New York, London, Milano, Pariz prostiru piste i šarene tepihe u znak dobrodošlice na feštu od mode, tradicionalno rujanski ugošćavajući sve koji od mode ili za modu žive. U vrijeme globalne nesigurnosti, sigurno jest da će i u ovoj sezoni ti sajmovi ušminkani taštinom poslužiti industriji da nametne trendove za iduću sezonu i održi privid glamura.
Mediji, stilisti, influenseri svih zemalja ujedinjeno će putem svojih platformi prelijevati ideje vrijednih dizajnera na kupce koji će sve željeti, morati imati! Marketinški trikovi u svoj svojoj raskoši. Ipak, među onima koji prate i osluškuju modu, mogu se čuti sve glasnije kritike na račun revija: „Pa to je arhaično!“, besramno odmahuju neki novi klinci. Je li moguće da je digitalna generacija hladna naspram prvih redova i „tko je tko“ u njima, naspram poziranja pred brendiranim pozadinama i kurtoaziji uz čašu sponzorskog pića, kad revije ionako mogu pratiti na raznim platformama društvenih medija, često i “live“, a svaki dizajnerski komad koji požele, naručuju online?
Kakva li je budućnost skupog seljakanja modnog cirkusa po svjetskim metropolama, prenatrpanih rasporeda revija, prikazivanja robe koju se ne može kupiti jer predstavlja trendove tek za iduću sezonu do koje ima još šest mjeseci? Osluškuju li modne kuće promjene tržišta, potrebe ovovremenih fluidnih potrošača? Burberry je prva kuća koja se odlučila na promjenu i to na način da prikazuju dvije kolekcije godišnje, da u sklopu jedne revije prezentiraju žensku i mušku kolekciju u aktualnoj sezoni pa je sve prikazano dostupno kupcima odmah nakon nje.
Novo doba nosi nova pravila igre kojima se moraju prilagoditi čak i bitni igrači, pa nije čudno što u maloj Hrvatskoj, tako blizu Italije, a dovoljno daleko od Rusije, malo tko ima što ponuditi na temu mode? Ranih dvije tisućitih činilo se da bi ljubav domaće publike prema modi i odijevanju uz entuzijazam pojedinaca koji su se pozabavili stvaranjem događanja Fashion Weeku nalik, mogla dati poticaj dizajnerima i proizvodnji. Nade su gasnule događaj po događaj, dok konačno svi spomena vrijedni nisu usahli. Bit ću slobodna reći da je onakve grupne koncepte prezentacije ionako pregazilo vrijeme. Te su modne manifestacije počele nalikovati jedna drugoj, a sve zajedno na korporativna događanja sponzora u kojima su revije samo kulisa pomoću koje se opravdavaju marketinški budžeti. Četiri do šest dizajnera odnosno revija, često nesuvislo spojenih u jednoj večeri, znalo je ličiti na pučke vašare gdje se nude pokušaji proizvoda uz bok sa zaista kvalitetnim dizajnerskim komadima.
A upravo smo takve imali priliku gledati na nedavnoj, prvoj samostalnoj modnoj reviji dizajnerskog dvojca koji djeluju pod nazivom branda KLISAB. Tomislav Kliškinić i Marko Šabarić u posao su ušetali 2014. godine pobjedom na osječkom Fashion Inkubatoru, osvojivši tada nastup na Cro A Porteru i 10.000 kuna. Osam godina kasnije, govorimo o jednom od zanimljivijih i prepoznatljivijih brendova koji ima svoju vjernu publiku i dizajnere koji žive od toga što rade. Nametnuli su se kaputima odličnih patchwork kombinacija boja i materijala, ručnim oslikavanjem kistom ili airbrushom, prošivima te „nezavršenim“ rubovima i detaljima koji svaku kombinaciju učine „fashionable“. Znači li njima Fashion Week išta u životu i prate li svjetsku scenu? Naravno da prate, govori mi Marko, posebno ističući brendove kao što su Dries Van Noten, Marni, Prada, Maison Margiela. Još od vremena kada su se kao mladi dizajneri predstavljali unutar onih grupnih platformi, želja im je bila napraviti svoju samostalnu reviju, u cijelosti po svom guštu: od termina, prostora, backstagea, glazbe, uzvanika… Magija koju su željeli stvoriti, uspjela je: publika je oduševljena, sponzori sretni, mediji iskazali podršku. Je li to dovoljno čvrst dokaz da bi moda bez revija bila kao kava bez kofeina?
Nije zgorega pribaviti još koji dokaz, a kao takav predlažem uzeti u obzir krajnji rezultat, u business smislu najvažniji – prodaju. Marko mi govori kako je u ovom kratkom periodu nakon revije znatno porastao ulaz na webshop i da se komadi iz prošlih kolekcija sada prodaju bolje nego u zadnjih nekoliko mjeseci. Dok se nova, tek prikazana kolekcija diže na web, inboxi se pune upitima i molbama za rezervacijom prvih komada. Izgleda da moda može ispasti iz mainstreama, ali da želja za njom neće skoro, posebno kad se radi o unikatima komadima. Što se KLISABa tiče, budite sigurni da ćete biti unikatni, upozoravam da ne čekate na popuste ili sniženja jer toga nema, a dok razmišljate o novom komadu, netko vas je možda već preduhitrio. I to je dio magije. Pridodajmo webu i posjete kupaca ateljeu. Marko tvrdi da unatoč svim prednostima interneta kao najboljeg mjesta za inspiraciju, široku ponudu, jednostavnu kupnju s besplatnom i praktičnom dostavom pri naručivanju i povratu, klijenti ne napuštaju navike isprobavanja, kombiniranja uz čavrljanje koje završava nasmiješenim odlaskom s velikom papirnatom vrećicom u rukama.
Čekajući novitete iz predstojećih Milana i Pariza, nadam se još nekom domaćem iznenađenju. Čini li se i vama da nas, domaću publiku, često podcjenjuju? Da iskorištavaju našu ljubav za modom i šušurom podvaljujući nam bezidejnost, ponavljanje, kopiranje i nekvalitetu? Srećom, desi se gdjekad spoj posebnosti i vrijednosti te kritična masa koja to prepoznaje i može si priuštiti dizajnerski komad garderobe s okusom unikata u moru kopija. Moda je zajednica, moda je kultura, nekad i umjetnost. Obratite pažnju na to i kad god možete kupujte malo, kupujte kvalitetno i kupujte domaće.
