plesnoj predstavi, a ubrzo nakon me čeka jedan hrvatski filmski projekt. Sanjam o lijepim i zahtjevnim temama, o različitim vrstama izričaja, istraživanju nepoznatoga, izlaženju iz zone komfora.
Mirjam Krajina
Zovem se Mirjam Krajina, imam 28 godina i iz Zagreba sam. Studirala sam na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu gdje sam završila preddiplomski studij Modnog dizajna, a diplomirala sam na studiju Kostimografije 2018. godine. Budući da sam u isto vrijeme završavala srednju glazbenu školu i upisala studij modnog dizajna, ubrzo sam shvatila da svijet kostimografije, filma i kazališta povezuje sve to što me zanima. U taj svijet ušla sam još za vrijeme studija, budući da na fakultetu nismo imali puno praktičnog rada odlučila sam volontirati u kazalištu i na filmskim setovima kako bih iskusila taj svijet.
View this post on Instagram
Prošla sam većinu pozicija., počela sam kao kostimerka na raznim projektima, a tu poziciju sam najbolje upoznala i o njoj najviše naučila kroz rad na seriji Uspjeh. U kazalištu HNK radila sam kao asistentica kostimografkinje Ane Savić-Gecan na dramskim predstavama, s druge strane radila sam kao asistentica kostimografa na serijama Novine i Šutnja, a na tim projektima, radeći s redateljem Daliborom Matanićem i fenomenalnom ekipom, dodatno sam učvrstila svoju želju da se bavim ovim poslom. Najdraži autorski projekt na kojem sam radila kao kostimografkinja mi je, naravno, onaj koji sam zadnji radila, a radi se o kratkometražnom filmu Adam, redatelja Renea Galla, koji smo snimali ovo ljeto.
Najvrjednije što sam o kostimografiji naučila otkad radim je svakako praktično iskustvo koje se može steći samo kroz rad na setu kao i tajne zanata koje sam naučila kroz promatranje procesa rada uspješnih kostimografa s kojima sam surađivala. Najzanimljiviji je onaj trenutak u kojem kostim dobije svoj život, trenutak u kojem ideja koja je prethodno postojala samo u mojoj glavi kao zamisao, ili na papiru kao skica, zaživi na glumcu, spoji se s njegovim likom u jednu sasvim novu cjelinu, jedan novi entitet. Taj trenutak u kojem kostim koji sam osmislila pridonese psihološkim karakteristikama lika i zajedno s njim zaživi na ekranu i dočara ono što svi mi, kao gledatelji i promatrači, poznajemo kao filmsku magiju.
Iako se na prvi pogled čini da su ta dva modni dizajn i kostimografija slični, oni su zapravo dosta različiti, a jedina zajednička točka je to što radimo s tekstilom i oblikovanjem odijevanja. U trenutku kada radim kao kostimografkinja ja se zapravo moram odvojiti od sebe kao modne dizajnerice, i obrnuto. Naime, kostim nikada nije odjeća, liku ne smijem pristupiti kao dizajnerica ili stilistica. Kostimograf ne osmišljava odjeću, nego kostim, dakle određeni odjevni predmet koji će lika dočarati na raznim nivoima, fizičkom, naročito psihološkom, a ponajviše na simboličkom nivou. Nisam sigurna je li mi činjenica da se bavim i kostimografijom i modnim dizajnom prednost ili otežavajuća okolnost. U svakom slučaju podjednako uživam i u jednom i u drugom i teško bi mi bilo odlučiti se. U mom životu ima mjesta za oboje.
Imam trenutno neke projekte koji su u planu i tek trebaju zaživjeti, radujem se svakom podjednako jer na svakom projektu rad i iskustvo su drugačiji. U budućnosti bih voljela imati više kazališnih projekata, a naročito vezanih uz balet koji osobno jako volim, to je područje koje bih željela još više iskusiti. Voljela bih dobiti mogućnost da kreativno doprinesem takvom projektu.
